Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-220/2019-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., iz, Z., OIB..., zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika M. H., OIB... iz V., zastupanog po punomoćnicima. odvjetncima u Zajedničkom odvjetničkom uredu F. Š. i M. C. R. u V., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 22. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 25. listopada 2022. kao dana donošenja i objave presude

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Varaždinu Z. R.-K., poslovni broj Ovrv-3555/19 od 17. lipnja 2019. i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku M. H., OIB.. iz V. platiti tužitelju E. M. d.o.o., iz Z., OIB..., iznos od 52.169,77 kn[1] /6.924,12 EUR (slovima: pedeset dvije tisuće sto šezdeset devet kuna i sedamdeset sedam lipa/šest tisuća devetsto dvadeset četiri EUR i dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

-na iznos od 41.317,41 kn[2] /5.483/76 EUR od 9.6.2019. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u V. Z. R.-K., poslovni broj Ovrv-3555/19 od 17. lipanj 2019. i to u dijelu kojim se nalaže ovršeniku, u ovom postupku tuženiku M. H. da ovrhovoditelju, u ovom postupku tužitelju E. M. d.o.o. naknadi nastale stvarne troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.419,94 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove od 1.067,25 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, računajući od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženiku M. H., OIB ... iz V. da tužitelju E. M. d.o.o., iz Z., OIB..., nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 13.291,94 kn[3] /1.764,14 EUR (slovima:

trinaest tisuća dvjesto devedeset jednu kunu i šezdeset devedeset četiri lipe/tisuću sedamsto šezdeset četiri EUR i četrnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dana donošenja ove presude, 25. listopada 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 4,75 kn[4] /0,63 EUR odbija.

r i j e š i o  j e

IV. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u podnesku od 28. lipnja 2022. povučena za iznos od 505,54 kn[5] /67,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 403,56 kn[6] /53,56 EUR od 9.6.2019. pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku u V. Z. R.-K. protiv ovršenika, ovdje tuženika radi naplate potraživanja od 52.675,31 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, a po osnovu Ugovora o cesiji sklopljenog sa s društvom, a R. A. od 20, studenoga 2015. godine na temelju kojeg je postao vlasnik predmetnog potraživanja, a riječ je o dospjelom potraživanju tuženikovog bivšeg vjerovnika po tekućem računu tuženika. Javni bilježnik je i usvojio prijedlog tužitelja te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-3555/19 od 17. lipnja 2019. Protiv tog rješenja o ovrsi ovdje tuženik je podnio pravovremeni prigovor kojim se pobija predmetno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave i odluka o trošku, a osporava se osnova i visina predmetne tražbine.

2. Tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji u ovom postupku predstavlja odgovor na tužbu, navodi da u cijelosti osporava tražbinu ovrhovoditelja kao neutemeljenu. Naime ovrhovoditelj visinu tražbine dokazuje izvodom otvorenih stavaka od 8. lipnja 2019. iz kojeg se uopće ne može utvrditi, a kamoli ispitati pravilnost tražbine niti u jednom dijelu. Nadalje ovršenik nikada sa ovrhovoditeljem nije stupio u poslovni odnos niti sklapao pravne poslove, a kako iz izvoda otvorenih stavaka nije razvidno na čemu se točno temelji potraživanje ovrhovoditelja poziva sve ističe da dostavi račun s testu drugu vjerodostojnu dokumentaciju iz koje se može ocijeniti osnov i visina tražbine. Što se troškova tiče navodi da ne želi platiti određene odmjerene troškove koji su neosnovani i to svakako pribave potvrde ovršnosti te ostale predvidive troškove.

