Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-125/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene Ž. P., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. 126/19. i 84/21.- dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđene Ž. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-96/2021. (K-267/2011.), od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđene Ž. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-96/2021. (K- 267/2011.), od 17. veljače 2022., u postupku neprave obnove, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70 /17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka osuđene Ž. P., koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: K-267/2011. od 10. veljače 2016., preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-274/2016. od 23. svibnja 2018., pravomoćno osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i članka 312. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., 125/11., 143/12 – dalje: KZ/97.).
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijela je osuđenica Ž. P., po branitelju N. A., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači te donese presudu kojom se osuđena Ž. P. oglašava krivom i osuđuje na uvjetnu kaznu, djelomičnu uvjetnu kaznu ili kaznu zatvora u kraćem trajanju od prvotno izrečene dvije godine zatvora, podredno da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje."
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba osuđenice je neosnovana.
5. Naime, žalitelj podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer suprotno mišljenju prvostupanjskog suda smatra da su se na strani okrivljenice pojavile okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda, a iste su takve da bi nedvojbeno dovele do blaže osude u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Žalitelj ističe da se nova okolnost očituje u vidu pogoršanja zdravstvenog stanja djeteta P. P., sina osuđenice, kao posljedica nedostatka majke u djetetovom najosjetljivijem razdoblju, nakon što je ista stupila na izdržavanje kazne zatvora. Nadalje, žalitelj navodi da navedena okolnost nepovoljno utječe na psihološki razvoj djeteta, zbog čega je dobio i odgodu upisa u prvi razred osnovne škole te se poziva na Konvenciju o pravima djeteta, UN-a, prema kojoj je mentalno zdravlje djeteta nužno za emocionalnu stabilnost, psihički razvoj i zdravlje djeteta.
6. Protivno navedenom, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na temelju članka 498. stavka 5. ZKP/08. pravilno ocijenio kada je odbio zahtjev osuđene Ž. P. za preinačenje bez obnove kaznenog postupka pravomoćne presude koja je navedena u točki 1. ovog rješenja.
7. Naime, pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08. ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
8. Naime i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da je okolnost na koju se osuđena Ž. P. poziva u žalbi kao novonastalu okolnost nema potreban značaj ni kvalitetu da bi dovela do blaže osude u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., jer promjene koje sin osuđenice, proživljava su posljedica odlaska majke, dakle jednog od roditelja djeteta, koja je upućena na izdržavanje kazne zatvora, a za kojega je dužan skrbiti drugi roditelj. 9. Nadalje, unatoč činjenici što je prvostupanjski sud prilikom obrazlaganja kako pogoršana financijska situacija osuđenice odlaskom na izdržavanje kazne zatvora ne može predstavljati novu okolnost koja bi dovela do blaže osude, omaškom naveo da je bila zaposlena u svojstvu voditeljice računa u poslovnici Zagrebačke banke d.d., koji radni odnos je prestao dana 15. lipnja 2021., umjesto ispravno da je u ZABA-i radila do 2006., a od 2007. do 15. lipnja 2021. u OTP Banci, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je kazneno djelo za koje je osuđena vezano uz njezino zaposlenje te da pogoršan socijalno-ekonomski status njezine obitelji ne predstavlja okolnost u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., već je posljedica izvršenja kazne zatvora.
10. Kako, dakle, žalbom osuđenice nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Ljiljana Stipišić, v.r.
