Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 37. Gž-735/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB:…, iz S., kojega zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u S. protiv tužene R. A. d.d., OIB:…, sa sjedištem u Z., koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8501/19-21 od 30. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8501/19-21 od 30. studenoga 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
"I Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., OIB:…, isplati tužitelju M. P. iz S., OIB:…, iznos od 13.807,71 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se za period do 31. prosinca 2007. obračunava po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za period od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a za period od 01. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koja teče kako slijedi:
- na iznos od 71,06 kn od 09.11.2007. do isplate,
- na iznos od 70,69 kn od 10.12.2007. do isplate
- na iznos od 71,97 kn od 10.01.2008. do isplate
- na iznos od 72,68 kn od 12.02.2008. do isplate,
- na iznos od 73,89 kn od 12.03.2008. do isplate,
- na iznos od 72,07 kn od 10.04.2008. do isplate,
- na iznos od 109,16 kn od 09.05.2008. do isplate,
- na iznos od 110,52 kn od 11.06.2008. do isplate,
- na iznos od 108,53 kn od 10.07.2008. do isplate,
- na iznos od 108,63 kn od 08.08.2008. do isplate,
- na iznos od 109,81 kn od 11.09.2008. do isplate,
- na iznos od 118,75 kn od 10.10.2008. do isplate,
- na iznos od 112,76 kn od 07.11.2008. do isplate,
- na iznos od 120,37 kn od 12.12.2008. do isplate,
- na iznos od 121,54 kn od 09.01.2009. do isplate,
- na iznos od 122,07 kn od 12.02.2009. do isplate,
- na iznos od 190,93 kn od 12.03.2009. do isplate,
- na iznos od 191,37 kn od 10.04.2009. do isplate,
- na iznos od 187,85 kn od 11.05.2009. do isplate,
- na iznos od 185,25 kn od 10.06.2009. do isplate,
- na iznos od 185,94 kn od 10.07.2009. do isplate,
- na iznos od 187,31 kn od 10.08.2009. do isplate,
- na iznos od 187,19 kn od 10.09.2009. do isplate,
- na iznos od 185,81 kn od 09.10.2009. do isplate,
- na iznos od 188,40 kn od 10.11.2009. do isplate,
- na iznos od 190,49 kn od 10.12.2009. do isplate,
- na iznos od 193,45 kn od 11.01.2010. do isplate,
- na iznos od 192,77 kn od 10.02.2010. do isplate,
- na iznos od 196,79 kn od 11.03.2010. do isplate,
- na iznos od 196,03 kn od 09.04.2010. do isplate,
- na iznos od 197,51 kn od 10.05.2010. do isplate,
- na iznos od 210,38 kn od 10.06.2010. do isplate,
- na iznos od 207,73kn od 09.07.2010. do isplate,
- na iznos od 215,82 kn od 10.08.2010. do isplate,
- na iznos od 213,02 kn od 10.09.2010. do isplate,
- na iznos od 208,53 kn od 12.10.2010. do isplate,
- na iznos od 218,01 kn od 10.11.2010. do isplate,
- na iznos od 230,08 kn od 10.12.2010. do isplate,
- na iznos od 221,54 kn od 25.01.2011. do isplate,
- na iznos od 224,53 kn od 10.02.2011. do isplate,
- na iznos od 220,72 kn od 10.03.2011. do isplate,
- na iznos od 221,41 kn od 11.04.2011. do isplate,
- na iznos od 237,59 kn od 10.05.2011. do isplate,
- na iznos od 239,16 kn od 10.06.2011. do isplate,
- na iznos od 235,16 kn od 11.07.2011. do isplate,
- na iznos od 228,70 kn od 10.08.2011. do isplate,
- na iznos od 221,62 kn od 09.09.2011. do isplate,
- na iznos od 205,09 kn od 11.10.2011. do isplate,
- na iznos od 204,58 kn od 10.11.2011. do isplate,
- na iznos od 207,71 kn od 12.12.2011. do isplate,
- na iznos od 210,44 kn od 10.02.2012. do isplate,
- na iznos od 210,81 kn od 09.03.2012. do isplate,
- na iznos od 208,92 kn od 10.04.2012. do isplate,
- na iznos od 210,20 kn od 10.05.2012. do isplate,
- na iznos od 211,07 kn od 12.06.2012. do isplate,
- na iznos od 209,60 kn od 10.07.2012. do isplate,
- na iznos od 209,99 kn od 06.08.2012. do isplate,
- na iznos od 208,89 kn od 10.09.2012. do isplate,
- na iznos od 206,51 kn od 11.10.2012. do isplate,
- na iznos od 209,04 kn od 12.11.2012. do isplate,
- na iznos od 210,26 kn od 12.12.2012. do isplate,
- na iznos od 209,41 kn od 14.01.2013. do isplate,
- na iznos od 204,62 kn od 11.02.2013. do isplate,
- na iznos od 208,69 kn od 12.03.2013. do isplate,
- na iznos od 209,04 kn od 12.03.2013. do isplate,
- na iznos od 207,45 kn od 13.05.2013. do isplate,
- na iznos od 202,49 kn od 11.06.2013. do isplate,
- na iznos od 202,37 kn od 12.07.2013. do isplate,
- na iznos od 203,58 kn od 14.08.2013. do isplate,
- na iznos od 205,54 kn od 12.09.2013. do isplate,
- na iznos od 208,24 kn od 11.10.2013. do isplate
- na iznos od 206,84 kn od 13.11.2013. do isplate,
- na iznos od 207,83 kn od 12.12.2013. do isplate,
- na iznos od 208,95 kn od 08.01.2014. do isplate,
- na iznos od 213,96 kn od 03.02.2014. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku R. A. d.d., OIB:…, Z., naknaditi tužitelju M. P., OIB:…, S., trošak parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenoga 2021. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo dostatne i valjane razloge zbog kojih nije prihvatio prigovor zastare koji je tužena argumentirala obzirom na dan podnošenja tužbe i protek trogodišnjeg roka za tražbine s osnova naknade štete, "podredno i općeg zastarnog roka". Prigovor zastare dijela tražbine koji se odnosi na povećani iznos tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije osnovan zbog materijalnopravnih razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude. Promašen je i netočan navod žaliteljice o prihvaćanju "neodređene formulacije u pogledu potraživanja kamata" jer je tužitelj već u tužbi određeno formulirao zahtjev u pogledu pojedinačnih iznosa i njihova dospijeća, ujedno tijeka zatezne kamate. Bespredmetni su svi navodi žalbe koji se odnose na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli jer valjanost te ugovorne odredbe nije predmet ovoga spora.
5. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio odbivši dokazani prijedlog tužene za provođenje dopunskog financijskog vještačenja na okolnost "kolika bi kamatna stopa bila obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametra uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u periodu otplate kredita".
6. Naime, činjenice koje bi se predloženim dokazom trebale utvrditi nisu odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe i zahtjeva za isplatu, zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude. Saslušanje vlastitog djelatnika i javnog bilježnika tužena nije predlagala na okolnost ugovaranja kamata već valutne klauzule (list 29. spisa) koja nije predmet ovoga spora. Također nije predložen dokaz saslušanjem stranaka.
7. Prvostupanjski sud nije u ovom slučaju utvrđivao odlučne činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221.a. ZPP pa je neosnovan žalbeni razlog bitne povrede te odredbe u vezi čl. 354. st. 1. ZPP koji žaliteljica ističe.
8. Odbijanjem pojedinih dokaznih prijedloga tužene nisu počinjene niti ikakve druge procesne povrede jer prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica a u ovom slučaju dokazi koje je tužena predložila nisu bili važni za pravilnost utvrđenja, stoga joj njihovim argumentiranim odbijanjem nije uskraćeno pravo na raspravljanje niti pravično suđenje. Tužitelj je dostavio dokaze iz kojih proizlazi da se na njegov ugovor odnosi pravomoćna presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čiji je sadržaj javno objavljen, tužena to nije u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP dokazima koje je predložila uspješno osporila jer se ti dokazi, kako je već rečeno, ne odnose na relevantne okolnosti.
9. Sadržajem ostalih navoda žaliteljica osporava pravilnost primjene materijalnoga prava.
10. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile, a kojom odredbom je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva jednostranom odlukom tužene, tužitelj zahtijeva isplatu iznosa koje je uplatio temeljem ništetne odredbe.
11. Nesporno je da su tužitelj i tužena sklopili dana 11. siječnja 2007. ugovor o kreditu za kupnju vozila, za iznos od 30.261,55 CHF u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca. Odredbom čl. 2. ugovora ugovorena je kamata po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 5,20 % godišnje.
12. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., povodom kolektivne tužbe Saveza udruge Potrošač protiv banaka među kojima je i ovdje tužena, pravomoćno je utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u ugovorima o kreditu koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pregovaralo, a koja je ništetna.
13. Prema pravnom utvrđenju sudova u postupku kolektivne zaštite, ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja je ništetna. To s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima su koristili predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja u interesu obje ugovorne strane, trebale odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, koji promjenu kamate ne može predvidjeti niti kontrolirati zbog izostanka ikakvih egzaktnih kriterija, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
14. Bitni sastojci ugovora o kreditu su predmet i redovna kamata kao naknada za korištenje novca (cijena), pa kako se sporna ugovorna odredba odnosi na cijenu kao bitni element ugovora, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banke su nametnule sporne ugovorne odredbe korisnicima kredita, koji su kao potrošači u odnosu na banku trgovca bili u ovisnom položaju jer praktično nisu imali mogućnost drugog načina namicanja potrebnog novca izvan kredita koje su odobravale tužene banke pod uvjetima koje su one diktirale. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je nemjerljivo superiorno, zbog čega su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.