3. U povodu prigovora ovršenika, ovdje tuženika ovaj sud je 27. siječnja 2020. svojim rješenjem stavio van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj: Ovrv-3555/19 od 17. lipnja 2019. te se postupak u odnosu na ovršenika, a ovdje tuženika nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u svom podnesku kojim se očituje na navode iz prigovora tuženika navodi da je temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog sa društvom R. A. d.d., od 20. studenog 2015. postao vlasnik predmetnog potraživanja. Prilikom ustupa tražbine postupio je sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Glede toga se poziva na odredbe čl. 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima. Napominje da prema zakonskim odredbama, obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji (sudska praksa Vrhovnog suda RH, Revt-3/07, od 06.03.2007., Revt-36/03-2, od 18.02.2004., Rev1559/01 od 12.09.2001. itd.). Ugovor o cesiji je dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog, a samo su dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), dakle ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Pojašnjava da se radi o dugovanju na ime dospjelih potraživanja po tekućem računu tuženog koje je tuženi imao prema starom vjerovniku društvu R. A. d.d., Z., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, tuženik je kod R. A. d.d., Z., (u daljnjem tekstu; Banka) imao tekući račun temeljem Ugovora o tekućem računu od 21.06.2002. S obzirom na to da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom tekućem računu, Banka je 2.11.2015. otkazala tuženom označeni Ugovor o tekućem računu te je time cjelokupno dugovanje tuženog po predmetnom računu dospjelo na naplatu. Označeni otkaz Banka je poslala tuženiku preporučeno poštom istog dana no isto se vratilo neuručeno. Iznos tada dospjelog duga je bio 42.721,58 kn. Tužitelj je otkupio iznos od 41.720,97 kn temeljem ugovora o cesiji i dodatka istom, kako je već naznačeno u točki I. ovog Podneska. Dakle, dugovanje tuženog na dan 8.6.2019. iznosi na ime glavnice 41.720,97 kn, na ime zakonske zatezne kamate obračunate na glavnicu do dana 8.6.2019. iznosi 10.954,34 kn, odnosno ukupno ovdje utuženi iznos je 52.675,31 kn, što čini glavni zahtjev tužitelja. Na kraju j naglašava mogućnost kako se tuženik može u svakome trenutku obratiti tužitelju radi dogovora oko sporazumne otplate predmetnog dugovanja, a sve sa ciljem mirnog rješenja ovog spora, kao i smanjenja daljnjih troškova parničnog postupka.

5. Tuženik u podnesku od 12. ožujka 2021. navodi da i nadalje prigovora osnovu i visinu tražbine tužitelja, a poglavito iz razloga jer mu nije dostavljena nikakva financijska dokumentacija, temeljem koje bi se mogla ispitati tražbina. Opreza radi, ističe i prigovor zastare potraživanja. Stoga predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku odbije tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da naknadi prouzročeni parnični troška tuženiku.

6. Nakon što je tužitelj uz podnesak od 9. travnja 2021. dostavio relevantnu dokumentaciju potrebnu za provođenje financijskog vještačenja, tuženik se o tome očitovao u podnesku od 24. lipnja 2021. U tom podnesku navodi da je tužitelj dostavio Promet po tekućem računu RBA banke za tuženika iz kojeg je razvidno kako se utužena tražbina odnosi na negativni saldo na tekućem računu za razdoblje od 21.6.2002. pa do 30.6.2015. Tuženik i dalje ostaje kod prigovora zastare i to za svaki iznos koji je dospio na naplatu do dana 3.6.2014. Naime, iz Prometa po tekućem računu proizlazi kako je prednik tužitelja za svaki prethodni mjesec u kojem je postojao negativni saldo obračunao zatezne kamate. Člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br.: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno odredbi članka 186. stavka 1. ZOO-a. Kako je prednik tužitelja obračunao zatezne kamate za svaki prethodni mjesec u kojem je postojao negativni saldo, obveza tuženika na podmirenje negativnog salda je dospijevala svaki mjesec. Obzirom je obveza bila dospjela, zastara počinje teći slijedeći dan od dana njezina dospijeća. Opisani obračun zateznih kamata je sukladan Pravilniku o obračunu kamata i naknada prethodnika tužitelja prema kojem se zatezna kamata obračunava i naplaćuje mjesečno, a osnovica za obračun zatezne kamate po tekućim računima fizičkih osoba čine dospjela glavnica i dospjele naknade. Obzirom je obveza bila dospjela, zastara počinje teći slijedeći dan od dana njezina dospijeća. Kako tražbina banke, prednika tužitelja, s osnove negativnog salda na tekućem računu zastarijeva u općem zastarnom roku (5 godina), a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 13.6.2019., tuženik ističe zastaru za iznose koji su dospjeli do dana 3.6.2014. kao dana kada su vršena posljednja terećenja računa prije nastupa zastare, a kako proizlazi iz Pravilnika o obračunu kamata i naknada.

7. O istaknutom prigovoru zastare tužitelj se očitovao u podnesku od 4. ožujka 2022. u kojem navodi kako predmetno dugovanje nije u zastari s obzirom na to da zastarni rok kod tekućeg računa počinje teći po otkazu ugovora o tekućem računu pa kako je ugovor o tekućem računu otkazan drugog studenoga 2015. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. Glede toga se pozvao na presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1552/20.

8. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom zahtjevu tužitelj je u podnesku od 28. lipnja 2022. postavio svoj konačni sređeni tužbeni zahtjev kojim je tužba povučena za iznos od 403,56 kuna, slijedom čega je sud Rješenjem sadržanim u izreci ove odluke utvrdio djelomično povlačenje tužbe.

9. U dokaznom postupku pročitane su isprave u spisu predmeta: Izvod otvorenih stavaka dužnika od 13.6.2019. (stranica 4 spisa),Ugovor o cesiji od 20.11.2015. (stranice 17-24 spisa), Dodatak I ugovoru o cesiji (stranice 25-27 spisa), Ugovor o tekućem računa br. 318-15-622490 (stranica 29 spisa), Izjava o otkazu ugovora o tekućem računu (stranica 30 spisa), staje dospjelih obveza na dan 28.10.2015. i priložena dostavnica (stranice 31 i 32 spisa), Izjava o otkazu ugovora o tekućem računu od 2.11.2015 (stranica 33 spisa), Opći uvjeti poslovanja po RBA fleksi plus tekućem računu s primjenom od 4.5.2015 (stranice 34-37 spisa), prilozi uz podnesak tužitelja od 9.4.2021. u omotnici (stranice 43-103 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za ekonomiju, financije i računovodstvo V. S. O., pročitani su dopis vještakinje V. S. O. od 6.12.221. (stranica 1115) nalaz vještakinje V. S. O. od 8.12.2021. (stranice 116-125 spisa) te je saslušana vještakinja V. S. O..

10. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 i i 70/19 i 80/22-dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je preciziran u podnesku od 28. lipnja 2022. u cijelosti osnovan.

11. Predmet spora je tražbina tužitelja koju je na temelju sklopljenog Ugovora o cesiji preuzeo od prethodnog vjerovnika tuženika R. A. d.d., Z., a odnosi se na dugovanje po tekućem računu tuženika koji je imao kod te banke.

12. Nakon što je tužitelj na traženje tuženika dostavio relevantnu dokumentaciju između stranaka više nije bilo sporno:

- da je tuženik bi u ugovornom odnosu sa prethodnim vjerovnikom tuženika R. A. d.d., sklopili su Ugovor o tekućem računu, od kojeg je tužitelj preuzeo utuženo potraživanje,

- da tuženik tužitelju tražbinu po tom osnovu nije podmirio,

13. Sporna je visina tražbine te da li je ista u zastari.

14. Čitanjem po tužitelju dostavljene dokumentacije (u omotnici na str. 23 spisa) sud je utvrdio:

- čitanjem Izvoda otvorenih stavki od 13. lipnja 2019.( strana 4 spisa) da tužitelj ima evidentirano dugovanje tuženika pod brojem 3-3206249947, na temelju potraživanja preuzetog od njegovog prethodnog vjerovnika u ukupnom iznosu od 52.675,31 i to po osnovu dospjele glavnice 41.720,97, kn, te po osnovu obračunate zatezne kamate od 9.6.2019. 10.954,34 kuna.

- čitanjem preslike Ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja i društva R. A. d.d., od 20. studenog 2015., Dodatka I. tom Ugovoru te priloga tom ugovoru u kojem je evidentirana upravo predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku, proizlazi da je tužitelj predmetno potraživanje prema tužitelju na temelju tog ugovora preuzeo od njezinog prethodnog vjerovnika R. A. d.d. te da se potraživanje odnosi na dugovanje po tekućem računu.

- čitanjem Ugovora o tekućem računu broj 318-15-622490 od 21.6.2002. koji je tuženik sklopio s R. A. d.d. da je tuženik imao tekući račun kod te banke prema kojem je dužan osigurati priljev sredstava najmanje u iznosu potrebnom za isplate, odnosno za plaćanje pristiglih obveza ali ga može dovesti i u dugovni saldo do iznosa dopuštenog prekoračenja utvrđenog posebnom odlukom banke o visini dopuštenog prekoračenja, Banka utvrđuje, obračunava i naplaćuje kamatu u skladu s Pravilnikom, o obračunu kamate i revalorizacije i odlukom o kamatnim stopama banke, a obračunava i naknadu za usluge učinjene u svezi poslovanja po tekućem računu prema Odluci o visini naknada Banke,

- čitanjem Općih uvjeta poslovanja po RBA FlexiPLUS tekućem računu da je tekući račun paket usluga koji vlasniku tekućeg računa omogućava pogodnosti u korištenju određenih bankarskih usluga, da ga može ugovoriti vlasnik tekućeg računa u Banci na temelju podnesenog zahtjeva, da za korištenje tekućeg računa vlasnik istoga plaća jedinstvenu mjesečnu naknadu sukladno "Naknadama u poslovanju s fizičkim osobama" te da korištenje računa prestaje između ostalog i otkazom koji svaka ugovorna strana može učiniti pisanom izjavom upućenom drugoj strani uz otkazni rok od 10 dana

- čitanjem Izjave o otkazu Ugovora o tekućem računu od 2.11.2015. da je Banka j2.11.2015. otkazala tuženiku predmetni Ugovor o tekućem računu te da je dospjelo dugovanje na dan otposlanja Izjave 42.721,58 kuna,

- čitanjem povratnice na str. 32 spisa da je Banka Izjavu o otkazu Ugovora o tekućem računu poslala tuženiku preporučeno poštom istog dana, ali se to pismeno vratilo neuručeno,

- čitanjem Izvatka iz poslovnih knjiga te banke od 2.11.2015. te po tužitelju naknadno dostavljenog prometa po tom tekućem računu da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom tekućem računu te da njegovo dospjelo dugovanje na dan 2.11.2015. iznosi 42.721,58 kuna.

15. Sklapanjem Ugovora o tekućem računu tuženik je sa svojim prethodnim vjerovnikom od kojeg je tužitelj preuzeo tražbinu koja je predmet ovog posla zasnovao ugovorni obvezni odnos, a prema čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i

78/15), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

16. U odnosu na Ugovor o cesiji kojim je tužitelj predmetno potraživanje prema tuženiku, koje se odnosi na dugovanje po tekućem računu na temelju tog ugovora preuzeo od njezinog prethodnog vjerovnika R. A. d.d. da prema čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema st. 2. ugovor o ustupanju nema učinak prema drugome ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Sukladno odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Budući da potraživanje s osnova dospjelog potraživanja po predmetnim računima ne predstavlja tražbinu čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi vjerovnik (R. A. d.d.) i dužnik (tuženik) ugovorili da se tražbina ne može prenijeti odnosno da se ne može prenijeti bez dužnikova pristanka, sud utvrđuje kako je predmetno potraživanje prema tuženiku sukladno spomenutom Ugovoru o cesiji valjano preneseno na tužitelja. S obzirom na to da na temelju čl. 84. st. 1. ZOO primatelj (dakle u konkretnom slučaju tužitelj) ima prema dužniku (tuženiku) ista prava koja je ustupitelj (R. A. d.d.) imao prema dužniku do ustupanja, sud ocjenjuje osnovanim potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova dospjele tražbine po predmetnom Izvodu otvorenih stavaka.

17. Dakle iz dokumentacije dostavljene po tužitelju, koja sudu jasno i nedvojbeno prikazuje osnovu i visinu potraživanja tužitelja, nesporne činjenice da je tuženik imao otvoreni tekući račun kod R. A. d.d. od kojeg je tužitelj preuzeo tražbinu tog trgovačkog društva prema tuženiku po tom osnovu, sud zaključuje da tužitelj ima pravo u ovom postupku zahtijevati da mu tuženik podmiri dug koji proizlazi iz Ugovora o tekućem računu koji je sklopio sa svojim prethodnim vjerovnikom R. A. d.d.

18. S obzirom na to da je sporna visina tužiteljeve tražbine, na tu okolnost je provedene financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji V. S. O. koja je po provedenom vještačenju u spis predmeta dostavila svoj pisani nalaz i mišljenje, a nakon istaknutih primjedbi tuženika bila je i saslušana na ročištu održanom 25. svibnja 2022.

19. Iz njezinog Nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik primao plaću od A.

I. d.o.o., R. j.d.o.o. i V&V d.o.o. te su se tim uplatama prvo namirivali troškovi, zatim kamate i na kraju glavnica, a posljednjom uplatom od 30.6.2015. namirena je obračunata zatezna kamata obračunata do 31.5.2015. te dug na dan 30.6.2015. s osnova glavnice iznosi kuna 41.317,41 i s osnova zatezne kamate 403,56, ukupno kuna 41.720,97, što predstavlja iznos duga koji je prenesen cesijom na tužitelja. Prema poslovnim knjigama R. A. d.d. potraživanje od kuna 41.720,97 zaključeno je dana 30.6.2019. te banka dalje ne obračunava zateznu kamatu do prijenosa potraživanja 20.11.2019., ali ju nakon toga obračunava tužitelj te ista iznosi kuna 10.954,34. Kako je osnovica za obračun zatezne kamate glavnica od kuna 41.317,41 zatezna kamata za razdoblje od 20.11.2015. iznosi kuna 10.852,36. te dug na dan podnošenja prijedloga za ovrhu ukupno iznosi kuna 52.573,33., od čega je glavnica 41.317,41 kn, dug s osnova ugovorne kamate 403,56, a dug s osnova zatezne kamate obračunate nakon prijenosa tražbine za vrijeme od 20.11.2015. do 9.6.2019. 10.852,36 kuna. Iz Nalaza proizlazi da nisu obračunate i kamate na kamatu. U Nalazu se napominje da tužitelj nije dostavio visinu kamatne stope po dopuštenom prekoračenju za razdoblje od 1.07. 2002. do 30.6.2015. godine, već samo za razdoblje od 1.07-2002. do 30.6.2011. pa stoga nije moguće provjeriti na koje osnovice banka obračunava kamatu na dopušteno prekoračenje, odnosno zateznu kamatu na dugovanje koje je veće od tog iznosa.

19. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz vještaka te je u skladu s njim postavio tužbeni zahtjev od 20. prosinca 2021. kojim je tužba povućena za iznos od 101,98 kuna s obzirom na to da obračunata zatezna kamata prema izračunu vještakinje iznose manje nego ju je i obračunao tužitelj, 1.852,36 kuna, a ne 10.954,34 kune.

