REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 291/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d., OIB …, iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. B., OIB … , iz I, kojeg zastupa punomoćnica M. Dž. P., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2079/2020-2 od 26. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-280/2018-7 od 20. studenoga 2018., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 35.192,59 kuna sa zateznim kamatama od 28. rujna 2017. do isplate. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.904,00 kuna, dok je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.851,00 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3875/2021-2 od 21. rujna 2021. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: "Smatra li se Sporazum kojim se uređuje način podmirenja obveza nastalih pravomoćnom presudom zasebnom pravnom osnovom na temelju koje je izvršena isplata?" ocjenjujući da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu jer o naznačenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u cijelosti, s prijedlogom da se preinakom prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet je postupka tužiteljev zahtjev za povrat isplaćenog iznosa od 35.192,59 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
9. Između stranaka nije bilo sporno da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-307/2012-14 od 14. veljače 2013. utvrđeno da je Odluka tuženika (u ovom postupku tužitelja) o otkazu ugovora o radu tužitelju (u ovom postupku tuženiku) nezakonita i nedopuštena te da radni odnos tužitelja (u ovom postupku tuženika) nije prestao time da je poslodavcu naloženo tuženiku kao radniku isplatiti bruto plaću do povratka na posao. Nadalje je utvrđeno da su stranke 7. ožujka 2014. sklopile Sporazum te da je tuženik kao radnik 1. ožujka 2014. vraćen na radno mjesto građevinski radnik II. grupe te mu se poslodavac obvezao isplatiti trošak postupka u iznosu od 7.731,93 sa zateznom kamatom od 5. ožujka 2014., kao i glavnicu plaće u iznosu od 84.439,90 kuna umanjen za iznos otpremnine u visini od 27.718,20 kuna.
10. Prema daljnjim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, spomenuta je presuda broj P-307/2012-14 od 14. veljače 2013. ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revr- 1004/2015-12 te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
10. 1. Potom su stranke, tužitelj i tuženik, 31. listopada 2015. sklopile Sporazum o prestanku ugovora o radu tuženika kao radnika radi odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu kojim su utvrdile i da nemaju međusobnih potraživanja, osim otpremnine u iznosu od 8.000,00 kuna. Nakon toga je presudom prvostupanjskog suda broj Pr- 1101/2015-12 od 16. prosinca 2016. utvrđeno da je Odluka tuženika (u ovom postupku tužitelja) o otkazu ugovora o radu tužitelju (u ovom postupku tuženiku) nezakonita i nedopuštena, ali je ova presuda preinačena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-43/2017-2 od 28. rujna 2017. tako da je tužbeni zahtjev odbijen, a izjavljena revizija odbijena kao neosnovana presudom Vrhovnog suda RH broj Revr-56/18-2 od 13. veljače 2018.
11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi zaključili da su stranke valjanim Sporazumom koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o nagodbi koji je i dalje egzistentan, na drugačiji način riješile svoje međusobne odnose, i to baš u skladu s odredbom članka 150. Zakona o obveznim odnosima (″Narodne novine″ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) u kojem smislu nije otpala pravna osnova na temelju koje je izvršena isplata. To tim i više što su stranke u konačnici radni odnos razriješile Sporazumom od 31. listopada 2015. prema kojem je radni odnos tuženika kod tužitelja prestao tog dana i kojim su u članku 4. utvrdile da jedna prema drugoj nemaju nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu, osim prava na otpremninu u iznosu od 8.000,00 kuna.
12. Predmetna je revizija dopuštena nakon što je ocijenjeno da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nepodudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2797/15-6 od 28. lipnja 2017. U tom se postupku, međutim, radilo o zahtjevu za isplatu po osnovi dvostrukog plaćanja istog duga, jednom svjesno i namjerno na temelju izvansudske nagodbe, a drugi put omaškom na temelju presude koja je bila osnova i za spomenutu nagodbu. U konkretnom se slučaju, međutim, ne radi o zahtjevu za isplatu po osnovi dvostruke isplate istog duga.
13. Po ocjeni revizijskog suda, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev jer Sporazum kojim se uređuje način podmirenja obveza nastalih pravomoćnom presudom može, u ovisnosti o svom sadržaju, predstavljati zasebnu pravnu osnovu na temelju koje je izvršena isplata. U konkretnom slučaju, u postupku pred nižestupanjskim sudom utvrđeni sadržaj Sporazuma upravo ukazuje da taj Sporazum predstavlja zasebnu pravnu osnovu neovisno o tome što je njegovo sklapanje povezano s pravomoćnom presudom koja je bila egzistentna u vrijeme njegova sklapanja. Naime, odredbom je članka 150. stavka 1. ZOO upravo propisano da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuje svoja uzajamna prava i obveze. Iako je strankama bilo poznato da se spor među njima i dalje vodi, one ipak svoje međusobne obveze iz Sporazuma, nisu vezale uz ishod postupka koji se među njima vodio. Pritom revident nije u pravu kada tvrdi da na strani tuženika nije bilo popuštanja pri sklapanju Sporazum jer je se tuženik Sporazumom odrekao zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose plaće.
14. Uz naprijed navedeno, valja uočiti da su stranke spomenuti Sporazum od 7. ožujka 2014. dodatno osnažile Sporazumom o prestanku ugovora o radu od 31. listopada 2015. kojim su, među ostalim, utvrdile da nemaju nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog ugovorom o radu, osim prava na isplatu otpremnine. U takvim su činjeničnim okolnostima sudovi pravilno zaključili da Sporazum kojim stranke uređuju način podmirenja obveza nastalih pravomoćnom presudom predstavlja zasebnu pravnu osnovu na temelju koje je izvršena predmetna isplata, pa su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
15. Stoga je reviziju valjalo odbiti i odlučiti kao izreci temeljem odredbe članka 393. stavka 1. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
