1              Poslovni broj: II Kž-Us-20/2024-7

Poslovni broj: II Kž-Us-20/2024-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., okrivljene K. Š., okrivljenog N. V., okrivljenog M. H. i okrivljenog D. M. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-12/2024. (Kov-Us-93/2023.) od 21. veljače 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., okrivljene K. Š., okrivljenog N. V., okrivljenog M. H. i okrivljenog D. M. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. B. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., okrivljene K. Š., okrivljenog N. V., okrivljenog M. H. i okrivljenog D. M. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenicima je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 23. studenog 2022., dok je okrivljenom N. V. uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 1. ožujka 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. Š. po branitelju, odvjetniku F. G. bez naznake žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenika te ga zamijeni mjerama opreza.

 

2.1. Žali se i okrivljeni A. Š. po braniteljici, odvjetnici S. H., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da žalbu prihvati, ukine pobijano rješenje i istražni zatvor te okrivljenika odmah pusti na slobodu, a podredno da istražni zatvor zamijeni predloženim mjerama opreza.

 

2.2. Protiv pobijanog rješenja žali se i okrivljena M. R. po braniteljici, odvjetnici J. K. iz svih žalbenih razloga s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da usvoji njezinu žalbu i ukine pobijano rješenje te okrivljenicu odmah pusti na slobodu.

 

2.3. Žalbu je podnijela i okrivljena D. I. po braniteljici, odvjetnici J. S. bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenice te da ga zamijeni s mjerama opreza.

 

2.4. Žalbu protiv navedenog rješenja podnijela je i okrivljena K. Š. po branitelju, odvjetniku B. M. isto bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske žurnu ukine izrečenu mjeru istražnog zatvora te da se okrivljenicu odmah pusti na slobodu, podredno da joj se umjesto istražnog zatvora odredi neka od mjera opreza.

 

2.5. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja podnio je i okrivljeni N. V. po braniteljici, odvjetnici M. C., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom osporenu odluku ukinuti kao neutemeljenu, podredno odluku preinačiti i okrivljeniku izreći znatno blažu sankciju, eventualno neku od mjera opreza.

 

2.6. Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni M. H. po braniteljici, odvjetnici M. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te prihvatiti žalbu i osumnjičeniku ukinuti istražni zatvor.

 

2.7. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. M. po braniteljici, odvjetnici M. P., zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske donijeti rješenje kojim se ukida istražni zatvor zbog razloga navedenih u članku 125. stavku 1. točki 3. ZKP/08., podredno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

3. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Ocjena je Visokog kaznenog sud Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., okrivljene K. Š., okrivljenog N. V., okrivljenog M. H. i okrivljenog D. M. na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire okrivljeni M. H. kada u žalbi navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.

 

6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su okrivljenici počinili kazneno djelo prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 236. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 3. i članka 52. KZ/11. koje im se podignutom optužnicom stavlja na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji i koje je prvostupanjski sud naveo u točkama 4.-4.2. pobijanog rješenja, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo za koje se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, stupnju njihove krivnje kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakog od njih, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

7. Nadalje, kada se analizira težina, okolnost i način počinjenja kaznenog djela u sastavu ovog zločinačkog udruženja, koje se bavilo lažnim predstavljanjem kao policijskih službenika osobama starije životne dobi od kojih su uzimali novac i zlatni nakit kako bi ''provjerili radi li se o pravom novcu'' pod krinkom da provode ''istragu protiv djelatnika banke zbog stavljanja u optjecaj krivotvorenih novčanica na njihovu štetu'' te oštećenicima izdavali ''potvrde'' kojima će u Financijskoj agenciji zamijeniti taj novac za pravi, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je ispravno prvostupanjski sud zaključio da kod svih okrivljenika postoji stvarna i konkretna opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja je takvog intenziteta da se svrha istražnog zatvora može ostvariti isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom.

 

7.1. Naime, imajući na umu izrazitu organiziranost, umreženost i podjelu uloga kao i visoki stupanj upornosti i kriminalne volje te brojnost protupravnih radnji kojima je ostvarena nepripadna imovinska korist u iznosu od oko 1.045.005,64 eura, mjere opreza, ni kod jednog od ovih okrivljenika, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljenog A. Š. kao trećerangiranog u hijerarhiji ovog zločinačkog udruženja kojemu se stavlja na teret da je počinio čak 17 protupravnih radnji i okoristio se za 47.743,02 eura ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela. Stoga nije osnovan žalbeni prigovor tog okrivljenika kojim upire na svoju dosadašnju neosuđivanost te vremena koje se on i suokrivljena supruga D. Đ. nalaze u istražnom zatvoru i ne mogu brinuti o svojoj maloljetnoj djeci, predlažući puštanje jednog od roditelja iz istražnog zatvora.

 

8. Pored navedenog, valja istaknuti kako su svi žalitelji izuzev spomenutog A. Š. višestruko osuđivane osobe kako na uvjetne osude tako i na bezuvjetne kazne zatvora, zbog različitih kaznenih djela pretežito imovinskog karaktera, činjenjem kojih dolaze do potrebnih materijalnih sredstava, pa je u konkretnom slučaju njihovo protupravno ponašanje očigledno progrediralo te se zasigurno ne može govoriti o izoliranom slučaju u inače uzornom ponašanju. Tako je okrivljeni K. Š. osuđivan zbog kaznenih djela iznude i prijevare. Okrivljena M. R. osuđivana je u četiri navrata zbog kaznenog djela teške krađe te zbog kaznenih djela prijevare, računale prijevare i lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Okrivljena D. I. osuđivana je u četiri navrata zbog kaznenog djela prijevare, dvaput zbog kaznenog djela krađe i jednom zbog kaznenog djela teške krađe. Okrivljena K. Š. osuđivana je u tri navrata zbog kaznenog djela teške krađe, jednom zbog krađe i jednom zbog računalne prijevare. Okrivljeni N. V. osuđivan je zbog kaznenih djela krivotvorenja isprave i prijetnje. Okrivljeni M. H. osuđivan je u pet navrata zbog kaznenih djela teške krađe, kaznenog djela teške tjelesne ozljede i kaznenog djela razbojništva. Naposljetku, okrivljeni D. M. osuđivan je deset puta zbog kaznenog djela krađe i zbog kaznenih djela ugrožavanja prometa opasnom radnjom ili sredstvom te krivotvorenja isprave. Sve navedeno upućuje na neusklađenost njihovog dosadašnjeg ponašanja sa zakonom jer očito brojne izrečene sankcije nisu utjecale na ove okrivljenike da se suzdrže od daljnjih činjenja kaznenih djela.

 

9. Slijedom navedenog, u cijelosti su neosnovani žalbeni prigovori okrivljenog K. Š., okrivljenog A. Š., okrivljene M. R., okrivljene D. I., i okrivljene K. Š. kojima se ukazuje na njihovo roditeljstvo i obiteljske prilike jer ih te okolnosti očigledno niti ranije nisu sprječavale u činjenju kaznenih djela.

 

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenog K. Š., okrivljene M. R., okrivljene K. Š., okrivljenog N. V., okrivljenog M. H. i okrivljenog D. M. kojima pokušavaju minorizirati svoju raniju, višestruku osuđivanost jer je to tek jedna od okolnosti koje pojačavaju opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod ovih okrivljenika, a poglavito imovinskih kaznenih djela koje im se i ovdje stavlja na teret.

 

11. U pogledu žalbenih navoda okrivljenog N. V. kako je priznao počinjenje kaznenog djela te je u postupku sporazumijevanja s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, valja istaknuti kako ta okolnost niti prvostupanjskom niti drugostupanjskom sudu nije relevantna za opstojnost mjere istražnog zatvora. Naime, ovlašteni tužitelj i okrivljenik eventualno mogu podnijeti prijedlog za ukidanjem istražnog zatvora u daljnjem tijeku postupka.

 

12. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore svih žalitelja u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

13. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelje razlozi za određivanje istražnog zatvora, po ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

 

14. Dakle, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji primjena istražnog zatvora te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

15. Kako, dakle, ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 20. ožujka 2024.