Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 10 Gž-889/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) I. M. pok. E. iz Z., …, OIB:…7 i 2) Z. M.pok. E. iz Z., …, OIB:…, oboje kao zakonski nasljednici iza pok. K. M. pok. A., zastupanih po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice P. S. iz Z., …, OIB:…, zastupane po punomoćniku K. Z., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-652/2022 od 31. svibnja 2022. i protiv rješenja istog suda od 6. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-652/2022 od 31. svibnja 2022. u točki I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-652/2022 od 6. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom i presudom na temelju priznanja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da su tužitelji Z. M. pok. E. iz Z., …, OIB:… i I. M. iz Z., …, OIB:… vlasnici svaki za udio od1/2 nekretnine katastarske oznake čest. zem. … k.o. Z., u naravi zgrada i dvor ukupne površine 112 m2 upisane u zk. ul. broj … za k.o. Z., što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelji na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na svoja imena i u svoju korist svaki za udio od 1/2 dijela, uz prethodan upis brisanja dosadašnjeg upisa sa imena tuženice.

II. Prihvaća se prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji Z. M. pok. E. iz Z., …, OIB:… i I. M. iz Z., …, OIB:… vlasnici svaki za udio od1/2 nekretnine katastarske oznake čest. zem. … k.o. Z., u naravi zgrada i dvor ukupne površine 112 m2 upisane u zk. ul. broj … za k.o. Z., i to dijela koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja koji je izradio ovlašteni inženjer geodezije R. P. zaposlen u M. d.o.o. iz Z. od 14. srpnja 2021. koja je u prilogu ove presude i čini njen sastavni dio prikazan likom i označen točkama A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A površine 44 m2 obojano žutom bojom, što je tuženica dužna trpjeti da tužitelji temeljem ove presude bez daljnjeg sudjelovanja i dopuštenja tuženice, zatraže i ishode uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje svaki za udio od ½ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice.

III. Dužni su tužitelji naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 26.250,00 kn (slovima: dvadesetšesttisućadvjestopedesetkuna) u roku od 15 dana.“

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje dopunske presude ovog suda broj P-652/2022 od 31. svibnja 2022.“

3. Prije svega treba reći da su tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. podnijeli prijedlog za donošenje dopunske presude i to u pogledu odluke o eventualnom tužbenom zahtjevu pod II.2, koji se odnosi na neizgrađeni dio predmetne nekretnine, a o čemu je prvostupanjski sud odlučio posebnim rješenjem poslovni broj P-652/2022 od 6. rujna 2022., na koje je izjavljena posebna žalba.

4. Protiv citirane presude, u točkama I. i III. izreke, žalbu su izjavili tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. iz svih žalbenih razloga i odluke o troškovima postupka, navodeći da je tuženica, koja je ranije, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev priznavala žaliteljima 12/84 dijela, na glavnoj raspravi 19. svibnja 2022., predložila odbijanje glavnog tužbenog zahtjeva i priznala eventualni tužbeni zahtjev pod točkom I., te priznala 12/84 dijela u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev pod II., u odnosu ne neizgrađeni dio nekretnine. Smatraju da ovakvim priznanjem, iako je tužena znala da im priznaje manje nego im pripada, ista postupa suprotno odredbi članka 3. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, posebice što iz provedenih dokaza proizlazi da se tuženica na terenu ne ponaša kao vlasnica predmetnih nekretnina, a ostali suvlasnici nekretnina koji okružuju ovu spornu su predmetnu koristili samo kao prolaz do svojih nekretnina dok se nije formirala ulica J. R. i S. R. 60-tih godina prošlog stoljeća. Smatraju da obrazloženje pobijane presude nema razloga o bitnim činjenicama, a oni izneseni da su nejasni i kontradiktorni pa je ista nerazumljiva što ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuju da među strankama tijekom postupka uopće nije bilo sporno da je kuća izgrađena na k.č…., k.o. Z., vlasništvo žalitelja, sporna je bila površina neizgrađenog dijela te nekretnine, stranke se nisu oko toga uspjele nagoditi i upravo radi toga su žalitelji uredili tužbu postavljajući dva eventualna tužbena zahtjeva, prvi za izgrađeni, a drugi za neizgrađeni dio nekretnine, a prvostupanjski sud je, nakon što je tužena promijenila svoj stav i na ročištu 19. svibnja 2022. djelomično priznala I. eventualni tužbeni zahtjev, pobijanom presudom odbija glavni, prihvaća I. eventualni tužbeni zahtjev, ali uopće ne odlučuje o II. eventualnom zahtjevu, zbog čega je takva presuda proturječna. Ističu da tuženica nije, iako je uredno pozvana, pristupila na ročište za njeno doslušanje, a njen punomoćnik da je izjavio da ostaje kod ranijeg iskaza, čime je prvostupanjski sud onemogućio žaliteljima da u konfrontacijskom postupku dokažu istinitost svojih iskaza. Ukazuju da tuženica nije sudu dostavila niti jedan dokaz o svom vlasništvu predmetne nekretnine, kao ni ostalih suvlasnika objekata izgrađenih oko spornog dijela nekretnine, a koji su ovaj sporni dio koristili samo radi ulaska u svoje objekte dok nisu na drugi način riješili prilaz, a u ovom postupku niti jedan od tih suvlasnika nije pokazao interes za ovaj predmet niti je tražio miješanje u sporu na strani tuženice. Smatraju da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka V. P. koji je tvrdio da je dvorište bilo u vlasništvu vlasnika objekata koji su ovu nekretninu koristili za prilaz, to više što je u sudskoj nagodbi P. i Š. P. (baka i djed svjedoka V. P.) izričito priznali da je nekretnina kč. … k.o. Z. vlasništvo K. i E. M., a da oni imaju samo pravo prolaza, što je u suprotnosti i opovrgava istinitost iskaza svjedoka V. P. Smatra da je pogrešno prvostupanjski sud ocijenio i iskaze ostalih svjedoka jer su isti uglavnom govorili o pravu na prolaz do svojih nekretnina koje pravo su koristili dok je to bilo nužno i potrebno, a što je sve u suprotnosti sa obrazloženjem pobijane presude. Smatraju da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako žalitelji nisu dokazali pravni slijed stjecanja do svog pravnog prednika i njegovo vlasništvo na spornoj nekretnini s obzirom da u spisu prileži rješenje o nasljeđivanju iza pok. A. M. pok. A., darovni ugovor između pok. A. M. pok. A. zv. A. i danas označenih tužitelja koji se odnosi na kč. … k.o. Z. koja s predmetnom nekretninom čini jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, izvadak iz katastarskog operata na dan 17. prosinca 1973. (Pl. … k.o. Z.) i rješenje o nasljeđivanju iza pok. K. M., a iz kojih dokaza, suprotno zaključku prvostupanjskog suda nesporno proizlazi vlasništvo sporne nekretnine kao i pravni slijed prema žaliteljima. U nastavku teksta žalitelji preocjenjuju provedene dokaze, posebice ranije vođene postupke pod poslovnim brojevima P-818/66, P-314/69 i P-1050/82, iskaze saslušanih svjedoka, kao i stranaka tumačeći ih, suprotno načinu na koji ih je ocijenio prvostupanjski sud, te prilagođavajući ocjenu istih navodima tužbe te tvrdnje u žalbi. Posebice ukazuju da iz skice lica mjesta, koji je izradio R. P. 14. srpnja 2021. proizlazi da je površina zgrade 44 m2 a neizgrađeni dio 68 m2, s time da je u neizgrađenom dijelu prikazana i septička jama a koju su kako to proizlazi iz postupka, izgradili prednici žalitelja 80-ih godina prošlog stoljeća, pa kada tuženica priznaje podredni tužbeni zahtjev/I, te 12/84 dijela predmetne nekretnine, to tako njeno priznanje je kontradiktorno jer realni izgrađeni dio čini veću površinu od 12/84 dijela ukupne nekretnine. Ukazuju da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 418. Općeg građanskog zakonika, budući uopće nije cijenio poštenje graditelja, niti se razmatralo navodno poštenje navodnih vlasnika zemljišta a kako je to ukazivano u ukidnoj odluci drugostupanjskog suda te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev: 1120/2017, jer prema ovoj odredbi, a nije sporno da je graditelj bio pošteni, kao niti da vrijednost izgrađene nekretnine je veća od preostalog neizgrađenog dijela pa je prvostupanjski sud, primjenjujući ovu odredbu, a priznajući pravo vlasništva građenjem na nekretnini izgrađenog dijela morao priznati i pravo vlasništva ukupne površine predmetne nekretnine. Ističu da obzirom da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o glavnoj stvari da je time pogrešna odluka i o troškovima postupka. Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim razlozima uz priznavanje troškova sastava ove žalbe, podredno je ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Protiv rješenja prvostupanjskog suda od 6. rujna 2022. žalbu su izjavili tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva na način da bi zahtjev istaknut pod II.2. bio eventualno kumuliran u odnosu na zahtjev istaknut pod točkom II.1., jer tužbeni zahtjev istaknut pod točkom 2. (ispravno II) sastoji se od dvije odvojene podtočke koje zajednički čine jedan postavljeni tužbeni zahtjev, dakle radi se o objektivnoj kumulaciji a ne eventualnoj kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Smatraju da je prvostupanjski sud pogriješio kada je odbio odlučiti o postavljenom zahtjevu za koji je nadležan, a što je utjecalo na navedeno postupanje i predstavlja bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.) na koju u žalbi ukazuju tužitelji pod 1) i 2), a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni valjani razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

9. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

10. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

10.1. da je predmet glavnog zahtjeva spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., na utvrđenje da su vlasnici k.č. … k.o. Z., u naravi zgrada i dvor ukupne površine 112 m2, svaki za ½ dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti uknjižbu na njihovo ime;

10.2. da su tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M., u podnesku od 19. listopada 2021., pored glavnog, postavili i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva;

10.3. da je tuženica P. S. u podnesku od 27. listopada 2021., priznala glavni tužbeni zahtjev tužitelja za 12/84,a također i prvi, a osporila drugi, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev;

10.4. da je u posjedovnom listu broj … k.o. Z. od 9. kolovoza 2000. na k.č. … B., kuća i dvorište površine 112 m2, evidentirano ukupno 11 posjednika u različitim udjelima, među kojima su i K. M. za 12/84, tuženica za 8/84 dijela, a Š. i J. M. svaki za 2/84 dijela;

10.5. da je ovdje tuženica P. S. sa Š. i J. M. sklopila ugovor o diobi suvlasničke zajednice dana 25. rujna 2001. po kojem je, ovdje tuženici P. S., pripala k.č. … k.o. Z.;

10.6. da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-370/79, iza smrti A. M. pok. A. rođenog 1899., a umrlog 1978. godine, prednica tužitelja K. M., na temelju oporuke, proglašena nasljednicom na staroj kući sa zemljištem;

10.7. da je prema uvjerenju Područnog ureda za katastar Z. na k.č. … k.o. Z.evidentirana građevina prije 15. veljače 1968.;

10.8. da je po tužbi ovdje tuženice P. S. protiv J., M., I. i Z. M. donesena presuda zbog izostanka broj P-1311/02 kojom je utvrđeno da je ovdje tuženica P. S. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, među ostalim i na k.č. … k.o. Z.;

10.9. da su M. i M. M. pok. M., prema posjedovnom listu broj … k.o. Z. od 21. svibnja 1996., bili evidentirani kao posjednici k.č. … k.o. Z., svaki za 4/84 dijela;

10.10. da je ovdje tuženica P. S., kao davateljica uzdržavanja, dana 17. veljače 1993. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa M. i M. M. pok. M., kao primateljima uzdržavanja, kojim ugovorom joj M. M. ostavlja svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu koju je ovaj prethodno stekao nasljeđivanjem svojih roditelja M. i T. M. te darovanjem sestre M. M., a prema posjedovnom listu broj … k.o. Z. od 10. ožujka 1989. i drugima, tamo navedenim;

10.11. da je pravomoćnim rješenjem broj O-1187/95 odlučeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza M. M. pok. M. uz obrazloženje da je isti zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju s ovdje tuženicom P. S., a iz istog razloga je pravomoćnim rješenjem ovog suda broj O-32/98 odlučeno da se neće provoditi ostavinska rasprava ni iza M. M. pok. M.;

10.12. da je pravomoćnim rješenjem broj P-818/66 od 26. rujna 1966. utvrđeno da je tuženik R. J. smetao tužitelje S. M. pok. P., M. M. pok. M., A. M. pok. A., J. M., S. M. pok. B. i P. P. ženu Š. u posjedu prolaza – volta koji se nalazi u Z., na taj način što ga je sazidao i od istog napravio prostoriju, pa mu se naleže uspostaviti ranije posjedovno stanje, dok iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi da tužitelji i članovi njihovih obitelji od pamtivijeka koriste za prolaz volat ispod zgrade u zadru, … radi prolaza sa ulice u svoja dvorišta i kuće i obratno;

10.13. da je pravomoćnom presudom broj P-314/69 od 17. srpnja 1971. po tužbi tužitelja Č. i A. J. protiv tuženika S. M. pok. P., M. M. pok. M., A. M. pok. A., J. M. pok. P., S. M. pok. B. i P. P. ž. Š., odbijen tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili da se utvrdi da tuženicima ne pripada pravo prolaza, progona stoke i provoza kolima kroz volat zgrade sagrađene na parceli zgr. … u zk.ul. … k.o. P.;

10.14. da je u predmetu ovog suda broj P-1050/82 na ročištu od 1. listopada 1982. po tužbi E. M. zv. Đ. protiv tuženika P. i Š. P., radi naknade štete, spojen predmet broj P-449/80, po tužbi P. P. protiv E. i K. M., te da su stranke sklopile sudsku nagodbu po kojoj su tuženici obvezali postaviti vrata i ključ od vrata dati E. M. kojeg smatraju vlasnikom tih vrata, a E. M. se obvezao skinuti željezni stup koji nakon postavljanja vrata gubi funkcionalnost, a P. i članovi njihove uže obitelji pripada personalna služnost korištenja tih vrata te prolaza od dvorišta s juga koje predstavlja dio čest. 1499, pa do ulice … koja je sa sjeverozapada;

10.15. da svjedokinja B. P. u bitnom navodi da ne zna tko je vlasnik predmetne kuće, zna da je u staroj kući stanovao Š. M., brat tužiteljice, a nakon njegovog odlaska tužiteljica sa svojom obitelji, ne zna tko je gradio spornu kuću, izgrađena je prije njenog rođenja, a bila je spojena sa objektom kojeg su zvali „A.“, nije nikada čula da bi netko ometao K. M. u korištenju ove kuće, crna jama od te kuće da se nalazila u dvorištu koje je također predmet spora, ona kada je dolazila kod svoje pok. tete koja također ovdje ima u svom vlasništvu objekt, da je dolazila kroz volat (ispod objekta u vlasništvu K.) i tuda se i vraćala;

10.16. da svjedok V. P. u bitnom naveo da po priči svojeg pok. oca zna da se je prolazilo kroz volat, pa na ulaz pokraj objekta tužiteljice, misli da je dvorište u vlasništvu svih ovih ulaza koliko ih ima, međutim, ne zna na koji način su oni stekli ovo dvorište, zna da su tu živjeli tri brata i svi su koristili ovo dvorište, ne zna kada izgrađen sporni objekt, gradio ga je pok. E., nastavlja se na staru kuću, ne zna čije je zemljište na kojem je izgrađen taj objekt, ali zna da su se njegov djed Š. i E. oko toga sporili, da je bio sud i čak i fizički obračun, u dvorištu postoji crna jama za koju pretpostavlja da je vlasništvo svih ovih kuća, jer kanalizacija ne postoji;

10.17. da svjedok M. M. u bitnom navodi da se njegov otac rodio na nekretnini oznake čest. …, zna da je nekretnina, koja je predmet spora, bila zajednička i to njima – A., A., B., da je tu postojao jedan prolaz kao volat koji je bio put i tamo je njegova teta imala svoj dio koji je danas vlasništvo K. i tu je nastao spor jer je on zatvorio taj volat kako bi dobio prostoriju, međutim, izgubio je parnicu i to je opet otvoreno, to je prolaz koji koriste svi, ne zna da li tužiteljica ima što na ovoj predmetnoj nekretnini, a kuća u kojoj su živjeli tužiteljica i suprug nije na spornoj čestici i ne sjeća se kada je ista izgrađena, niti čije je vlasništvo;

10.18. da svjedok M. M. u bitnom iskazuje da je kao mulac prolazio onuda, da je bio volat, zna da je njegov djed Miro imao dolje konobu i da je Kate imala kuću u koju su oni odlazili, a o vlasništvu predmetne nekretnine ne zna ništa niti se sjeća da bi oko predmetne nekretnine bilo kakvih sudskih sporova, da odavno tamo nije prolazio i ne zna da li se i danas to dvorište koristi kao prolaz i drugima, njegov otac da je bio djeljenik sa tuženicom te misli da je stara konoba pripala tuženici, njihova konoba je imala vrata na ovo sporno dvorište, nekretnina oznake čest. … je vlasništvo K., u sredini dvorišta postoji kuća koju je K. nadograđivala, ne zna kada, pretpostavlja da je to njezina starina;

10.19. da svjedokinja J. D. u bitnom navodi da je njezin otac još 1964. ili 1965. godine kupio kuću koja je danas njeno vlasništvo, to je tada bila nekakva staja, ulaz je bio sa ovog dvorišnog dijela kao i za sve stanare – vlasnike okolnih kuća, ne zna kada je napravljen dio kuće tužiteljice, njeni roditelji su starosjedioci P. i oni su joj dali starinu;

10.20. da svjedokinja S. B. i bitnom navodi da je kao mala živjela u staroj kući koju je napravio još njen šukundjed, otkad ona zna živjeli su skupa u toj staroj kući, njen otac Š. M. bio je brat pok. K. M., u toj staroj kući teta K. je imala na katu sobu i kuhinju, a oni u prizemlju kuhinju i konobu, 1962. otišli u Z. i njen otac Š. je ovu njihovu konobu i kuhinju dao svojoj sestri K., ovim dvorištem su se uglavnom koristili oni, tu je postojao i volat kojim su prolazili i drugi ljudi koji su u ovom dvorištu imali konobicu ili nešto svoje dok se nije napravila cesta, crna jama u ovom dvorištu pripada isto njihovoj kući. predmetno dvorište je u cijelosti njihovo, a ovi drugi su tuda pristupali do svojih konobica jer nisu imali drugog načina za pristupiti, tužena P. S. je ranije ovdje imala vrata s izlazom na dvorište, ali ih nikada nije koristila jer je izlazila s druge strane, gdje je cesta;