20. Tuženik je istaknuo primjedbe na Nalaz vještakinje u svom podnesku od 11. veljače 2022. Tuženik u tom podnesku ukazuje na to da prema očitovanju vještakinje tužitelj nije dostavio visinu kamatne stope po dopuštenom prekoračenju za razdoblje od 1.7.2002. do 30.6.2015., već samo za razdoblje od 1.7.2002., do 30.6.2011. pa stoga smatra kako je nalaz i mišljenje vještaka nepotpun, odnosno nije u potpunosti provedeno financijsko vještačenje. Da je tome tako, potvrđuje i konstatacija vještakinje da nije moguće provjeriti na koje osnovice banka obračunava kamatu na dopušteno prekoračenje, odnosno zateznu kamatu na dugovanje koje je veće od tog iznosa. Ukazuje i na to da ista u Nalazu navodi „…kako prema Općim uvjetima u poslovanju R. A. d.d. za okvirne kredite-dopušteno prekoračenje po transakcijskom računu iz 2011. redovnu kamata obračunava proporcionalnom metodom i naplaćuje mjesečno te da obračunatu redovnu kamatu Banka naplaćuje terećenjem računa korisnika kredita isti dan po izvršenim obračunu, da je stopa redovne kamate promjenjiva sukladno Odluci i Pravilniku, da Banka može mijenjati stopu redovne kamate za vrijeme korištenja i vraćanja okvirnog kredita uslijed promjena tržišnih uvjeta na domaćem i/ili stranom tržištu, promjena poslovne politike Banke, promjena u kreditno monetarnoj politici RH, promjena propisa itd. te da na sve dospjele, a neplaćene iznose koje korisnik kredita duguje temeljem Ugovora Banka obračunava i naplaćuje kamatu po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, promjenjiva, odnosno redovnu kamatu ako je ista viša, osim u slučaju kada je to protivno prinudnim propisima….“ Iz navedenog po njemu proizlazi da se za svako prekoračenje, počevši od 1.7.2002. obračunavala posebna kamata, svako prekoračenje je zasebno dospijevalo, pa je i za svako prekoračenje tekao zasebni zastarni rok i to opći zastarni rok od pet godina. Kako je prijedlog za ovrhu tužitelja podnesen 13.6.2019., smatra da su iznosi dospjeli do 6.6.2014. u zastari.

21. Vještakinja se o primjedbama tuženika očitovala usmeno tijekom saslušanja na ročištu održanom 25. svibnja 2022. Navela je da ostaje kod nalaza i mišljenja, a vezano na primjedbe nemam šta dodati, odnosno odgovoriti, jer se ne odnose na način izračuna već na nedostavljene podatke na osnovu kojih bi se mogao dati drugačiji izračun. Nije mogla provjeriti da li je ugovorna kamata pravilno obračunata od 1. srpnja 2011. do otkaza kredita 1. studenoga 2015. jer nisu dostavljene kamatne stope koje banka obračunava na dozvoljeno prekoračenje. Ako se ti podaci dostave, tada može i to odraditi.

22. Nakon toga je tužitelj u podnesku od 28. lipnja 2022. u kojem je postavio i konačni tužbeni zahtjev naveo da raniji vjerovnik RBA banka nije u mogućnosti dostaviti podatke o visini ugovornih kamata za vrijeme od 1. srpnja 2011. do otkaza kredita 1. studenoga 2015. pa stoga povlači svoj tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na obračunate ugovorne kamate koje prema izračunu vještaka za to razdoblje iznose 403,56 kuna, dakle za iznos od 403,56 kuna te po osnovi glavnice potražuje 41.317,41 kn, a po osnovu zateznih kamata 10.852,36 kn.

23. Nalaz vještaka koji je izrađen u skladu sa nalogom suda nakon što je vještakinja proučila spis predmeta, u njemu je vještakinja detaljno obrazložila na koji način i na temelju čega je izračunala iznos tužiteljeve tražbine prema tuženiku, a nakon što je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim potražuje ugovornu kamatu od 403,56 kuna obračunatu za razdoblje od 1. srpnja 2011. do otkaza kredita 1. studenoga 2015., koji izračun vještakinja nije mogla provjeriti, jer nisu dostavljene kamatne stope koje banka obračunava na dozvoljeno prekoračenje, tuženikov prigovor tuženika glede toga je postao bespredmetan, sud je prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

