1                            Poslovni broj: II Kž-121/2024-5

Poslovni broj: II Kž-121/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I-11/2024-4 (K-13/2023.) od 2. veljače 2024. o produljenju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I-11/2024-4 (K-13/2023.) od 2. veljače 2024., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 5. u svezi članka 98. stavka 1. i 2. točaka 3., 4., 5. i 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljene su mjere opreza protiv optuženika i to: obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi zagrebačkoj, IV Policijskoj postaji Zagreb svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, zabrana približavanja žrtvi T. K., rođenoj ... na udaljenost manju od 200 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne i neizravne veze sa žrtvom T. K. i zabrana uhođenja i uznemiravanja žrtve T. K.. Nadalje, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, a sud će svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza. Na temelju članka 100. stavka 1. ZKP/08. određeno je da se izvršavanje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. povjerava Policijskoj upravi zagrebačkoj, IV Policijskoj postaji Zagreb, a mjera iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. Policijskoj upravi zagrebačkoj, VI Policijskoj postaji Zagreb. Ujedno je optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja određenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku T. K., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način kako se predlaže žalbom, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Marija Pavića iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i svrhovitost njegove zamjene blažim mjerama iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4., 5. i 9. ZKP/08. te potrebu daljnje primjene tih mjera. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski je sud dao jasne, određene i u cijelosti dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6. Osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju, optuženik u žalbi ističe da zbog mjera opreza koje su mu određene, nije u mogućnosti kontaktirati žrtvu T. K., ujedno majku njihove zajedničke djece te iako optuženik sukladno sudskoj odluci ima reguliran način viđanja i susreta s djecom, svaki dogovor mimo ustaljenih susreta i viđanja je vrlo otežan i kompliciran jer ne smije ni na koji način kontaktirati žrtvu, pri čemu predlaže izmjenu na način da mu se omogući telefonsko kontaktiranje žrtve isključivo vezano za zajedničku skrb i brigu o zajedničkoj malodobnoj djeci.

7. Pravilnost pobijanog rješenja, međutim, nije s uspjehom dovedena u pitanje izloženim žalbenim navodima, budući da okolnosti na koje se poziva optuženik u svojoj žalbi ne nadmašuju potrebu njihove daljnje primjene, osobito imajući u vidu okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, zbog čega je prvostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza u skladu s odredbom članka 98. stavkom 6. ZKP/08., pravilno zaključio da i nadalje postoje uvjeti za istražni zatvor, što prvenstveno proizlazi iz činjenice njegove prethodne osuđivanosti i to na štetu iste žrtve zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, da ta opasnost i dalje egzistira, ali se ista može otkloniti blažim mjerama te da je upravo ovako izrečenim mjerama opreza u središtu zaštita žrtve. Osim toga, određene mjere opreza prema optuženiku na nijedan način ne sprečavaju pravo optuženika na susrete i viđanje s njegovom maloljetnom djecom, što optuženik i sam potvrđuje, s obzirom da su susreti i viđanja s djecom uređeni sudskom odlukom, dok je za sve situacije u vezi skrbništva i brige za djecu mimo toga uključen Hrvatski zavod za socijalni rad, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

8. Pritom, okolnost da optuženik određene mu mjere opreza do sada nije prekršio, potvrđuje da one ostvaruju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Stoga je zakonito i pravilno protiv optuženika produljena daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 4., 5. i 9. ZKP/08.

9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 20. ožujka 2024.