Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-165/2022-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. iz Z., Podružnica Č., OIB: ....., zastupanog po punomoćni A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. Š. iz S., OIB ....., zastupanog po punomoćniku F. R., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 4485/2019-13 od 10. prosinca 2021., 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4485/2019-13 od 10. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-5927/2019 od 17. lipnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 450,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kuna, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 450,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime komunalne usluge odvoza otpada za razdoblje od srpnja do prosinca 2018. za stambeni prostor u S., na adresi M.K. .....
8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu (prigovoru) i tijekom postupka istaknuo da nije obveznik plaćanja navedenog iznosa, da nema nepodmirenih obveza prema tužitelju, kao i da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da mu je tužitelj zaista pružao uslugu odvoza otpada, u kojem kontinuitetu i opsegu.
9. U odnosu na prigovor tuženika da nije obveznik plaćanja predmetne usluge prvostupanjski sud utvrđuje da iz izvatka iz matičnih evidencija – bilješki (list 22 spisa), izvatka iz registra matičnih podataka (list 23 spisa) i preslika utuženih računa proizlazi da je tuženik evidentiran kao korisnik usluge odvoza otpada za predmetni objekt, ali da tužitelj, na kojem je teret dokaza, temeljem odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, nije dokazao, odnosno nije dostavio relevantnu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tuženik osnovano zaveden kao obveznik plaćanja predmetne tražbine tužitelja sukladno odredbi članka 30. stavka 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13; dalje ZOGO), kojom je propisano da je korisnik usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
10. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da mu je tužitelj zaista pružao uslugu odvoza otpada utvrđuje da tužitelj nije dostavio relevantnu dokumentaciju, odnosno evidenciju iz koje bi proizlazilo da je tijekom utuženog razdoblja izvršio tuženiku predmetnu uslugu, te ukoliko ju je izvršio, koju količinu otpada je preuzeo, a sve sukladno odredbi članka 30. stavka 1. i članka 33. stavka 1. i 3. ZOGO-a.
11. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane presude, dok o troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Isto tako, ovaj sud nije utvrdio postojanje ni koje od drugih bitnih procesnih povreda, zbog kojih se može pobijati prvostupanjska presuda u postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a.
13. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odlučio kao u izreci pobije presude.
14. Naime, odredbom članka 30. stavak 5. ZOGO-a propisano je da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
15. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a budući da je tuženik, suprotno žalbenim navodima tužitelja, već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (odgovoru na tužbu) osporio da bi bio obveznik plaćanja predmetne usluge, na tužitelju je bio teret dokaza da je upravo tuženik vlasnik nekretnine, odnosno korisnik nekretnine ako je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika, a što isti nije učinio, budući da nije dostavio dokaz da je upravo tuženik vlasnik, odnosno korisnik predmetne nekretnine.
16. Nadalje, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tuženik tijekom postupka istaknuo da iz dostavljene dokumentacije tužitelja ne proizlazi da mu je tužitelj zaista pružao uslugu odvoza otpada, u kojem kontinuitetu i opsegu, slijedom čega je na tužitelju bio teret dokaza da je u utuženom razdoblju pružao uslugu odvoza otpada sa navedene nekretnine na način kako je to navedeno u ispostavljenim računima.
17. Odredbom članka 33. stavka 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge i to razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika, dok je stavkom 3. propisano da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada.
18. Sukladno navedenom, tužitelj je bio dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada kojeg predstavlja masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju (članak 30. stavak 7. i 9. ZOGO-a), koju evidenciju tužitelj nije dostavio, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi je li predmetna usluga uistinu i izvršena na način kako je navedeno u utuženim računima.
19. Zbog tih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 25. listopada 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić
