REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3169/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koga zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1633/2021-2 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5838/2019-21 od 10. veljače 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1633/2021-2 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5838/2019-21 od 10. veljače 2021.
2. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije:
„1. Je li ugovorna odredba o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru o kreditu između kreditne institucije i potrošača sama po sebi ništetna u slučaju da je ništetna ugovorna odredba o načinu promjene takve kamatne stope?
2. Je li sud u posebnim parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu i povrata stečenog bez osnove koje je pokrenuo potrošač dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku postojanje pretpostavki za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 ili je ovlašten utvrditi ugovornu odredbu nepoštenom isključivo temeljem utvrđenja iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa?
3. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ne podrazumijeva i mora se sagledati, ocijeniti i utvrđivati odvojeno u svakom pojedinom slučaju?
4. Može li se dosuditi zatezna kamata za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno mogu li zatezne kamate teći i prije dospijeća novčane tražbine?“
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.
5. Prvo pitanje nije važno za rješenje ovog spora, jer se nižestupanjske presude ne temelje na shvaćanju da je ništetna odredba o promjenjivosti kamatne stope, nego da je ništetna odredba kojom je samo jedna ugovorna strana ovlaštena mijenjati kamatnu stopu bez unaprijed ugovorom određenih ili odredivih parametara promjenjivosti.
5.1. Samim time pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, nije i ne može biti u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-249/14-2 od 9. travnja 2015.
6. Drugo naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora i procesnopravnu poziciju tuženika. To stoga što iz stanja spisa proizlazi da je zaključak o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi donesen ne samo na temelju presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, već i u okviru predloženih dokaza u ovom postupku.
7. Treće naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a, jer je revizijski sud uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o pravu banke na jednostranu promjenu kamatne stope bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe ugovora nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
7.1. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. na koje ukazuje tuženik, ne daje razlog važnosti trećem naznačenom pitanju jer se odnosi na druge kategorije ugovora (ugovore o zajmu), kod kojih je ništetnost posljedica nezakonito ugovorene valute obveze.
8. Četvrto naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
