Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-1193/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice K. H., OIB …iz P., protiv tuženika Dom P., OIB …, P., kojeg zastupa punomoćnik L. F., odvjetnik iz P., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-428/2021-6 od 31. svibnja 2021., 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-428/2021-6 od 31. svibnja 2021., u točki I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 587,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točke I. i III. izreke, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. u vezi s čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenog 2016. do siječnja 2017., u ukupnom bruto iznosu od 587,62 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011..

6. Neosnovano se tuženik sadržajem žalbe poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer sukladno čl. 467.st.1. ZPP-a presudu u sporu male vrijednosti, kao što je predmetni, nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a.

6.1. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnome mjestu njegovateljice, da tuženik predstavlja javnu službu te da je tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li tužitelju pripada razlika plaće prema osnovici u visini od 5.415,37 kn. 8. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje:

- da su sindikati i Vlada Republike Hrvatske 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su 13. svibnja 2009. sindikati i Vlada Republike Hrvatske sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. 3. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. 4. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

- da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu H. iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. 3. Dodatka te čl. 4. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. 7. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. 3. do 5. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

- da je 7. prosinca 2011. godine arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da su Vlada RH te Sindikati koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. godine donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. istog,

- da je Vlada RH donijela 29. prosinca 2016. Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. godine tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine

9. U odnosu na tvrdnje tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prvostupanjski sud, cijeneći sadržaj odredbi čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje:TKU/12), ujedno imajući u vidu da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., zauzima stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno zakonu. Pri tome, prvostupanjski sud, imajući u vidu da nije bilo isključenja bilo kojeg od predstavnika sindikata iz kolektivnog pregovaranja te da nijedan od potpisnika TKU-a nije osporavao valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, zauzima stav da za pravnu valjanost istih nije odlučno što nisu potpisane od strane jednog od sindikata.

9.1. Glede ispunjenja uvjeta za primjenu povećane osnovice, prvostupanjski sud uvidom u podatke Državnog zavoda za statistiku utvrđuje da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od 4. tromjesečja 2011. do zaključno 3. tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno, te da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2 %, a u 3. tromjesečju 2015. od 2,8 % što daje aritmetičku sredinu od 2 %, slijedom čega zaključuje da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 % tako da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće od Stoga, zauzima stav da je tuženik počevši od 1. siječnja 2016. 5.415,37 kn bruto.

godine bio u obvezi tužitelju obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. 10. U odnosu na odgodu početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, prvostupanjski sud zauzima stav da do odgode nije došlo primjenom članka VII. stavak 1. istih izmjena i dopuna budući da se ta odredba odnosi na usklađivanje pariteta (članak IV. i članak V. Izmjena i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama).

11. Imajući u vidu da tuženik nije osporio matematički izračun razlike bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju, prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici utuženi iznos, s pripadajućim zateznim kamatama na svaku pojedinu mjesečnu razliku bruto plaće od svakog 16. tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

12. U preostalom dijelu kojim tužiteljica traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđeni bruto iznos, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

13. Cijeneći da je tužiteljica uspjela u sporu, a da trošak postupka nije tražila, prvostupanjski sud odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009. ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09, dalje:ZOPJS), na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10, dalje: TKU/10).

16. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

16.1.Pri tome, okolnost da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu potpisane od strane jednog od sindikata - Samostalnog sindikata H., suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Stoga, sukladno prethodnom pravnom shvaćanju, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, dapače utvrđeno je da je parafirao Izmjene i dopune Sporazuma, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako nepotpisivanje od strane tog sindikata nije od utjecaja na pravnu valjanost tih Izmjena i dopuna. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma.

17. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da uvećanje osnovice iz čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009..

18. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Naime, upravo je tuženik kao poslodavac tužiteljice sukladno čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje:ZR) dužan isplatiti joj plaću za obavljeni rad prema prethodno navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, neovisno o tome iz kojih se sredstava plaća isplaćuje. Pri tome, treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (čl. 9. st. 3. ZR-a).

19. Stoga je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio utuženi iznos na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici za utuženo razdoblje.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke, kao u izreci ove presude.

21. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 25. listopada 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković