Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli br.9

Poslovni broj: 44 P-788/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Nediljki Dereta, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz U., B. …, OIB:…, zastupanog po punomoćnicama iz Z. o. u. A. K.–N. & N. K. u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zz. ODO-GUO u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2022., u nazočnosti punomoćnice tužitelja N. K., odvjetnice u Z. i punomoćnice zz. tuženice A. M., državnoodvjetničke savjetnice, te objave presude 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj Z. M., OIB: … vlasnik

nekretnine oznake k.č. br. 1871/2 k.o.U. u naravi oranica ukupne površine 1320 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i u svoju korist za cijelo u zemljišnim knjigama nadležnog suda, sve u roku od 15 dana.

II. Dužna je tužena naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.375,00 kuna/ 1.111,55 eura (tečaj 7,53450) kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u  tužbi navodi da  je izvanknjižni vlasnik i faktični posjednik

predmetne nekretnine k.č. br. 1871/2 k.o. U. u naravi oranica ukupne površine 1320 m2. Predmetnu nekretninu tužitelj Z. M. stekao je za cijelo temeljem Ugovora o darovanju nekretnine sklopljenim sa svojim ocem K. M. 4. ožujka 2008. K. M. predmetnu nekretninu stekao je temeljem Darovnog ugovora sklopljenog sa svojim ocem M. M. 6. studenog 1969.U katastarskoj evidenciji i to PL broj … za k.o. U. kao posjednik predmetne nekretnine upisan je tužitelj Z. M.. Iz povijesti posjedovanja je razvidno kako je predmetna nekretnina u vlasništvu pravnih prednika tužitelja još od 1883. od kada datiraju najstariji podaci za katastarsku općinu U., a takvo stanje ostalo je nepromijenjeno do I revizije ove katastarske općine 1948. gdje je posjednikom predmetne nekretnine evidentirana M. M. koju je naslijedio K. M. dok je Z. M. predmetnu nekretninu stekao darovanjem od K. M.. U zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisana je Republika Hrvatska te je shodno tomu tužitelj pozivom na odredbu čl. 186 a ZPP-a Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko–upravnom odjelu podnio zahtjev za mirno rješenje spora. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru Građansko upravni odjel odgovorio je na navedeni zahtjev dopisom u kojem je navedeno kako iz priložene dokumentacije ne proizlazi da su na strani tužitelja ostvarile zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretine oznake kč.br.1871/2 k.o. U.. Tužitelj je osobno i putem pravnih prednika u isključivom i neprekidnom kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko 70 godina odnosno od 1883. od kada datiraju najstariji podaci za k.o. U.. Podredno se napominje kako je tužitelj odnosno njegovi pravni prednici u zakonitom, poštenom, istinitom i neprekidnom samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 40-ih godina prošlog stoljeća odnosno od 1883. od kada datiraju najstariji podaci za k.o. U. sukladno priloženoj povijesti posjedovanja predmetnih nekretnina, a svakako od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari pri čemu su na strani prednika tužitelja, a time i samog tužitelja ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću propisani čl. 159.st.4. u svezi s čl. 2 ZVDSP. Tužitelj ima pravni interes urediti z.k. stanje pa predlaže sudu da po provedenom postupku makar i zbog ogluhe ili izostanka donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženica (l.s. 33-35) navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a čini nespornim da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora na koji je odgovoreno negativno. Navedeno iz razloga što iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno tužitelj u prvom redu nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi njegov prednik K. M. odnosno M. M. bio vlasnik predmetne kat.čest. 1871/2 k.o. U.. Slijedom navedenog tužitelj predmetnu nekretninu nije mogao steći temeljem darovanja obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Budući tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene niti su predložili dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na imenu ove tužene pogrešna predlaže se tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: ugovor o darovanju nekretnine između darodavca K. M. i daroprimca Z. M. od 4.03.2008. br. ov 130/08(l.s.5-6), darovni ugovor između M. M. pok I. kao darodavca i K. M. kao daroprimca od 6.11.1969.(l.s 8 -9), prijepis posjedovnog lista … Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar od 18.04.2021.(l.s.10-13), izvod iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar od 19.4.2021.(l.s.14), povijest posjedovanja čest. zem. 1871/2 k.o U. P. ureda za katastar Zadar od 29.11.2019. (l.s.15), izvod iz posjedovnog lista … Područnog ureda za katastar Zadar od 28.11.2019.(l.s.17), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišno knjižnog odjela od 18.4.2021. (l.s. 18-19), zahtjev za mirno rješenje spora (l.s. 22-23), državnoodvjetničku odluku od 10.2.2020. (l.s. 20-21), saslušani su svjedoci I. M. i M. B., zatim je izveo dokaz očevidom održanom na licu mjesta u U. 7. rujna 2022. na kojem očevidu je saslušan tužitelj (l.s. 47-48 ).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja da se utvrdi da je vlasnik sporne nekretnine čest. zem. 1871/2 k.o. U. koja u naravi predstavlja oranicu ukupne površine 1320 m2 te zahtjev za uknjižbu.

6. Odredbom čl. 219. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. Iz ugovora o darovanju predmetne nekretnine između darodavca K. M. i daroprimca Z. M. od 4.03.2008.(l.s.5-6) proizlazi da K. M. daruje svom sinu Z. M. nekretninu u katastarskoj općini U. čestica broj 1871/2 u naravi vinograd površine 1320 m2.

7.1. Iz ugovora o darovanju predmetne nekretnine između darodavca M. M. pok. I. kao darodavca i K. M. M. kao daroprimca od 6.11.1969.(l.s 8-9), proizlazi da M. M. daruje sinu K. M. parcelu čest.zem. 1871/2 koja je uknjižena u k.o. U..

7.2. Iz prijepisa posjedovnog lista … Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar od 18.04.2021.(l.s.10-13), proizlazi da je Z. M. posjednik čest zem. čest. zem. 1871/2 k.o. U. zvane B. ukupne površine 1320 m2 i to površina od 560 m2 kultura oranica, a površina od 760 m2 kultura pašnjak.

7.3. Iz izvoda iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Zadar od 19.4.2021.(l.s. 14), katastarskog plana od 14. 11. 2019. (l.s. 4) proizlazi da je čest. zem. 1871/2 samo zemljište.

7.4. Iz povijesti posjedovanja čest-zem 1871/2 k.o U. P. ureda za katastar Zadar od 29.11.2019. (l.s.15) proizlazi da je pregledom najstarijih podataka kojima se za k.o. U. raspolaže, a koji datiraju iz 1883 , čest. zem. 1871/2 nalazi evidentiranom u starom posjedovnom listu broj …, naslovnicu kojeg, u kopiji, prilažu ovoj povijesti posjedovanja. Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do I revizije ove katastarske općine 1948., a kojom je utvrđena izmjena posjednika čest. zem. 1871/2 pa je, od tada, njezinim posjednikom evidentirana M. M. ž. M. odnosno M. K. pok. M. (osnova upisa nije utvrđena). Godine 2009. prema ugovoru o darovanju nekretnina br.ov. … sklopljenog između M. K. kao darovatelja i M. Z. kao primatelja slijedi nova izmjena posjednika čest. 1871/2, ujedno i posljednja pa je, od tada njezinim posjednikom evidentiran (Kl./09-03/237) M. Z., K., što je vidljivo iz priloženog posjedovnog lista.

7.5. Iz izvoda iz posjedovnog lista … Područnog ureda za katastar Zadar od 28.11.2019. (l.s.17), proizlazi da je M. Z. posjednik čest zem. čest. zem. 1871/ k.o. U. površine 1320 m2. zvane B. ukupne površine 1320 m2 i to površina od 560 m2 kultura oranica, a površina od 760 m2 kultura pašnjak.

7.6. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru zemljišno knjižnog odjela od 18.4.2021. (l.s. 18-19), proizlazi da je kao vlasnica na čes. zem. 1872/1 k.o. U. oznake zemlišta vinograd površine 1320 m2 upisana Republika Hrvatske za 1/1 vlasničkog dijela.

7.7. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora (l.s. 22-23) ) proizlazi da se tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru Građansko-upravnom odjelu zahtjevom za mirno rješenje spora.

7.8. Iz državnoodvjetničke odluke od 10.2.2020.(l.s.20-21) proizlazi da predmetni zahtjev za mirno rješenje spora nije prihvaćen.

7.9. Na sudskom očevidu konstatirano je da je prijepor u naravi nekretnina omeđena suhozidom, kamenim gribljama te ostalim međnim znakovima i da na istoj nekretnini egzistiraju stabla crnike i ostalo nisko raslinje te se na nekretnini nalazi kamp kućica i drvena montažna baraka.

8. Svjedok I. M. je izjavio da sporna nekretnina ima naziv R. ili slično i dobro zna o kojoj se nekretnini radi jer ima nekretninu koja graniči s tom nekretninom. Radi se o oranici i poznato mu je da je navedena nekretnina vlasništvo tužitelja, a koju je isti (tužitelj) naslijedio od svog oca K., a K. od svoga oca M.. Otprilike pola nekretnine se obrađivalo i toga se dobro sjeća te su nekretninu obrađivali djed tužitelja, zatim roditelji tužitelja, a kasnije i Z.. Sada je nekretnina zapuštena odnosno ne obrađuje se zadnjih 3-4 godine. Tužitelja kao ni njegove prednike nitko nije smetao dok su obrađivali nekretninu i to sasvim dobro zna. Sporna nekretnina nije ograđena, ali sa dvije strane na međi se nalaze "gromile" (hrpa kamenja i zemlje), a sa dvije strane su omeđene "gribljama" (kanali) koji su iskopali još prednici tužitelja. Griblje je kopao tužiteljev djed M., a za „gromile“ ne zna, samo zna da odavno postoje. Da mu nije poznato kako je djed tužitelja M. M. stekao spornu nekretninu.

8.1. Svjedok M. B. je izjavio da se dobro sjeća da su spornu nekretninu i to polovicu – obrađivali roditelji tužitelja, a kasnije tužitelj, budući se na drugoj polovici nalaze crnike, makija i slično. Budući tu nema vode uglavnom se sadio krumpir, sijalo se žito i ječam, a na jesen bi se sadio kupus i druge kulture koje ne traže puno vode. Inače radi se o parceli širine svega nekih 15-ak metara, po njegovoj slobodnoj procjeni, dužine 70-ak metara i sjeverni dio navedene parcele graniči s njegovom parcelom koju je on naslijedio od svojih prednika, a jedan dio parcele graniči sa parcelom prethodnog svjedoka I. M.. U zadnjih nekoliko godina sporna parcela je zapuštena i ne obrađuje se. Da mu nije poznato niti je vidio da bi itko tužitelja ili njegove prednike smetao dok su obrađivali spornu parcelu. Poznato mu je da je tužitelj navedenu parcelu stekao od svog oca K., a njegov otac od svog oca M.. Da mu nije poznato na koji način je tužiteljev djed M. stekao predmetnu nekretninu, jedino zna da je M. dugo godina živio vani u inozemstvu i to u A. i kada je on (svjedok) bio dečkić – da se M. iz A. vratio kao stariji čovjek.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetnu nekretninu dobio darovnim ugovorom od svog oca K. M., a koji je predmetnu nekretninu stekao od svog oca M. M., njegovog djeda, a djed je stekao nekretninu od svog oca, njegovog pradjeda. On i njegovi prednici su dugogodišnji posjednici i to još od davne 1883., međutim kako je njegov djed M. M. bio dugo godina u A., preko 40 godina, to se imovinskopravni odnosi nisu sređivali. Inače do prije 15-ak godina pola ove nekretnine je bila obradiva i to sjeverni dio te se sadilo žito, krumpir, kupus i druge kulture gdje ne treba puno vode. Da ga nitko nikada nije smetao u posjedu ove nekretnine, kao niti njegove prednike, niti je ikada bilo ikakvog spora o ovoj nekretnini. Nekretnina je oduvijek bila omeđena u istom obliku i površinom, a kako to i danas izgleda.

10. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka te iskaz tužitelja i dovodeći ih u vezu s ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ovaj sud istima poklanja vjeru kao istinitima, te međusobno suglasnima.

12. Analizirajući izvedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da je stekao vanknjižno vlasništvo prijeporne nekretnine, zbog čega je pozivom na odredbe čl. 114. st. 1. i čl. 128. st. 1. i 2. ZV, njegov tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti.

13. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06 i 141/06 - dalje u tekstu: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

13.1. Po odredbama čl. 159. i 160. ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od 1980. i Općeg građanskog zakonika do 1980.) su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda, ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed).Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. ZVDSP- a).

13.2. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

13.3. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ“ broj 6/80 i 36/90-u daljnjem tekstu :ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

13.4. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1991. („Narodne novine“ broj 137/99) ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

13.5. Odredbom čl. 388. st. 3. ZVDSP rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima nije radio razliku o stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom, odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.

13.6. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna je primjenjivati Europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i protokole koji su sastavnica te Konvencije. Isto tako dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava, koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. i Jakelić protiv Republike Hrvatske iz 2016., sud je u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kakav je onaj u ovom predmetu stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema, tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP-a koja je do odluke toga suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su nekoć bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja. Obzirom se tužitelj i preko svojih prednika, u smislu rokova iz članka 159. stavka 4. ZVDSP-a i uz primjenu članka 160. stavak 1. i 2. ZVDSP-a već nalazi u posjedu predmetnih čestice preko četrdeset godina, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04), slijedom čega se može zaključiti i da je tužitelj temeljem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a postao vlasnik predmetnog zemljišta temeljem zakona.

14. Polazeći od naprijed navedenih odredbi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću te imajući u vidu da su prednici tužitelja u poštenom, samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina preko 70 godina , a najmanje od 1948. kada je M. M. žena M. upisana kao posjednica sporne nekretnine odnosno K. M., otac tužitelja , a potom od 2009. tužitelj to ovaj sud nalazi da je tužitelj na navedenim nekretninama, stekao vlasništvo dosjelošću, pa je slijedom toga valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti.

15. Naime, sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao i iskaz tužitelja budući isti suglasno iskazuju o mirnom, dugogodišnjem i neometanom posjedu tužitelja i njegovih prednika, a što korespondira i posjedovnim podacima iz priložene dokumentacije iz koje je razvidno da se sporna čest. zem. 1871/2 k.o. U. od I revizije 1948. nalazi u posjedu prednika tužitelja i to najprije M. M. ž. M. odnosno K. M. pok M., a od 2009. prema ugovoru o darovanju br.ov…. sklopljenog između M. K. kao darovatelja i tužitelja kao primatelja te je kao posljednji posjednik upisan tužitelj. Nadalje iz priloženih darovnih ugovora proizlazi da je tužitelj spornu nekretninu stekao darovanjem od svog oca K. M. koji je pak nekretninu stekao darovanjem od svog oca , djeda tužitelja, M. M., a što su potvrdili i saslušani svjedoci kao i sam tužitelj koji su još naveli da je pola ove nekretnine ranije bila obradiva i na istoj su se sadile kulture gdje ne treba puno vode te da tužitelja kao ni njegove prednike nitko nikada nije smetao u posjedu ove nekretnine, niti je ikada bilo ikakvog spora o ovoj nekretnini.

16. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj sa svojim prednicima bio u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine najmanje 70 godina te niti tužitelju niti njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine.

17. Na temelju gornjih utvrđenja ovaj sud je činjenične navode tužitelja u tužbi i tijekom postupka našao osnovanima iz čega proizlazi i osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva te ga je valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude koja će ovdje tužitelju poslužiti kao valjana zemljišnoknjižna isprava podobna za uknjižbu njegovog prava vlasništva u zemljišne knjige.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje u tekstu ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kuna, po kojima je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 75 bodova=750,00 kn (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištima 26. travnja 2022 i 6. srpnja 2022. u iznosu od 1.500,00 kuna (2x75 bodova, po Tbr. 9. toč. 1.), pristup na očevid 1.250,00 kuna (125 bodova po Tbr. t.7.) te trošak PDV-a u iznosu od 875,00 kn, što ukupno iznosi 4.375,00 kn te uz trošak plaćenog predujma za očevid u iznosu od 4000,00 kuna čini sveukupan troašk postupka u iznosu od 8.375,00 kuna /1.111,55 eura koji iznos je tuženica dužna naknaditi tužitelju u roku od 15 dana.

U Zadru, 25. listopada 2022.

Sudac

Nediljka Dereta, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni Županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotne stranke.

D N A:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku pod 1) po zz. ODO-GUO u Zadru