10.21. da svjedok B. M., brat K. M., u bitnom iskazuje da je ovu kuću njihov otac darovao za života svojoj kćeri, a sporno dvorište je uvijek bilo "A.", dakle, vlasništvo njihovog oca, a svi ovi drugi što imaju vrata na ovo dvorište mogli su tuda prolaziti kao i bilo gdje drugo po P., dvorište je betonirano još od starina, ni ne zna od kad, crna jama je napravljena još poslije II. Svjetskog rata, on je pomagao sestri kad se radila i to je tamo bila jedina crna jama u ono vrijeme;

10.22. da svjedok F. P. u bitnom iskazuje da ne zna čije je dvorište, zna za postojanje volta kojeg su koristili svi oni koji su tamo bili – M., misli da je i P. S., koristili su i svi oni koji su išli kod nabrojanih, kuća K. M. se vrlo malo renovirala tako da oduvijek izgleda otprilike kako i danas, ne zna ni da postoji crna jama, M. su mu daljnji rođaci, znao je onuda proći ali rijetko;

10.23. da svjedok N. M. u bitnom iskazuje da je kuću, koja je vlasništvo I. i Z. njima ostavio djed, oni su to dobili u ostavini iza djeda A.-A. koji je umro 1978., njegov pok. otac Š. bio brat pok. K., majke tužitelja, u toj kući je živio i on i sestra sa roditeljima, odselili su 1962., djed je 1971. napravio oporuku po kojoj je ova kuća pripala K. zajedno sa dvorištem, dok je otac dobio polovicu druge kuće koja ovdje nije predmet spora, drugi su se koristili voltom i nitko to nikome nije branio, P. S. niti nema izlaz na dvorište, ne zna da li je to ranije imala, K. također imaju ulaz s druge strane, ali njima nitko ne brani da ovuda prolaze, nije mu poznato da bi bilo ikakvih sporova vezano za ovo dvorište, ne zna kad je napravljena crna jama;

10.24. da je, ranije označena tužiteljica, K. M. u bitnom navela da je dvor zajednički, da je staru i novu kuću naslijedila od oca A., time da nije imala nikoga od braće i sestara, dvorištem da se koristio svatko tko je tuda prolazio, ali vrata nitko nije imao da bi išao na to dvorište, volat je sačinjen davno, ona ne zna tko ga je sačinio i tuda je prolazi svatko, pa tako i tuženica, dok za D. ne zna, a ne zna kada se radio njihov sporni dio kuće ni tko je to gradio, da su P. imali tu konobu i koristili su ovo dvorište kada su išli u tu konobu, međutim, ne zna tko je napravio suženi ulaz u dvorište, a da je Crna jama na dvorištu vlasništvo „onih tamo“;

10.25. da su i sadašnji tužitelji u svom iskazu u bitnom ustvrdili da bi cijelo dvorište bilo isključivo vlasništvo njihove obitelji dok su ga ostali samo koristili i to stoga što su bili u bliskim rodbinskim odnosima i jer nisu imali drugog izbora obzirom da su do 1967., 1968. tamo bile mocire, te da oko toga nije bilo prijepora niti s jedne strane;

10.26. da tuženica P. S. u bitnom navodi da je predmet spora vlasništvo svih onih čije se kuće nalaze u krugu tog dvorišta u idealnom dijelu (M. B. i M. K. – tužiteljica, D. J., M. J., P. P. i ona) sve skupa ih je bilo sedam – osam i svi su oni koristili predmet spora kao svoje, nikada prije nije bilo nikakvih problema i nitko nije svojatao predmet spora, to je zapravo služilo kao prolaz i bio je jedini prolaz u to vrijeme, te su ranije ama baš svi imali vrata koja su gledala na to dvorište, ranije u kući tužiteljice su živjeli njezini roditelji, ona je svoj dio na predmetu spora stekla od M. M. i M., njene tete i ujaka, koji nisu bili oženjeni te su sve njoj ostavili jer se o njima brinula, ne zna čije je vlasništvo crna jama koja se nalazi na tom dvorištu, a ovaj sporni dio kuće tužiteljice je naknadno ne zna kada je to građeno, ali zna da je u ono vrijeme dolazila milicija i da je to bilo strašno, milicija je uredovala jer su oni to na silu bespravno izgradili, tvrdi da je spor između P. i supruga tužiteljice bio oko predmetne nekretnine, to je bilo prije nego je P. umro, ali joj se vremenski teško odrediti kada je to točno bilo, pa prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je u tužbi ranija tužiteljica K. M. tvrdila da je njen otac na k.č. … k.o. Z., prije 15. veljače 1968., izgradio kuću, a ona sa svojim suprugom sagradila spornu građevinu spojenu sa starom kućom na k.č. … i s kojom čini jednu funkcionalnu cjelinu, a tijekom postupka je isticano da je vlasništvo ove sporne nekretnine stekla nasljeđivanjem oca A., a ovaj građenjem prije 1975., kada je napisana oporuka, a otac je umro 1978., pa prvostupanjski sud uzima da su tužitelji u ovom postupku morali dokazati pravni slijed svog stjecanja, kao i pravni osnov stjecanja svog prednika, pa prvostupanjski sud, nalazeći da su svi saslušani svjedoci suglasni da su prijeporno dvorište koristili svi vlasnici nekretnina koje omeđuju spornu, a uzimajući da su isti bili i evidentirani u katastru kao suposjednici, te sudjelovali u sporovima u svezi korištenjem i posjedom iste (P-818/66, P-314/69 i P-1050/82) prihvaćajući iskaze svjedoka V. P., M. M. i J. D. te tuženice P. S., a koji se podudaraju i sa iskazom ranije tužiteljice K. M., koja je potvrdila da je dvor zajednički, utvrđuje da je sporna nekretnina k.č. …, k.o. Z., bila suvlasništvo svih onih čije nekretnine je omeđuju, pa tako dijelom i prednika tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., te utvrđuje da je na dijelu iste nekretnine sagrađen noviji objekt u vlasništvu prednika tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. koji sa objektom na k.č. … k.o. Z. čini cjelinu, da je isti objekt građen prije 1. rujna 1980. od strane prednika tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., što nije bilo ni sporno tijekom postupka, prvostupanjski sud, primjenjujući odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 100/04., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. - dalje ZV), te pravila iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika; dalje OGZ, a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), prvostupanjski sud zaključuje da su prednici tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. građenjem na tuđem zemljištu, stekli vlasništvo na novo izgrađenoj zgradi te dijelu nekretnine koja se nalazi ispod nje, no uzimajući da tijekom postupka nije dokazivano niti su tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. tvrdili niti predlagali dokaze u pravcu utvrđenja površine sporne nekretnine koja bi bila potrebna za redovito korištenje ove zgrade, pa prvostupanjski sud zaključuje da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi prednici tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. bili vlasnici cijele sporne nekretnine, a niti da su građenjem, sukladno u smislu paragrafa 418. OGZ, stekli vlasništvo na cijeloj spornoj nekretnini, pa glavni tužbeni zahtjev, unatoč priznanju suvlasništva za 12/84 dijela, ne nalazi osnovanim i odbija ga, a uzimajući djelomično priznanje suvlasništva na spornoj nekretnini za 12/84 dijela cijele nekretnine, a koja je manja od površine izgrađenog dijela nekretnine koji nije osporavan, pa prvostupanjski sud, temeljem paragrafa 418. OGZ, te dijelom na temelju priznanja nalazi prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovanim i prihvaća ga, a odluku o troškovima postupka donosi temeljem odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 157. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

11. Pobijanim rješenjem od 6. rujna 2022. prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. za donošenjem dopunske presude uz obrazloženje da su isti u ovom postupku, sukladno odredbi članka 188. stavak 1. i 2. ZPP, postavili glavni i dva eventualna kumulirana zahtjeva, pa kako je glavni tužbeni zahtjev odbijen, a prihvaćen prvi eventualni kumulirani zahtjev to je zaključak prvostupanjskog suda da nije u tom slučaju ni trebao odlučivati o drugom eventualno kumuliranom zahtjevu.

12. Ovakvu ocjenu provedenih dokaza, utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, kako u pogledu pobijanog dijela presude, tako i u pogledu rješenja od 6. rujna 2022., prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. O žalbi protiv točke I. i III. izreke presude:

14. S obzirom na žalbene tvrdnje tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. da je tuženica P. S., djelomičnim priznanjem eventualnog tužbenog zahtjeva pod I. postupila suprotno odredbi članka 3. stavak 3. ZPP, odnosno postupila suprotno prisilnim propisima i pravilima javnog morala, treba reći da je ranije tužiteljica, prednica tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. tužbu temeljila na činjenicama i tvrdnjama da je njen otac prije 15. veljače 1968., izgradio kuću na k.č. …, k.o. Z., a da je ona sa svojim suprugom izgradila predmetnu zgradu na predmetnoj nekretnini k.č. …, k.o. Z., koja čini funkcionalnu cjelinu sa kućom njenog oca i da je nitko nije ometao u korištenju te zgrade, da bi kasnije, tijekom postupka, mijenjala činjenični osnov tvrdeći da je vlasništvo cijele predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza svog oca A., a on građenjem, te je prvotno postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ona vlasnica cijele predmetne nekretnine.

