REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2219/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IBZ s prebivalištem u [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tuženika IB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tuženice ČB (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-302/2019-2 od 20. veljače 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2472/16 od 16. studenoga 2018., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e :
Tužitelju se dopušta revizija protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-302/2019-2 od 20. veljače 2020. u odnosu na u njegovom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena pitanja:
„U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje: ZJB), te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB-a, da li je tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine, jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom, odnosno da li tužba radi namirenja potraživanja kao takva predstavlja valjani pravni interes za podnošenje tužbe u parničnom postupku?“
„U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje u tekstu: ZJB), te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB- a, da li se na predmetni ugovor o zajmu mogu primijeniti odredbe Ovršnog zakona o sudskom osiguranju novčane tražbine na temelju sporazuma stranaka na način da ugovor o zajmu zamjenjuje zapisnik iz članka 301. st. 1. Ovršnog zakona (nadalje u tekstu: OZ), pa samim time da se ugovor o zajmu ima smatrati sudskom nagodbom?“
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je „odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari. Ovo s pozivom na odredbe čl. 308. st. 1. u vezi s čl. 301. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) i čl. 323. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a uz obrazloženje da se potraživanje zasniva na javnobilježničkom aktu - solemniziranom ugovoru o zajmu sa sporazumom o osiguranju tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, da isti sporazum temeljem citiranih odredbi OZ-a ima snagu sudske nagodbe, zbog čega tužitelj nema pravni interes pokretati ovaj parnični postupak, pa sud ima odbaciti tužbu temeljem citirane odredbe ZPP-a."
2. Tužitelj je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnio prijedlog da mu se protiv tog drugostupanjskog rješenja dopusti revizija, a sve zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni - a riječ je o pravnim pitanjima u odgovoru na koja postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (pritom se poziva na rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3362/2018-2 od 16. travnja 2019. i Gž-3448/2018-2 od 16. siječnja 2020. te na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6133/2006-5 od 11. rujna 2008.).
3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužitelja.
4. Prijedlog tužitelja da mu se revizija dopusti je osnovan.
5. Pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno je 20. veljače 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.". U ovome slučaju (gdje osporeno rješenje ima značaj rješenja kojim se postupak završava) to treba sagledati u smislu odredaba čl. 400. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen.“, (stavak 3.) „U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“
6. Odredbom čl. 385.a ZPP-a propisano je: "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu…”.
7. Tužitelj je uz navod da shvaćanje na kojemu je drugostupanjsko rješenje temeljeno nije pravilno - i da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavio pitanja:
„U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje: ZJB), te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB-a, da li je tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine, jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom, odnosno da li tužba radi namirenja potraživanja kao takva predstavlja valjani pravni interes za podnošenje tužbe u parničnom postupku?“
„U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje u tekstu: ZJB), te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB- a, da li se na predmetni ugovor o zajmu mogu primijeniti odredbe Ovršnog zakona o sudskom osiguranju novčane tražbine na temelju sporazuma stranaka na način da ugovor o zajmu zamjenjuje zapisnik iz članka 301. st. 1. Ovršnog zakona (nadalje u tekstu: OZ), pa samim time da se ugovor o zajmu ima smatrati sudskom nagodbom?“
8. Podneseni prijedlog valja razmotriti imajući na umu da navedene odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.
9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužitelja postavljena pitanja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporeno rješenje temeljeno je na shvaćanju koje je u sudskoj praksi, u primjeni odredaba članaka 54., 59., 93. i 94. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', broj: 78/93, 29/94, 162/98, 29/94, 16/07, 75/09) te odredaba članaka 263. i 269. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj: br. 57/96, 29/99, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005 i 67/2008) nesigurno - što proizlazi i iz odluka na koje se predlagatelj poziva i prilaže ih uz prijedlog.
10. Stoga je pravilno zaključiti:
10.1. da u odnosu na u prijedlogu postavljena pitanja postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),
10.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije moglo preispitati osporeno rješenje.
te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