15. Odredbom čl. 81. st. 2. i st. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP 03) važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu između stranaka u ovome sporu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
16. I odredba čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, dalje: ZZP 07) uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.
17. Budući da su odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope utvrđena na dan sklapanja ugovora, bile nepoštene, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP 03 odnosno čl. 102. ZZP 07 citiranim presudama utvrđena je njihova ništetnost.
18. Tužitelj se u tužbi poziva na sadržaj navedenih sudskih odluka a iz ovdje utvrđenih i nespornih činjenica o sadržaju odredbe čl. 2. predmetnog ugovora, razdoblju i okolnostima njegovog sklapanja, proizlazi da se te sudske presude odnose i na njega.
19. Kraj svih izloženih razloga, prijedlog tužene za provođenje financijskog vještačenja na okolnost tržišnih parametara za izmjenu kamatne stope i primjene njenih Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom nije bitan za utvrđenje odlučnih činjenica. Naime, ovdje je bitno da ugovor o kreditu nije sadržavao određene parametre promjene kamatne stope koji bi tužitelju bili rastumačeni pri sklapanju ugovora, tj. nisu mu dane odgovarajuće obavijesti.
20. U konkretnom slučaju nije sporno da su ugovorne odredbe za tužitelja bile jasne i razumljive u jezičnom i gramatičkom smislu, da su mu bile načelno jasne obveze koje njime preuzima. U tom kontekstu javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. ZJB. Međutim, zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi tužitelja kao prosječnog potrošača ne svodi se samo na jezičnu i formalnu razumljivost ugovora već i na razumljive i precizne informacije temeljem kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje određene ugovorne odredbe mogu imati na njegove financijske obveze, takve informacije dužan je dati kreditor a njihov izostanak solemnizacijom ugovora nije otklonjen, njome se ne može u tom smislu nerazumljiva ugovorna odredba učiniti razumljivom.
21. Navedene nedostatke ne nadomješta općenita, neodređena odredba u čl. 9. ugovora po kojoj se na sve što nije regulirano tim ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja tog ugovora.
22. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
23. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013.
24. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništava od svog početka (ex tunc).
25. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama ZOO. Prema odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
26. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, utvrđenje ništetnosti ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na punu restituciju svih iznosa kamata isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora, temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle sve što je naplaćeno povrh kamatne stope utvrđene u trenutku sklapanja ugovora. Samim tim žaliteljica neosnovano prigovara da je sud de facto utvrdio fiksnu kamatnu stopu jer to nije smisao odluke suda u ovom slučaju.
27. Pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen je kao neosnovan prigovor zastare.
28. Budući da je tužena ovdje sporni iznos ugovorene kamate primila temeljem ništetne ugovorne odredbe, dakle bez valjane pravne osnove, njena obveza vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove, a zastara potraživanja stečenog bez osnove nastupa u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 225. ZOO).
29. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u ovom slučaju 13. lipnja 2014. Na takav zaključak upućuje i već citirana odredba čl. 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer u protivnom zbog relativno kratkih zastarnih rokova restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora, vođenje postupka kolektivne zaštite ne bi imalo smisla. Kako je tužitelj podnio tužbu 12. lipnja 2019. zastara nije nastupila.
30. Također nema zastare niti dijela tražbine za povišeni iznos tužbenog zahtjeva u podnesku od 12. svibnja 2021., nakon provedenog financijskog vještačenja. To stoga što je za pitanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj određen činjeničnom osnovom. Stoga kada tužitelj temeljem istog činjeničnog osnova zahtijeva isplatu višeg iznosa, on time u ovom slučaju nije promijenio istovjetnost zahtjeva, riječ je o istom zahtjevu o kojem parnica teče od podnošenja tužbe i u pogledu kojeg tužitelj ne može pokrenuti tužbom drugi parnični postupak jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije. U tom smislu nije važna odredba čl. 191. st. 1. ZPP koja povišenje tužbenog zahtjeva tretira kao preinačenje tužbe jer je njeno značenje samo procesne naravi, njena je svrha da takvu dispoziciju tužitelja podvrgne pravilima iz čl. 192. ZPP. Uostalom i sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, dakle povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegovog identiteta.
31. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava utvrđena je ništetnost odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom banke i prihvaćen restitucijski zahtjev za isplatu iznosa utvrđenog temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Tijekom postupka tužena nije osporila sam izračun tražbine pa se stoga žalbeni navod kojim sada (neodređeno i nejasno) osporava iznos preplate odnosi na nove činjenice a taj žalbeni razlog nije dopušten (čl. 365. st. 2. ZPP).
32. Budući da je tužena prema pravnim utvrđenjima u postupku kolektivne zaštite nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.
33. Odluka o naknadi parničnoga troška zakonita je u smislu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
34. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.
35. Imajući u vidu ishod ovoga spora neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Grgić, v.r.