15. Točno je, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da tuženica P. S., u odgovoru na tužbu, pa tako i u dijelu postupka do postavljanja eventualnih tužbenih zahtjeva, nije sporila ranije tužiteljici K. M. suvlasništvo za 12/84 dijela cijele predmetne nekretnine, no nakon što su tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M., nakon preuzimanja parnice, podneskom od 19. listopada 2021., pored glavnog tužbenog zahtjeva, kakav je bio i ranije, postavili i dva eventualna tužbena zahtjeva, prvi na utvrđenje vlasništva na izgrađenoj zgradi i zemljištu ispod nje, te drugi na utvrđenje vlasništva na preostalom neizgrađenom dijelu predmetne nekretnine.

16. Kako to u žalbi navode i sami tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M., a pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, tuženica P. S. je na glavnoj raspravi 19. svibnja 2022., predložila odbijanje glavnog tužbenog zahtjeva i priznala eventualni tužbeni zahtjev pod točkom I.

17. No suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. ne stoji da je na istom ročištu tuženica P. S., pored priznanja eventualnog tužbenog zahtjeva pod I. priznala i 12/84 dijela eventualnog tužbenog zahtjeva pod II., jer, kako to valjano utvrđuje prvostupanjski sud, na ovom ročištu, pa i tijekom cijeloga postupka tuženica P. S. nije osporavala 12/84 dijela ukupne utužene nekretnine, kako je ista i tvrdila da je to bio suvlasnički dio prednika A. M., djeda tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., kao jednog od vlasnika zgrada koji su okruživali predmetnu nekretninu, no ovaj suvlasnički dio je svakako veći od ukupne površine priznatog dijela izgrađene zgrade na predmetnoj nekretnini, a koju je kao takvu na ročištu 19. svibnja 2021., priznala tuženica P. S., pa je dakle pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se priznanje ovog suvlasničkog dijela cijele nekretnine u cijelosti ispunjava površinom izgrađene zgrade i dijela nekretnine ispod nje.

18. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. tijekom postupka nisu tvrdili niti su predlagali dokaze iz kojih bi proizlazilo koji dio preostale neizgrađene predmetne nekretnine bi bio nužan za redovito korištenje izgrađene građevine, pa u tom dijelu sud nije niti mogao odlučivati, posebice što bi, po postavljenoj tezi u žalbi da se radi o dva međusobno povezana eventualno kumulativna tužbena, njihova ukupnost u biti predstavljala sadržaj glavnog tužbenog zahtjeva, jer ova dva eventualna kumulativna zahtjeva sadržajno predstavljaju glavni tužbeni zahtjev, pa se u tom slučaju ne bi radilo o više tužbenih zahtjeva već o jednom istovjetnom tužbenom zahtjevu, a što bi bilo suprotno sadržaju odredbe članka 188. ZPP.

19. Dakle, suprotno žalbenim tvrdnjama, ovakvo djelomično priznanje tužbe odnosno eventualnog tužbenog zahtjeva pod I., ne predstavlja nedopušteno raspolaganje tuženice P. S.

20. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. nisu dokazali da bi njihovi prednici bili vlasnici cijele ove predmetne nekretnine, jer su takve tvrdnje o načinu stjecanja, a koje su se, kako je naprijed rečeno, tijekom postupka i mijenjale, u suprotnosti sa provedenim dokazima, kako evidencije katastra, u kojem su kao suposjednici bili evidentirani posjednici i nesporno vlasnici objekata koji okružuju ovu predmetnu nekretninu, te u suprotnostima sa iskazima većine svjedoka, čije iskaze je, da se ne ponavlja, prvostupanjski sud valjano, kritički i sveobuhvatno ocijenio, kao i činjenici da su se u pogledu korištenja dijela ove nekretnine, osim izgrađenog dijela, vodili sporovi između prednika tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. i ostalih suvlasnika nekretnina oko načina korištenja ove sporne nekretnine, pa i među njima oko zatvaranja ulaza odnosno volata kojim se dolazilo sa tada jedine ceste, jer drugog prilaza nije niti bilo. 21. Nadalje, ovakve tvrdnje su u suprotnosti i sa ostavinskim rješenjem iza pok. A. M., prednika ranije tužiteljice K. M. i sada tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., u kojem se ova sporna nekretnina ne spominje, a niti je spisu priložen ugovor o darovanju ili drugi dokaz o valjanom prijenosu prava vlasništva niti posjeda cijele ove sporne nekretnine.

22. Žalbene tvrdnje da se tuženica P. S. na terenu ne ponaša kao vlasnica predmetnih nekretnina je samo djelomično prihvatljiva i to u dijelu kojim je ista priznala vlasništvo izgrađenog dijela sporne nekretnine, no suprotno tome ista je u preostalom dijelu površine predmetne nekretnine u ovom postupku štitila svoja vlasnička prava, a žalbene tvrdnje da ostali raniji suposjednici, odnosno raniji pa i sadašnji vlasnici nekretnina koji okružuju ovu spornu, nisu se uplitali u ovaj spor, sam po sebi ne dokazuje pravo vlasništva tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., niti njihovih prednika, na ovom neizgrađenom dijelu sporne nekretnine, jer isti nisu bili označeni kao tuženici u ovom postupku, niti su bili pozvani na miješanje, a niti su kao vlasnici iste nekretnine upisani u zemljišnoj knjizi.

