Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 26 Gž-1492/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženog P. L. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1919/2021-6 od 9. ožujka 2022., ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-1919/2021-10 od 2. rujna 2022., 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženog P. L. te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1919/2021-6 od 9. ožujka 2022., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-1919/2021-10 od 2. rujna 2022. i rješava:
Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem (koje je ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv- 1919/2021-10 od 2. rujna 2022.), odlučeno je:
„I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim.
II. Po pravomoćnosti ovoga rješenja spis će se ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje ukinuti.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 834,25 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika, kao pretplatnika, na ime nepodmirenih računa za pružene telekomunikacijske usluge.
5. Iz stanja spisa proizlazi i to da je u konkretnom slučaju prvotno pokrenut ovršni postupak i to prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (tada ovrhovoditelja), povodom kojeg prijedloga je javni bilježnik u V., I. K., donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-771/2021 od 5. listopada 2021., koji je po uloženom prigovoru tuženika (tada ovršenika), spis proslijedio Općinskom sudu u Splitu, kao mjesno nadležnom prema adresi ovršenika navedenoj u prijedlogu za ovrhu, nakon čega je postupak rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1919/2021-3 od 25. siječnja 2022. (list 26 spisa), nastavljen po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), s time da je istim rješenjem, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, a provedene radnje su ukinute.
6. Tuženik žalbenim navodima osporava zaključak suda prvog stupnja da prorogacijska klauzula nije ništetna odredba, ukazujući na to da je notorno s obzirom na njegovo prebivalište, da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te pretjerano ograničava pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu, pozivajući se i na to da se radi o sklapanju ugovora na daljinu, kojom prilikom se o predmetnoj klauzuli nije pregovaralo.
7. Temeljem utvrđenja da je tužitelj podneskom od 24. veljače 2022. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na odredbu čl. 17. Općih uvjeta poslovanja kojom je za slučaj spora proizašlog iz pretplatničkog odnosa (kao što je konkretan spor), ugovorana nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uz koji podnesak je dostavio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s Općim uvjetima poslovanja A. H. d.o.o., kojima je u članku 17. za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u Z., sud prvog stupnja se temeljem odredbe članka 21. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 461.b st. 1. ZPP-a, uz utvrđenje da je riječ o odredbi potrošačkog ugovora o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ali pri tome ne nalazeći da bi navedena odredba (prorogacijska klauzula) bila ništetna (jer tuženik nije dokazao da bi ista bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tuženika kao potrošača), oglasio mjesno nenadležnim i odredio predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
8. Takav zaključak suda prvog stupnja nije pravilan.
9. Naime, odredbom čl. 70. st. 1. ZPP-a propisano je kako se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Sukladno odredbi čl. 70. st. 3. ZPP-a, taj sporazum važi ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, s time da ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu (čl. 70. st. 5. ZPP- a).
10. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o isplati potraživanja, sukladno odredbi čl. 47. st. 1. ZPP-a propisano je da je za suđenje općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište.
11. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (-dalje: Direktiva), na koju se poziva i tuženik u žalbi, regulirani su nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima (kao što je konkretan) te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dakle, opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, i da se mora protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
12. U konkretnom slučaju ispunjeni su navedeni uvjeti jer mjesna nadležnost nije određena u tipskom ugovoru, nego u Općim uvjetima poslovanja tužitelja, a stranka- potrošač, odnosno tuženik nije mogao pregovarati o Općim uvjetima pa tako niti o članku 17. tih uvjeta kojima se određuje nadležnost suda u Z., što je protivno načelu savjesnosti i poštenja budući da stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda čime u ovom slučaju tužitelj sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tuženika i time ga dovodi u neravnopravan položaj.
13. Treba naglasiti da je navedena Direktiva implementirana i u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme zasnivanja predmetnog pretplatničkog odnosa (čl. 3. - "Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), pa su tako odredbama čl. 49. i 50. ZZP-a, bile propisane pretpostavke na temelju kojih bi se pojedine ugovorne odredbe mogle smatrati nepoštenima, a kojima su obuhvaćeni uvjeti iz navedene Direktive.
14. Odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
15. Treba ukazati i na praksu Suda Europske unije odnosno presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. U toj je odluci sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl. 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
16. Kako odredba čl. 17. Općih uvjeta, nije bila posebno ispregovarana i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tuženik morao putovati u Z., a kako živi u S., imao bi trošak putovanja u Z. i natrag, a osim troškova, put iziskuje i dodatno vrijeme, a ova odredba je formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, ovdje se rukovodeći i vrijednosti predmeta spora od 834,25 kuna, po ocjeni ovoga suda, svakako se radi o nepoštenoj odredbi, koja je slijedom toga, ništava.
17. S obzirom na sve naprijed obrazloženo, proizlazi zaključak da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP-a.
18. Dakle, primjenjujući citirano nacionalno i inkorporirano europsko pravo, budući da je ranije navedeno da prema odluci Suda Europske unije treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
19. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo što je rezultiralo donošenjem nezakonite i nepravilne odluke pa je u skladu s odredbom čl. 380. toč 3. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a, valjalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda te odlučiti kao izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 25. listopada 2022.
Sutkinja:
Roberta Pandža, v.r.
