REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 850/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB …, sa sjedištem u Z., kojega zastupa punomoćnica M. G., diplomirana pravnica tužitelja, protiv tuženice C. o. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., koju zastupa punomoćnica S. Š., diplomirana pravnica tuženice, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-416/2021-2 od 26. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-165/2020 od 16. travnja 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-416/2021-2 od 26. svibnja 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-165/2020 od 16. travnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 67.254,16 kuna sa zateznom kamatom od 20. studenoga 2019. do isplate.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4730/2021-2 od 1. veljače 2021. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: "Može li Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu u slučaju kada njegov osiguranik ispuni uvjete za odlazak u starosnu mirovinu, od osobe odgovorne za štetu, odnosno od osiguratelja potraživati i dalje isplaćeni iznos invalidske mirovine ili je potrebno po prigovoru osiguratelja (tuženice) utvrditi stvarnu štetu odnosno utvrditi razlikuje li se isplaćivana invalidska mirovina od potencijalne starosne mirovine, sve provođenjem financijskog vještačenja na navedenu okolnost utvrđenja stvarne štete kao razlike između invalidske i potencijalne starosne mirovine?". Revizijski je sud, naime, ocijenio da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu imajući na umu da praksa drugostupanjskih sudova po ovom pitanju nije jedinstvena.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u cijelosti, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.
5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženice, ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet je spora zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 67.254,16 kuna sa zateznim kamatama koju je štetu tužitelj pretrpio plaćanjem invalidske mirovine osiguraniku I. B. u razdoblju od 1. studenoga 2017. do 30. rujna 2019.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužiteljev osiguranik I. B. stradao u prometnoj nesreći od 13. veljače 1981. kao suputnik u osobnom vozilu osiguranom kod tuženice te da mu je zbog posljedica te nesreće priznato pravo na invalidsku mirovinu.
10. U postupku je bilo sporno predstavlja li utuženi iznos stvarnu štetu koja je tužitelju nastala s obzirom da je tužiteljev osiguranik I. B., navršivši 65 godina života, ostvario pravo na starosnu mirovinu, pa je u tom smislu sporno predstavlja li stvarnu štetu razlika između invalidske i starosne mirovine, ako bi invalidska mirovina bila veća te koje je pravo mjerodavno kod sukcesivnih mjesečnih isplata štete (invalidske mirovine).
11. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da se sporni pravni odnos treba razriješiti primjenom odredbi članka 161. stavaka 1. i 2. i članka 164. stavaka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18 - dalje: ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata mirovine tužiteljevu osiguraniku, kojima je propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Prema pravom shvaćanju nižestupanjskih sudova, tuženica je u obvezi naknaditi tužitelju tu štetu, iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, zato što "naknada stvarne štete na koju Zavod ima pravo, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, i to od osobe koja je prouzročila djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti".
12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama, primjerice Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Revizijski sud, naime, ocjenjuje da je s tim u vezi važno imati na umu da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.
13. Prema shvaćanju ovog suda izraženog u spomenutoj odluci, tuženica se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženice proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženica može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.
14. Prema daljnjem shvaćanju ovog suda izraženog u spomenutom rješenju poslovni broj Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., tuženica kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
15. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, obveza tuženice kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
16. Slijedom iznesenoga, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženice osnovana u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. podstavka 1. ZPP. Stoga je temeljem odredbe članka 394. stavka 1. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP, a zbog čega nema uvjeta za preinačenje presuda nižih sudova.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
