Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 13 Gž R-2176/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. U. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L. H. d.o.o. k.d. V. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i partneri d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16308/2021-14 od 7. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16308/2021-14 od 7. travnja 2022. u pobijanom dijelu izreke pod točkom I. i II.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da nije dopušten Otkaz ugovora o radu od 16.4.2021. tuženika te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (st. 1.), da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na posao - radno mjesto zamjenik voditelja trgovine, na kojem radnom mjestu se nalazila do otkaza, u roku od 8 dana (st. 2. izreke) i da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka (st.3). Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu od 16.4.2021. zbog skrivljenog ponašanja radnice te da nije prestao radni odnos tužiteljice kao radnice i vraćanje na rad (čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu /“Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a).
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one povrede koje navodi tužiteljica. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tužiteljica.
6. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tužiteljice u kojima preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da na isto nije ovlaštena jer je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. 7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da je tužiteljica kod tuženika radila temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 15. prosinca 2011. za obavljanje poslova radnog mjesta Zamjenika voditelja trgovine, a što među strankama nije sporno;
- da je tužiteljici otkazan ugovor o radu Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 16. travnja 2021. zbog skrivljenog ponašanja radnice, a iz koje odluke proizlazi da je radnici do donošenja Odluke o otkazu izrečeno nekoliko upozorenja iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu i to od 25. travnja 2014., 25. travnja 2017., 23. srpnja 2020., 12. studenog 2020. i 8. veljače 2021.
- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je dana 3. veljače 2021. prilikom kontrole valjanosti isteka sanitarne iskaznice utvrđeno da je tužiteljici sanitarna iskaznica istekla s danom 27. siječnja 2021., a na upit je li obnovila sanitarnu iskaznicu odgovorila je da nije i da ne stigne to odraditi jer su prevelike gužve, te je udaljena s posla i upućena na produljenje; da je tužiteljica na istek sanitarne iskaznice u nekoliko navrata usmeno i pismeno 4. siječnja 2021. upozorena i 23. siječnja 2021. joj je sanitarna iskaznica i uručena s napomenom da istječe 27. siječnja 2021. i da ju je dužna produžiti u narednim danima prije isteka, da bi dana 3. veljače 2021. radnica bila udaljena s posla u 13,58 sati i upućena da ide produljiti sanitarnu iskaznicu. Isto tako, iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik na zahtjev tužiteljice 3. veljače 2021. istu prijavio u zavod V. G. na polaganje tečaja higijenskog minimuma, polaganje ispita zakazano je za 25. veljače 2021., koji termin je tužiteljici odgovarao i na koji nije pristupila iz razloga jer je zaboravila;
- da je tužiteljica pozvana na davanje obrane uz pojašnjenje što su njezine povrede, u pisanoj obrani nisu navedene nikakve okolnosti kojima bi osporila opravdanost otkaza kao i da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji ima ulogu radničkog vijeća;
- da iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 8. veljače 2021. proizlazi da je 16. prosinca 2020. prilikom kontrole svježine na asortimanu voća i povrća, od strane Regionalnog voditelja prodaje ustanovljeno da tužiteljica iz prodaje nije izvadila proizvode nezadovoljavajuće kvalitete te je financijska vrijednost otpisa od tužiteljice iznosila 1.476,74 kn dok je financijska vrijednost nakon kontrole je iznosila 1.504,12 kn;
- da iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 23. srpnja 2020. proizlazi da je uočila neispravan rad komore za duboko smrznute proizvode i prema njenom nalogu komora se od 19 sati nije otvarala i nitko od radnika nije ulazio unutra, nakon zatvaranja trgovine, a netom prije odlaska iz trgovine vidjela je da je temperatura na komori -1 i propustila je reagirati po definiranom HACCP postupku po kojem je najviša dozvoljena temperatura -18 stupnjeva, tako da je 27. lipnja 2020. prilikom dolaska jutarnje smjene temperatura komore bila 0 stupnjeva te je pozvana služba radi otklanjanja kvara pa s obzirom da komora nije bila na odgovarajućoj temperaturi, roba je otpisana;
- da iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 15. travnja 2017. proizlazi da je prilikom nadzora nad trezorom dana 21.3.2017. na zatvaranju trgovine nije provela brojanje trezora u prisutnosti još jedne osobe kako nalaže interna smjernica te isto tako iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 25. travnja 2014. da je prilikom provjere kvalitete rada od 16. travnja 2014. ustanovljeno da prilikom kontrole svježine nije nalijepila naljepnicu „-„30% sniženo“ na proizvode pred istekom trajanja zbog čega je moglo doći do povećanja otpisa robe u iznosu od 3.696,67 kn;
- da iz iskaza svjedokinje M. G. proizlazi da je tužiteljica više puta opomenuta jer nije obavljala poslove po pravilima, a u odnosu na sanitarnu knjižicu obaveza je svakog djelatnika da brine o svojoj dokumentaciji, te na istek sanitarne upozorava radnike otprilike 3 tjedna do mjesec dana prije i daje im uputnicu i sanitarnu knjižicu za obavljanje pregleda dok se na pregled za sanitarnu knjižicu radnici sami prijavljuju. Također, proizlazi da je tužiteljici krajem 1. mj. uručila sanitarnu te joj je 4. siječnja poslala sms da ju podsjeti da joj ističe krajem 1. mj. te zna da je tužiteljica krajem 1. mj. išla na godišnji odmor i sanitarnu knjižicu joj je uručila prije godišnjeg odmora te isto tako je i nakon sms-a tužiteljicu usmeno upozorila na isticanje knjižice te kada se vratila s godišnjeg ju je pitala da li je produžila sanitarnu iskaznicu, na što je ona rekla da nije i nije stigla;
- da iz iskaza svjedokinje R. H. proizlazi da je zajedno s voditeljicom trgovine utvrdila da je tužiteljici istekla sanitarna iskaznica, što je tuženiku jako bitno, kao i da tužiteljica nije obavila tečaj higijenskog minimuma za koji joj je bio određen termin koji je potvrdila da joj odgovara te je 3. veljače kad je bila u trgovini utvrdila prilikom pregleda sanitarnih iskaznica svih radnika da sanitarna iskaznica tužiteljice nije više vrijedila pa je provjerila kod voditeljice je li upozorila tužiteljicu na istek i tada je saznala da je tužiteljici predana iskaznica, sms i da je upozorena, da bi joj tužiteljica rekla da tijekom godišnjeg odmora nije stigla produžiti sanitarnu iskaznicu i tada je tužiteljicu udaljila iz trgovine jer nije smjela raditi, jer time poslodavac krši zakon. Isto tako, u odnosu na polaganje higijenskog minimuma na koji upućuje poslodavac i daje uputnicu za polaganje, u konkretnom slučaju tužiteljica je odabrala da će isto polagati u zavodu u V. G. te se tužiteljica sama prijavila na tečaj te su obaviješteni bili da je termin 25. veljače i da dostave mail tužiteljice na koji će joj poslati materijale i o tome je tužiteljica obaviještena, rekla je da joj termin odgovara, ali su 26. veljače iz Zavoda javili da tužiteljica nije pristupila na dogovoreni termin.
9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je iz dokumentacije priložene u spisu kao i iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica tijekom rada kod tuženika više puta usmeno i pismeno upozoravana na obveze iz radnog odnosa, na nepostupanje i propuste u radu na svom radnom mjestu Zamjenika voditelja trgovine i to 25. travnja 2014., 25. travnja 2017., 23. srpnja 2020, 12. studenoga 2020. i 8. veljače 2021., da nakon povratka na rad s godišnjeg odmora 3. veljače 2021. nije imala produženu sanitarnu iskaznicu iz kojih razloga je udaljena taj dan s rada, kao i činjenica da tužiteljica nije pristupila na zakazani termina za polaganje ispita iz higijenskog minimuma zakazanog za 25. veljače 2021. iz razloga jer je zaboravila, a koji je bila dužna položiti u veljači 2021. Stoga u konkretnom slučaju kada poslodavac opetovano upozorava tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i od nje traži savjesno obavljanje poslova za koje je sklopila ugovor o radu Zamjenika voditelja trgovine, dakle, odgovorne osobe nakon voditelja trgovini, a tužiteljica i nadalje nastavi s istim ponašanjem i neispunjavanjem radne obveze, koje ponašanje poslodavcu uzrokuju još i financijsku štetu, navedeno predstavlja opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a i odluka tuženika je dopuštena. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove zamjenika voditelja trgovine, znači da ima odgovornost voditi računa o trajanju i isteku sanitarnih knjižicama i higijenskih minimuma svih radnika trgovine. Dakle, neosnovano je pozivanje tužiteljice da sanitarnu iskaznicu nije produžila jer se nalazila na zasluženom godišnjem odmoru, da nije razmišljala o produženju kao i da je zaboravila pristupiti na testiranje za higijenski minimum. Naime, uvažavajući okolnost da se tužiteljica u vrijeme isticanja sanitarne knjižice nalazila na godišnjem, ne znači i da istu nije mogla produžiti prije odlaska na godišnji odmor, a posebno se ukazuje da je isto mogla učiniti na dan povratka s godišnjeg odmora budući je radila u drugoj smjeni, a kako sama navodi, radno vrijeme ustanove za produžavanje je od 7,30 do 9,30 sati, dakle, na rad je mogla pristupiti s potvrdom da je sanitarna iskaznica u izradi te ne bi bila udaljena s posla (a kako je učinila sljedeći dan), a isto tako navod tužiteljice da je zaboravila pristupiti terminu polaganja higijenskog minimuma ne može se prihvatiti kao osnovanim opravdanjem jer kako je već navedeno tužiteljica je obavljala poslove zamjenice voditeljice trgovine i bila je odgovorna osoba kod tuženika, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke.
10. Utvrđenja prvostupanjskog suda o dopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu prihvaća i ovaj sud.
11. Tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
12. Nadalje, tužiteljica žalbenim navodima osporava utvrđenje suda prvog stupnja o postojanju opravdanog razloga za otkaz. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica počinila povrede radne obveze jer se dana 3. veljače 2021. pojavila na radnom mjestu bez važeće sanitarne iskaznice pri čemu je tužiteljica na istek sanitarne iskaznice u nekoliko navrata usmeno i pismeno 4. siječnja 2021. upozorena i 23. siječnja 2021. (subota) joj je sanitarna iskaznica i uručena s napomenom da istječe 27. siječnja 2021. i da ju je dužna u narednim danima, a prije isteka produljiti da bi dana 3. veljače 2021. radnica bila udaljena s posla u 13,58 sati i upućena da ide produljiti sanitarnu iskaznicu. Osim navedenog, utvrđeno je da je tužiteljica bila dužna pristupiti provjeri znanja za higijenski minimum te ju je tuženik na zahtjev tužiteljice 3. veljače 2021. prijavio u zavod V. G. na polaganje tečaja higijenskog minimuma, polaganje ispita zakazano je za 25. veljače 2021., koji termin je tužiteljici odgovarao i na koji nije pristupila iz razloga jer je zaboravila. Pri tome, tužiteljica je bila već i prije pisano više puta upozorena na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza.
13. Naime, postupanje tužiteljice vezano za ne polaganje ispita kao i neproduljenje sanitarne iskaznice koja joj je istekla 27. siječnja 2021., a na što je obvezana odredbom čl. 29. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine br. 60/92) kao i Pravilnikom o načinu obavljanja zdravstvenih pregleda osoba pod zdravstvenim nadzorom i što obvezuje svakog radnika koji radi na poslovima u prometu namirnica i pitke vode, zbog čega ju je poslodavac i udaljio s radnog mjesta jer bez valjane sanitarne iskaznice ne smije biti prisutna na radnom mjestu uz višekratno upozoravanje na povrede obveza iz radnog odnosa i po stavu ovog suda opravdani su razlozi za redovni otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Tuženik je kao poslodavac imao pravo očekivati i zahtijevati od tužiteljice kao radnice da savjesno ispunjava svoje radne obveze, te u okviru toga i da se korektno, odgovorno i savjesno ponaša te da poštuje pravila i obveze tuženika, a navedeno je izostalo u konkretnom slučaju.
14. U odnosu na žalbene navode da nije jasno iz čega je prvostupanjski sud utvrdio da je za tuženika nastala financijska šteta zbog radnji tužiteljice, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica bila višekratno upozoravana na kršenje obveze iz radnog odnosa, a iz naprijed citiranih upozorenja i to Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 8. veljače 2021., Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 23. srpnja 2020. kao i iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza Ugovora o radu od 25. travnja 2014., proizlazi da je uslijed postupanja tužiteljice nastala financijska šteta pa je pravilno prvostupanjski sud uz povrede radnih obveza iz Odluke o otkazu pravilno analizirao i cjelokupni radni odnos tužiteljice kod tuženika.
15. Također, u odnosu na žalbene navode tužiteljice da kako je prvostupanjski sud pogrešno odbio kao neosnovan navod tužiteljice da sanitarnu iskaznicu nije produžila jer se nalazila na godišnjem odmoru, valja reći da su neosnovani. Naime, tužiteljici je bila poznata obveza produžavanja sanitarne iskaznice bez koje nije mogla obavljati poslove iz sklopljenog ugovora o radu, a isto tako voditeljica trgovine M. G. ju je 4. siječnja upozorila i poslala „sms poruku“ da ju podsjeti da joj ističe krajem 1. mj. te joj je sanitarnu knjižicu uručila prije godišnjeg odmora u subotu 23. siječnja (kako proizlazi iz iskaza tužiteljice) te isto tako je i nakon sms-a tužiteljicu usmeno upozorila na isticanje knjižice, zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužiteljice da joj je prekasno uručena sanitarna iskaznica, a imajući u vidu da je i sama tužiteljica navela da tijekom godišnjeg nije stigla produžiti sanitarnu iskaznicu iako bi ju produžila jer zna da je potrebna za posao. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio iako se tužiteljica u vrijeme isticanja sanitarne knjižice nalazila na godišnjem, ne znači i da istu nije mogla produžiti prije odlaska na godišnji odmor, a isto tako da nije mogla ni voditi računa da ju zatraži i prije odlaska na godišnji odmor, a ne dolaziti na posao sa nevažećom sanitarnom iskaznicom, a što ukazuje na nesavjesno postupanje prema radu.
16. U odnosu na žalbene navode da činjenica da tužiteljica nije izašla na ispit radi higijenskog minimuma 25. veljače 2021. nije povreda obveze iz radnog odnosa, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, postupanje tužiteljice koja je bila dužna tijekom veljače 2021. pristupiti na navedeni ispit budući da je Pravilnikom o načinu stjecanja osnovnog znanja o zdravstvenoj ispravnosti namirnica i osobnoj higijeni osoba koje rade u proizvodnji i prometu namirnica („Narodne novine“ br. 23/1994 od 25. ožujka 1994.) propisano da tečaj po proširenom programu polaze osobe iz proizvodnje i prometa namirnica nakon četiri godine po uspješno završenoj provjeri znanja po osnovnom programu, što znači da je bilo propisano da je tužiteljica dužna završiti tečaj po proširenom programu nakon četiri godine od uspješno završene provjere znanja po osnovno programu odnosno položiti ga u veljači 2021., a što nije učinila jer je na polaganje ispita zakazano za 25. veljače 2021., koji termin je tužiteljici odgovarao nije pristupila iz razloga jer je zaboravila, čini povredu obveze iz radnog odnosa.
17. Prema tome, s obzirom na navedeno kao i na okolnosti da je tužiteljica već prije bila upozoravana zbog kršenja obveze iz radnog odnosa uz kršenje obveza iz radnog odnosa navedenih u Odluci o otkazu, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju opravdavaju otkaz ugovora o radu te se ne mogu prihvatiti navodi tužiteljice da se radi o beznačajnim povredama obveza iz radnog odnosa.
18. Osim toga, za odluku o otkazu i opravdanost te odluke bitno je ocijeniti cjelokupni odnos tužiteljice kao radnika prema radu, a pri ocjenjivanju ranijeg ponašanja radnika sagledava se i njegovo cjelokupno ponašanje i odnos prema radu odnosno uredno i savjesno izvršavanje radnih obveza. Isto tako, ranije povrede radnih obveza ne moraju biti istovrsne kao i one povrede koje se radniku stavljaju na teret u odluci o otkazu jer u suprotnom, kada bi radnik kršio različite obveze iz radnog odnosa i poslodavac bi ga stalno upozoravao ne bi nikada niti bili ispunjeni razlozi za otkaz skrivljenim ponašanjem.
19. Pritom valja reći da je kršenje radnih obveza tužiteljice trajalo tijekom dužeg vremenskog razdoblja čime je ona zapravo pokazala svoju nevjerojatnu upornost u neprihvatljivom ponašanju i stoga se doista radi o takvoj povredi radne obveze i discipline koja predstavlja skrivljeno ponašanje i opravdava odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu radi otklanjanja štetnih posljedica koje za njega nastaju zbog takvog radnikovog ponašanja kojim se krše obveze iz radnog odnosa, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.
20. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica.
21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
22. Pritom je i odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.
U Zagrebu 25. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić, v.r.
