Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-2439/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja A. N. /OIB:…/ iz B. i H., T., kojeg zastupa S. N., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje /OIB:…/ iz Z., radi isplate, nakon što je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2439/2022-2 od 4. listopada 2022. dopušteno ponavljanje drugostupanjskog postupka i ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3515/2013-2 od 2. rujna 2014., odlučujući u ponovljenom postupku o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6123/2011-17 od 31. listopada 2012., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6123/2011-17 od 31. listopada 2012.:

- u dijelu stavak I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime invalidske mirovina od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. iznos od 29.961,66 kn/ 3.976,60 eura[1] sa zateznim kamatama od 3. rujna 2011. do 10. listopada 2017., a na ime mirovina od 1. siječnja 2008. do 31. listopada 2008. iznos od 25.885,72 kn / 3.435,63 eura sa zateznim kamatama 3. rujna 2011. do 11. prosinca 2017. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- u stavku II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.381,39 kn / 1.377,85 eura sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- i stavku III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6123/2011-17 od 31. listopada 2012. u dijelu odluka o zateznim kamatama na dosuđene iznos pod stavkom I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od: 2.464,69 kn / eura od 15. veljače 2007. do 2. rujna 2011., 2.464,69 kn / 327,12 eura od 15. travnja 2007. do 2. rujna 2011., 2.464,69 kn / eura od 15. svibnja 2007. do 2. rujna 2011., 2.464,69 kn / 327,12 eura od 15. lipnja 2007. do 2. rujna 2011., 2.464,69 kn / 327,12 eura od 15. srpnja 2007. do 2. rujna 2011., 2.528,92 kn / 335,65 eura od 15. kolovoza 2007. do 2. rujna 2011., 2.528,92 kn / 335,65 eura od 15. rujna 2007. do 2. runa 2011., 2.528,92 kn / 335,65 eura od 15. listopada 2007. do 2. rujna 2011., 2.528,92 kn / 335,65 eura od 15. studenog 2007. do 2. rujna 2011., 2.528,92 kn / 335,65 eura od 15. prosinca 2007. do 2. rujna 2011., 2.528,92 kn / 335,65 eura od 15. siječnja 2008. do 2. rujna 2011., 2.583,62 kn / 342,91 eura od 15. veljače 2008. do 2. rujna 2011., 2.583,62 kn / 342,91 eura od 15. ožujka 2008. do 2. rujna 2011., 2.583,62 kn / 342,91 eura od 15. travnja 2008. do 2. rujna 2011., 2.583,62 kn / 342,91 eura od 15. svibnja 2008. do 2. rujna 2011., 2.583,62 kn / 342,91 eura od 15. lipnja 2008. do 2. rujna 2011., 2.583,62 kn / 342,91 eura od 15. srpnja 2008. do 2. rujna 2011., 2.588,50 kn / 343,55 eura od 15. kolovoza 2008. do 2. rujna 2011., 2.588,50 kn / 343,55 eura od 15. rujna 2008. do 2. rujna 2011., 2.588,50 kn / 343,55 eura od 15. listopada 2008. 2. rujna 2011., 2.588,50 kn / 343,55 eura od 15. studenog 2008. do 2. rujna 2011.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u povodu pravnog lijeka u iznosu od 3.437,50 kn / 456,23 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 3.437,50 kn / 456,23 eura (preko iznosa od 3.437,50 kn do iznosa od 6.875,00 kn) na ime troškova u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime zaostalih neisplaćenih invalidskih mirovina:

- iznos od 2.464,69 kn od 15. veljače 2007., 2.464,69 kn od 15. ožujka 2007., 2.464,69 kn od 15. travnja 2007., 2.464,69 kn od 15. svibnja 2007., 2.464,69 kn od 15. lipnja 2007., 2.464,69 kn od 15. srpnja 2007., 2.528,92 kn od 15. kolovoza 2007., 2.528,92 kn od 15. rujna 2007., 2.528,92 kn od 15. listopada 2007., 2.528,92 kn od 15. studenog 2007., 2.528,92 kn od 15. prosinca 2007., 2.528,92 kn od 15. siječnja 2008., 2.583,62 kn od 15. veljače 2008., 2.583,62 kn od 15. ožujka 2008., 2.583,62 kn od 15. travnja 2008., 2.583,62 kn od 15. svibnja 2008., 2.583,62 kn od 15. lipnja 2008., 2.583,62 kn od 15. srpnja 2008., 2.588,50 kn od 15. kolovoza 2008., 2.588,50 kn od 15. rujna 2008., 2.588,50 kn od 15. listopada 2008., 2.588,50 kn od 15. studenog 2008., sve do isplate (stavak I. izreke);

- iznos od 10.381,39 kn sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2012. do isplate (stavak II. izreke) i

- naknaditi parnične troškova u iznosu od 5.312,50 kn (stavak III. izreke).

2. Po žalbi tuženika od 7. siječnja 2013., preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6123/2011-17 od 31. listopada 2012., presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3515/2013-2 od 2. rujna 2014., tako što su odbijeni u cijelosti tužbeni zahtjevi.

2.1. Po zahtjevu tužitelja od 7. listopada 2022., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2429/2022-2 od 4. listopada 2022., dopušteno je ponavljanje drugostupanjskog postupka i ukinuta presuda poslovni broj Gž- 3515/2013-2 od 2. rujna 2014., tako da je u ponovljenom drugostupanjskom postupku o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude i odgovoru na žalbu podnesenom po tužitelju ponovo odlučeno na sjednici Vijeća održanoj 25. listopada 2022.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu invalidske mirovine priznate rješenjem tuženika Klasa: 141-02/06-03, Ur.broj: 341-25-06/2-06-100471 od 17. studenog 2008., za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2008. sa zateznim kamatama na svaki dospjeli a neisplaćeni mjesečni iznos tekućim od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, zatezne kamata na isplaćene invalidske mirovine od 1. srpnja do 31. prosinca 2006. u iznosu od 10.381,39 kn sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2012. do isplate, i naknada parničnog troška.

5. Nije sporno/a:

- da je tužitelju rješenjem tuženika Klasa: 141-02/06-03, Ur.broj: 341-25-06/2- 06-100471 od 17. studenog 2008., sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/2004., 92/2005.) u vezi sa člankom 106. i člankom 110. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 130/2010. - pročišćeni tekst) zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao posljedice 100% ranjavanja u ratu /B. i H./, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. srpnja 2006. ubuduće, na teret sredstava državnog proračuna;

- visina predmetnog potraživanja (izjava tuženika na glavnoj raspravi održanoj 18. listopada 2012. /list 70. - 71. prvostupanjskog spisa/);

- da su tužitelju mirovine priznate za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2006. isplaćene po tuženiku 17. studenog 2011., niti da zatezne kamate na taj dio mirovine za razdoblje od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa /petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec/ do isplate /17. studenog 2011./ iznose 10.381,39 kn;

- da je tuženik 11. listopada 2017. isplatio tužitelju mirovine za 2007. godinu /29.961,66 kn/, a 12. prosinca 2017. za 2008. godinu /26.356,12 kn/, ali ne i zatezne kamate;

- da je rješenjem tuženika o priznavanju prava tužitelju na invalidsku mirovinu, određivanje vremena ispunjena ostavljeno na volju tuženika kao dužnika (kada se osiguraju sredstva u Državnom proračunu),

- i da tužitelj nije od suda zahtijevao da se odredi primjeren rok za ispunjenje novčane tražbine po osnovi pripadajućih mu invalidskih mirovina od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2008.

6. Sporno je, je li tuženik na iznose isplaćenih mirovina tužitelju za 2007. i od 1. siječnja do 31. listopada 2008. godinu dužan isplatiti tužitelju i zatezne kamate, a ako jest od kada, i je li prigovor zastare istaknut po tuženiku po prvi put u odgovoru na prijedlog za ponavljanje drugostupanjskog postupka može biti predmetom razmatranja u ponovljenom žalbenom stadiju postupka.

7. Djelomično je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u odluci o tijeku zateznih kamata na nesporne iznose invalidske mirovina koje pripadaju tužitelju od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2008.

7.1. Naime, pravilima o vremenu ispunjenja sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a), između ostalog je propisano da u slučaju kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjereni rok za ispunjenje (članak 176.).

