REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2985/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IĐ, vlasnik autoprijevozničkog obrta iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate plaće, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-173/18-2 od 10. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2819/15-39 od 28. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž R-173/18-2 od 10. travnja 2019. i presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2819/15-39 od 28. ožujka 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2819/15-39 od 28. ožujka 2018. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da mu tuženik kao vlasnik autoprijevozničkog obrta isplati s osnova plaće iznos od 28.140,00 kn bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od 2.814,00 kn od 16. kolovoza 2011. do isplate pa zaključno od 16. svibnja 2012. do isplate.
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba (pogrešno napisano "tužbeni zahtjev") u dijelu koji se odnosi na utvrđenje postojanja radnog odnosa između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca u razdoblju od 15. siječnja 2009. do 10. travnja 2012. te da se tužitelju "priznaju sva prava iz radnog odnosa" za navedeno razdoblje (točka I.) te je naloženo tužitelju naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn u roku od osam dana (točka II.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u točki I. i II.
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
8. Ostvaren je međutim revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi postojanje radnog odnosa između tužitelja i tuženika u razdoblju od siječnja 2009. do 10. travnja 2012. te zahtjev za isplatu plaće u tom razdoblju.
10. Sudovi nižeg stupnja su utvrdili:
- da stranke nisu nikada sklopile pisani ugovor o radu,
- da su stranke ušle u poslovni odnos 2000. godine kada je tuženik prodao tužitelju tegljač IVECO koju kupoprodajnu cijenu tužitelj nije u cijelosti isplatio tuženiku,
- da tužitelj nije nikada po nalogu i uputama tuženika sam obavljao poslove prijevoza za tuženika,
- da je tužitelj ponekad putovao sa drugim radnicima zaposlenim kod tuženika, ne po nalogu tuženika,
- da je tuženik ponekad tužitelju za takva putovanja davao dnevnice.
11. Po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili odredbu iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 dalje: ZR), kada su rješenjem odbacili tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja radnog odnosa između tužitelja i tuženika.
12. Odredba čl. 133. ZR glasi:
„(1) Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava.
(2) Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. (3) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.“
13. Nižestupanjski sudovi odbacili su tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja radnog odnosa zauzevši pritom pravno shvaćanje da prema čl. 133. st. 3. ZR-a sudsku zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a kako tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tuženika pa stoga nije niti mogao podnijeti tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa valjalo je odbaciti tužbeni zahtjev tužitelja budući pravo na sudsku zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa mogu ostvarivati samo radnici pod pretpostavkama iz čl. 133. ZR-a, a ne i druge osobe koje nisu u radnom odnosu.
14. Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. 15. U predmetnoj stvari radi se o tužbi na utvrđenje iz odredbe čl. 187. st. 1. ZPP. Tužba na utvrđenje u radnom sporu nije vezana za rok iz čl. 133. ZR niti bilo koji rok propisan drugim propisom, pa stoga tužitelj nije prekludiran u svojim pravima te je mogao podnijeti tužbu radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Pretpostavka za dopuštenost takve tužbe je postojanje pravnog interesa, pa jedino nepostojanje pravnog interesa može dovesti do odbacivanja tužbe.
16. Zbog navedenog, mora se zaključiti da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja za utvrđenje postojanja radnog odnosa primijenivši pritom odredbu čl. 133. ZR, što predstavlja razlog za reviziju iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.
17. Obzirom da je zbog pogrešnog pravnog pristupa i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te obzirom da su sudovi tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu plaća za vrijeme za koje traži utvrđenje postojanja radnog odnosa sa tuženikom, odbili iz razloga što su (pogrešno) odbacili tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja radnog odnosa, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti nižestupanjske i presude i rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U nastavku postupka sudovi će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, imajući u vidu sve izloženo.
19. Odluka o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
