Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-3400/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja dr. B. H. /OIB:…/ iz Z., protiv tuženika trgovačkog društva, Z. h. d.o.o. /OIB:…/ za Podružnicu Č., Z., kojeg zastupa D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1445/2018-12 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1445/2018-12 od 28. travnja 2022. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.937,50 kn / 1.451,65 eura[1] .

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1445/2018-12 od 28. travnja 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u daljnjem iznosu od 14.062,50 kn / 1.866,41 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg iznosa od 14.062,50 kn / 1.866,41 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 300.000,00 kn po osnovi naknade štete (stavak I. izreke) i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.000,00 kn (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužitelj ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), niti prijedlog drugostupanjske odluke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu 300.000,00 kn po osnovi naknade štete koji tužitelj temelji na navodima da ga je tuženik kao tužitelj neosnovano tužio za naplatu iznosa od 434,43 kn u predmetu Povrv-3071/17, u kojem je donesena presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev, da ga Z. h., Podružnica Č. tuži u više različitih predmeta zbog neplaćenih računa, "da tamo nisu išli putem izravne naplate preko FIN-e već preko javnog bilježnika i suda" i poziva se na članak 17. međuvlasničkog ugovora (list 106. spisa).

6. Ispitivanjem pobijane presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti bitne povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. i članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 221. a ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj.

7. Naime, pravilima o sadržaju tužbe je propisano da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjeve, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora sadržavati svaki podnesak (članak 186. stavaka 1. ZPP-a) i da će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno da sud nije vezan pravnom osnovom i ako je tužitelj u tužbi navede (članak 186. stavak 3. ZPP-a), a što znači da je sud vezan tužbenim zahtjevom i činjeničnom osnovom tužbe (Damihi factum, dabo tibi isu - Daj mi činjenice, dat ću ti pravo) s tim da sud o relevantnosti određene činjenične tvrdnje sud ne zaključuje na temelju rezultata dokazivanja o njenom postojanju, već na temelju pravilne primjene pravilno izabrane pravne norme.

8. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., u daljnjem tekstu: ZOO-a) je opći propis koji uređuje odnos odgovornosti za štetu, dok ostali posebni propisi uređuju odgovornost za štetu u posebnim situacijama kada se kao štetnici javljaju specifični subjekti, kao što je primjerice država (Zakon o sustavu državne uprave /Narodne novine, broj: 66/2019./).

ZOO-a je propisano: da obveza nastaje između ostalog i prouzrečenjem štete (članak 20. stavak 1.); da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećana (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), odnosno prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobode i dr. (članak 1046. u vezi s člankom 19. stavkom 2.); da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. stavak 1.), da se za štetu bez obzira krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđeni zakonom (članak 1045. stavak 4.), da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (članak 1063.) i da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost (članak 1084.).

9. Prema tome, odnos odgovornosti za štetu spada u skupinu obveznih odnosa koji se nazivaju izvanugovorni obvezni odnosi, za postanak kojih nije bitna suglasnost očitovanja volje stranaka, odnosno sudionika tih odnosa (članak 1045. – 1048. ZOO- a) jer takvi odnosi nastaju na osnovi određenih činjenica kao što su radnje, stanja i svojstva, a za koje pravo veže postanak obveznog odnosa (članak 1045. – 1048. ZOO-a).

9.1. Da bi nastao odnos odgovornosti za štetu, kako je navedeno i u obrazloženju prvostupanjske presude, potrebno je ispunjenje općih pretpostavki kao što su postojanje štetnika, oštećenika i odgovorne osobe, odnosno subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika (radnja, stanja i svojstva za koje pravo veže postanak obveznog odnosa naknade štete), šteta nastale na strani oštećenika, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnosti štetne radnje, što znači da je osoba koja tvrdi da je oštećena dužna navesti okolnosti u prilog tih pretpostavki i dokazati uzročnu vezu između štetne radnje i štete.

9.2. Pretpostavka protupravnosti u objektivnom smislu podrazumijeva da je počinitelj (štetnik) štetnom radnjom povrijedio neko pravilo pravnog poretka, pri čemu stav počinitelja prema štetnoj radnji ili nastaloj šteti nije bitan, odnosno dovoljno je da je šteta kao takva nastala, a u subjektivnom smislu krivnju počinitelja koja se može definirati kao određen psihički odnos počinitelja prema djelu (prema štetnoj radnji i šteti kao njenoj posljedici), a pretpostavka uzročnosti vezu između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje.