7.2. Budući da je u predmetnom slučaju rješenjem tuženika određivanje vremena ispunjena obveze od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2008. ostavljeno na volju tuženiku (kada se osiguraju sredstva u Državnom proračunu) i da tužitelj nije od suda zahtijevao određivanje primjerenog roka za ispunjenje, to je za zaključiti da je potraživanje tužitelja po osnovi mirovina za 2007. godinu i od 1. siječnja do 31. listopada 2008. dospjelo tek podnošenjem predmetne tužbe (2. rujna 2011.), a što bi značilo da tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata od 3. rujna 2011. do isplate (istovjetno shvaćanju iskazanom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-958/2018-3 od 1. prosinca 2020., Rev-1223/2007 od 5. svibnja 2009., Rev- 2521/2013 od 30. svibnja 2017., Rev-2653/2015 od 25. rujna 2018., Rev-2969/2014- 2 od 4. prosinca 2018.).

8. Prema tome, na nesporne iznose mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. listopada 2008., tuženik je dužan platiti tužitelju zatezne kamate od slijedećeg dana nakon što je podnesena predmetna tužba, odnosno 3. rujna 2011. do isplate svakog pojedinog iznosa (za iznose mirovina od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. do 10. listopada 2017., a za iznose mirovina od 1. siječnja do 31. listopada 2008. do 11. prosinca 2017.).

9. Kako tuženik nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo prigovor zastare, on taj prigovor ne može iznijeti u žalbi (članak 352. stavak 2. ZPP-a), a zbog čega isti ne može biti predmetom razmatranja niti u ponovljenom drugostupanjskom postupku.

10. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna u osnovi i visini (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35., člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 148/2009.).

11. Tužitelj je određeno postavio zahtjev za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku povodom pravnih lijekova (odgovor na žalbu 1.250,00 kn + troškovi povodom izvanrednog pravnog lijeka - 5.625,00 kn ili ukupno 6.875,00 kn).

11.1. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11.2. Radnja odgovora na žalbu tuženika nije bila potrebna u vođenju parnice, zbog čega trošak iste (1.250,00 kn) nije priznat tužitelju (članak 155. ZPP-a).

11.3. Prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT /Tbr. 48/3./), tužitelju za zastupanje po punomoćniku odvjetniku vezano za izvanredni pravni lijek pripada nagrada u iznosu od 3.437,50 kn (sastav prijedloga za ponavljanje drugostupanjskog postupka - 150 bodova /Tbr. 10/6. OT/, za pristup ročištu 16. ožujka 2022. - 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/ i ročištu 4. listopada 2022. - 100 bodova /Tbr. 9/2. OT/ ili ukupno 275 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 2.750,00 kn + 687,50 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% = 3.437,50 kn).

11.4. Preko iznosa od 3.437,50 kn do iznosa od 5.625,00 kn, za iznos od 2.187,50 kn, zahtjev tužitelja za naknadu troškova povodom izvanrednog pravnog lijeka nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om (podneska tužitelja od 27. listopada 2021. nije bio potreban, na ročištu 16. ožujka 2022. se nije raspravljalo o prijedlogu).

11.5. Stoga, tužitelju na ime ukupnih troškova povodom pravnih lijekova na teret tuženika pripada iznos od 3.437,50 kn, ali ne i daljnji iznos od 3.457,50 kn (preko iznosa od 3.437,50 kn do iznosa od 6.875,00 kn).

12. Zaključno, tuženik je dužan isplatiti tužitelju zatezne kamate na pripadajuće iznose mirovina od 1. siječnja do 31. prosinca 2007. godine, od 3. rujna 2011. do 10. listopada 2017., a na pripadajuće iznose invalidskih mirovine od 1. siječnja do 31. listopada 2008., od 3. rujna 2011. do 11. prosinca 2017., zatim iznos od 10.381,39 kn sa zateznim kamatama od 10. siječnja 2012. do isplate i naknaditi troškove predmetne parnice u ukupnom iznosu od 8.750,00 kn (prvostupanjski postupak - 5.312,50 kn, drugostupanjski postupak - 3.437,50 kn), a zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak III. i IV.).

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.