23. Ne stoji niti žalbena tvrdnja da je pogrešno prvostupanjski sud, u dijelu kojim je odbio glavni tužbeni zahtjev, pogrešno primijenio pravno pravilo paragrafa 418. OGZ, jer pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je zgrada na spornoj nekretnini građena svakako prije 1. rujna 1980., a u kojem vremenu su se, u pogledu stjecanja prava vlasništva na nekretninama, primjenjivala pravna pravila OGZ (članak 388. stavak 2. ZV), a prema kojem graditelj koji je gradio svojim sredstvima na tuđem zemljištu, a vrijednost građevine je znatno veća od vrijednosti zemljišta, stječe u svakom slučaju, pravo vlasništva na zemljištu na kojem je izgrađen, a prema zauzetom pravnom stajalištu sudske prakse (iako o tome ništa ne govori paragraf 418. OGZ) i dio zemljišta potrebnog za normalno korištenje zgrade, no, kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. nisu tijekom postupka tvrdili niti dokazivali koja bi to površina, izvan površine same zgrade, predstavljala dio potreban za nužno funkcioniranje iste, a iz iskaza same prednice tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., te i saslušanih svjedoka, a što nije niti sporno među strankama, ova sporna građevina je spojena sa starom kućom koja je bila u vlasništvu prednika tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., te sa njom predstavlja funkcionalnu cjelinu, pa stoga kada prvostupanjski sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev da su tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M., odnosno da bi isti bili vlasnici cijele predmetne nekretnine, koji zaključak prihvaća i ovaj sud, to prihvaćanjem prvog eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud nije niti mogao odlučivati o ovoj eventualno potrebnoj površini za nužno funkcioniranje građevine, jer bi time prekoračio ovako postavljeni prvi eventualni kumulirani tužbeni zahtjev, a prihvaćanjem istoga više nije niti mogao odlučivati o drugom eventualno kumuliranom zahtjevu.

24. Tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. žalbom pobijaju presudu suda prvog stupnja i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, međutim iz sadržaja žalbe, osim što paušalno tvrde da zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari sud je donio i pogrešnu odluku o troškovima postupka, ne proizlazi na koje konkretno troškove i iz kojih razloga se žale, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno primijenio odredbu članka 157. ZPP, kada je troškove postupka dosudio tuženici P. S., koja je priznala prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odmah nakon njegovog postavljanja, a sa glavnim tužbenim zahtjevom koji je osporavala tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. nisu uspjeli, a također nije našao da je prvostupanjski sud tuženici P. S. dosudio trošak suprotno odredbi članka 155. ZPP ili u visini protivno odredbama Tarife.

25. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

26. U preostalom a nepobijanom dijelu točka II. izreke presude suda prvog stupnja ostaje nepromijenjena.

27. O žalbi protiv rješenja od 6. rujna 2022.:

28. Neosnovano se u žalbi tvrdi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju postojala dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva o kojima bi sud trebao odlučivati pojedinačno kada ne bi prihvatio prethodni jer da bi se radilo o dva objektivno kumulirana tužbena zahtjeva koji čine jedan tužbeni zahtjev u dvije podtočke.

29. Naime, kako to valjano zaključuje prvostupanjski sud, tužitelji pod 1) Z. M. i 2) I. M. su, uz glavni tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva na cijeloj površini sporne k.č. …, k.o. Z., dakle njenog izgrađenog i neizgrađenog dijela, postavili i dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva i to prvi na utvrđenje prava vlasništva na zgradi i dijelu premetne nekretnine ispod zgrade i drugi na utvrđenje prava vlasništva na preostalom neizgrađenom dijelu predmetne nekretnine.

30. Dakle, kada bi se prihvatila teza tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. da bi se radilo o objektivnoj kumulaciji dvije podtočke jednog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, to bi značilo da se ovim tzv. eventualno (objektivno) kumuliranim tužbenim zahtjevom potražuje sadržajno i pravno istovjetni tužbeni zahtjev kakav je već postavljen u glavnom tužbenom zahtjevu, a što bi bilo u suprotnosti sa odredbom članka 188. ZPP, pa je stoga valjano prvostupanjski sud, kada je presudom prihvatio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odbio prijedlog tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M. za donošenje dopunske presude kojom bi odlučivao i o drugom eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

31. Stoga ne stoje žalbene tvrdnje kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud povrijedio članak 2. stavak 2. ZPP, odnosno da je nezakonito odbio odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan.

32. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tužitelja pod 1) Z. M. i 2) I. M., a niti je ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP, njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, odnosno riješiti kao u izreci.

U Zadru 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.