REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3920/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Gracin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Ozaljska 105, Zagreb, OIB: 82031999604, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-714/2021-2 od 3. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda Zagrebu poslovni broj Pr-5296/2020-11 od 7. svibnja 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-714/2021-2 od 3. svibnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda Zagrebu poslovni broj Pr-5296/2020-11 od 7. svibnja 2021., pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.

5. Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužitelj se poziva na odluku ovog suda broj Revr-1646/2016 od 14. ožujka 2018. navodeći da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-259/2019 od 16. srpnja 2019. i Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-894/2019 od 4. ožujka 2020., zanemarujući pri tomu da su navedene odluke donesene u sasvim različitim činjeničnim i pravnim situacijama. Naime, u odluci ovog suda na koju se tužitelj poziva predmet tužbenog zahtjeva je bila isplata naknade plaće i drugih potraživanja iz radnog odnosa (regresa za godišnji odmor, uskrsnice i božićnice) zbog donesene nedopuštene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a i odluke drugostupanjskih sudova nisu problematizirale pitanje dara za Uskrs sukladno odredbi čl. 97. Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika od 31. prosinca 2019. (dalje: KU) niti je u njima izraženo shvaćanje, koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem iz pobijane presude da tužitelj prema odredbi čl. 97. KU, nema prema tuženiku kao dužniku novčanu tražbinu, već nenovčanu.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.

7. Obrazloženje sastavljeno sukladno odredbi čl. 387. st. 5. ZPP-a.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil