REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 110/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene M. N. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., protiv tuženika-protutužitelja M. Z. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-806/2018-2 od 4. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-802/16 od 24. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-806/2018-2 od 4. listopada 2018. i točke I., II. i obje točke III. presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-802/16 od 24. travnja 2018. osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 40.000,00 kuna i u dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pr-802/16 od 24. travnja 2018. pod točkom I. izreke utvrdio je nezakonitom i nedopuštenom odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 8. studenog 2012. kojom je otkazan ugovor o radu od 11. listopada 2010. za radno mjesto trgovca, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku- protutužitelju vratiti tužiteljicu-protutuženicu na rad na radno mjesto trgovca. Pod točkom III. izreke odbio je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži sudski raskid ugovora o radu s danom 10. studenog 2012. Pod točkom IV. izreke odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za isplatu iznosa od 105.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2012. do isplate, a pod točkom III. (ispravno: V.) naložio je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, dok je odbio parnični trošak u iznosu od 40.000,00 kuna.
2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj: Gž R-806/2018-2 od 4. listopada 2018. odbio je žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkom I., II. i III. izreke u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju naknaditi tuženici-protutužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu odnosno da ih preinači tako da sud odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u odnosu na protutužbeni zahtjev i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) nije podnijela odgovor na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanje na rad te protutužbeni zahtjev za sudski raskid radnog odnosa.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je tužiteljica kod tuženika na temelju ugovora o radu od 11. listopada 2010. radila na radnom mjestu trgovca, a od 20. listopada 2012. radila je na blagajni,
- da tužiteljica radeći na blagajni nije naplatila kupcu dva artikla ukupne vrijednosti 959,80 kuna iako su artikli bili na blagajni,
- da je tužiteljici odlukom tuženika od 8. studenog 2012. izvanredno otkazan ugovor o radu u kojem se navodi da je poslodavac 26. listopada 2012. pregledom video snimke od 20. listopada 2012. uočio da tužiteljica radeći na blagajni nije naplatila kupcu dva artikla, iako su ti artikli bili na blagajni te da je kupac napustio prodavaonicu ne plativši ta dva artikla,
- da je u obrazloženju odluke o otkazu dalje navedeno da poslodavac ima opravdanu sumnju da je tužiteljica pomagala u otuđenju navedenih artikala kako bi kupcu pribavila imovinsku korist na štetu poslodavca te da je tim događajem do te mjere grubo narušeno povjerenje poslodavca u radnicu da nastavak radnog odnosa nije moguć.
9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik nije dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR) jer tužiteljica nije propustila naplatiti dva artikla s namjerom pribavljanja imovinske koristi trećoj osobi na štetu poslodavca nego da je riječ o slučajnom-nenamjernom propustu koji nije veći od propusta obične nepažnje. Zbog navedenog sudovi su naložili tuženiku vratiti tužiteljicu na rad primjenom čl. 116. st. 1. ZR.
9.1. Nadalje, nižestupanjski sudovi su odbili protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid radnog odnosa iz čl. 117. st. 2. ZR jer tuženik nije dokazao postojanje okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, a kako je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten, odbili su zahtjev tužiteljice za naknadu štete za slučaj sudskog raskida radnog odnosa.
10. Revident u reviziji opisno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP kada navodi da se sud uopće nije osvrnuo odnosno uzeo u obzir dimenzije proizvoda koje je tužiteljica propustila naplatiti kupcu na blagajni, niti se osvrnuo na snimke nadzorne kamere trgovačkog centra kao niti na činjenicu da se na snimkama vidi kako vjenčani kum (kupac) suprugu tužiteljice predaje sporne vrećice trgovine M..
11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik tijekom cijelog postupka kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude ukazivao na činjenicu da je riječ o dva artikla većih dimenzija koji nisu mogli proći nezapaženo, a ukazivao je i na činjenicu da je iz snimki nadzornih kamera vidljivo da je kupac, inače vjenčani kum supruga tužiteljice, ispred trgovine predao vrećice tuženika suprugu tužiteljice.
12. Međutim, prvostupanjski sud izvedene dokaze, svakog zasebno i sve zajedno, nije ocijenio ni savjesno ni brižljivo čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, a istu povredu počinio je i drugostupanjski sud koji ju nije sankcionirao.
13. Nadalje, počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju također ukazuje revident jer presuda ne sadrži razloge o tome na temelju kojih činjenica sud zaključuje da je propust tužiteljice bio slučajan odnosno nenamjeran.
14. Pravilno ukazuje revident i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 377. ZPP jer prvostupanjski sud nije sukladno ranijoj ukidnoj odluci u ovom predmetu raspravio sva sporna pitanja na koja mu je ukazao drugostupanjski sud tom odlukom, a ne sankcioniravši takvu povredu, istu je počinio i drugostupanjski sud.
15. Naime, tom ukidnom odlukom drugostupanjski sud je ukazao prvostupanjskom sudu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pri čemu prvostupanjski sud nije cijenio dio iskaza svjedoka N. A. kao niti CD sa snimkom spornih događanja, međutim, prvostupanjski sud u novoj odluci nije postupio po toj ukidnoj odluci drugostupanjskog suda niti je drugostupanjski sud to uzeo u obzir prilikom donošenja nove pobijane odluke.
16. Budući da zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje je ukazao ovaj sud za sada nije moguće zaključiti o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o sudskom raskidu radnog odnosa jer odluka o tome ovisi i o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.
17. Slijedom navedenog, valjalo je ukinuti obje presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a.
18. U ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