10. Budući da tužitelj nije naveo kojom je to radnjom tuženik povrijedio neko pravilo pravnog poretka, niti dokazao uzročnu vezu između radnji poduzetih po tuženiku kao tužitelju (pokretanje i vođenje sudskog ili drugo zakonom ustanovljenog postupka radi ispunjenja određene činidbe) i štete koju potražuje u ovoj parnici na način da se ta šteta javlja kao posljedica štetne radnje, to je presumpcija o nepostojanju tuženikove odgovornosti po bilo kojoj osnovi za štetu, zakonito izvedena iz pravila o teretu dokazivanja, koja su osnova za otklanjanje sudske zaštite po predloženim pravnim posljedicama (arg. članka 2. stavak 2. ZPP-a), bez navođenja pravnih razloga, kako je to pravilno odlučio i sud prvog stupnja (Idem est non esse aut non probari – Svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano).

10.1. Naime, to što je tuženik kao tužitelj (ovrhovoditelj) na temelju zakonskih ovlaštenja pokrenuo i vodio postupak radi naplate usluge odvoza komunalnog otpada za različita razdoblja od kojih je za neka razdoblja usluga naplaćena prisilnim putem, a za neka postupak okončan odbijanjem tužbenog zahtijeva iz razloga što se tužitelj kao tuženik protivio povlačenju tužbenog zahtjeva (ovršnog prijedloga) nisu radnje usmjerene na zlouporabu procesnih ovlaštenja (nemaju obilježje protupravnih radnji), niti između tih radnji tuženika i postojanja eventualne štete za koju ni sam tužitelj ne navodi u čemu se sastoji, nema direktne pravno relevantne uzročne veze.

11. Stoga se ne mogu prihvatiti nejasni i konfuzni žalbeni navodi da se "računi i usluge moraju vršiti samo preko mjesečnih računa a ne u sklopu zajedničkog ili zbirnog računa … da prvotno nije pristao na povlačenje tri tužbe … a kasnije je pristao u drugom predmetu …", da je „… pristao na storniranje ovrhe ali nije odustao od odštetnog zahtjeva u iznosu tristo tisuća kuna …" na koji ima moralno i materijalno pravo…".

12. Međutim, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo vezano za odluku o zahtjevu tuženika za naknadu troškova prvostupanjskog postupka.

12.1. Odredbom članka 154. stavkom 1. ZPP-a je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

12.2. Odredbom članka 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, da će o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučiti ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuje upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročite te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i odmjeriti troškove prema tarifi za one troškove koje su propisane tarifom za nagrade odvjetnika ili za druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a), primjenom tarife i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

12.3. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 10.937,50 kn (prema vrijednosti predmeta spora od 300.000,00 kn /članak 35. ZPP-a/ za zastupanje na ročištu 18. svibnja 2021. /list 102. spisa/ - 125 bodova /Tbr. 9/5. OT/, 7. veljače 2022. /list 106. spisa/ - 250 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 23. ožujka 2022. /list 119. spisa/ - 500 bodova /Tbr. 9/1. OT/ ili ukupno 875 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 8.750,00 kn + 2.187,50 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 10.937,50 kn).

12.4. Preko iznosa od 10.937,50 kn do iznosa od 25.000,00 kn, za iznos od 14.062,50 kn, zahtjev tuženika za naknadu troškova prvostupanjskog postupka nije u skladu sa poduzetim radnjama i mjerodavnom OT-om (ročište 18. svibnja 2021. odgođeno prije početka raspravljanja, na ročištu 7. veljače 2022. nisu izvođeni dokazi, podnesak tuženika od 14. svibnja 2021. nije bio potreba, isto je mogao iznijeti i na ročištu 18. svibnja 2021.), što znači da je vezano za taj dio po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena odredba članka 155. ZPP-a i OT-a, a nastavno i odredba članka 154. stavak 1. ZPP-a.

12.5. Dakle, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.937,50 kn i sam snositi svoje troškove predmetne parnice (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

13. Kako se odluka o troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ne odnosi "na sudske takse", već na troškove zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, koje je kako je navedeno u konačnici dužna naknaditi protivnoj strani, strana koja je izgubila parnicu, to se ne mogu prihvatiti kao relevantni žalbeni navodi u dijelu kojim tužitelj tumači način obračuna troškova na ime "sudske takse" jer o tom dijelu troškova prvostupanjski sud niti nije odlučivao.

14. Stoga je odbijena kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1445/2018-12 od 28. travnja 2022. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 10.937,50 kn / 1.451,65 eura, a preinačena u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog postupka u daljnjem iznosu od 14.062,50 kn / 1.866,41 eura, odnosno odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.