24. Sud nadalje nije prihvatio po tuženiku istaknuti prigovor zastare tužiteljeve tražbine, jer zastara u ovom slučaju ne teče od svakog pojedinog mjeseca kad je po njemu dospjela obveza tuženika na podmirenje negativnog salda, u kom slučaju bi svi iznosi koji se potražuju do 3.6.2014, bili u zastari, kako to pogrešno smatra tuženik, već zastarni rok kod tekućeg računa počinje teći po otkazu ugovora o tekućem računu, pa kako je ugovor o tekućem računu otkazan 2. studenoga 2015., nije protekao opći zastarni rok od 5 godina, budući da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku podnesen 17. lipnja 2019. Ugovor o tekućem računu naime traje sve do raskida ili otkaza istog, pa slijedom toga dug vlasnika računa dospijeva na naplatu tek kad se isti raskine ili otkaže. Takav stav je o tom pitanju zauzeo i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj

25. S obzirom na to da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik svom prethodnom vjerovniku od kojeg je tužitelj preuzeo predmetnu tražbinu dugovao 41.317,41 kn po osnovu glavnice, što sada duguje tužitelju s obzirom na to da je ta tražbina Ugovorom o cesiji prenesena na njega te da tužitelju duguje i 10.852,36 kn po osnovu zateznih kamata obračunatih nakon prijenosa tražbine za razdoblje od 20.11.2015. do 9.6.2019., koliko tužitelj od njega i potražuje svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sud je zaključio da tuženik duguje tužitelju ukupno 52.169,77 kuna, od čega se 41.317,41 kuna odnosi na glavnicu, a 10.852,36 na obračunatu zateznu kamatu. Stoga je valjalo djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude. 26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO sukladno kojem čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, pri čemu se temeljem čl. 29. st. 2. ZOO do 31. srpnja 2015. godine stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određivala, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza

2015. godine do isplate se temeljem čl. 3. i čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 78/15) određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

27. S obzirom na to da je tužitelj postavljanjem konačnog tužbenog zahtjeva povukao djelomično povukao tužbu za iznos od 505,54 kuna, rješenjem sadržanim u izreci ove odluke utvrđeno je djelomično povlačenje tužbe za navedeni iznos.

28. U odnosu na troškove postupka prvo valja istaknuti da nakon što je ovršni postupak prešao u postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i troška parničnog postupka, slijedom čega je sud u toč. II. izreke ove presude ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se isti odnosi na zatražene troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke ove presude odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka. Naime, s obzirom na to da je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke. 29. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika potraživao iznos od 52.675,31 kn, a podnesenim sređenim konačnim tužbenim zahtjevom potražuje neznatno manji iznos od 52.169,77 kn, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Sukladno citiranom propisu, kako je parnicu izgubio tuženik, tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju nastale mu troškove postupka u cijelosti, bez obzira na to što je povučen manji dio prvotnog tužbenog zahtjeva, zbog čega nisu niti nastali posebni troškovi, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Sud je tužitelju priznao i dosudio trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s pripadajućim PDV- om prema tbr. 42. OT (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22- dalje OT), zatim trošak javnobilježničke nagrade po čl. 6 Pravilnika (NN 8/11, i 112/12) u iznosu od 876,75 kuna, javnobilježničke troškove od 29,20 kuna po čl. 3 Pravilnika (NN 8/11, i 112/12), sve to uvećano za PDV, dakle stvarne troškove određene rješenjem o ovrsi koji ukupno iznose 2.419,94 kuna, trošak sastava četiri obrazložena podnesaka od 20.3.2020., 20.12.2021., 4.3.2022. i 28.6.2022., za svaki podnesak po 1.000,00 kn na temelju Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanja na ročištima 25.3.2021., 2.7.2021., , 25.5.2022. i 22.9.2022., za svako ročište po 1.000,00 kn na temelju Tbr. 9/1, OT, sve to uvećano za PDV na temelju Tbr. 42. OT, trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 872,00 kn, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 13.291,94 kn. Tužitelju nije priznat dio zatraženog troška sudske pristojbe na presudu od 4,75 kuna, budući da pravilno prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu obračunata sudska pristojba za presudu iznosi 872,00, a ne 876,65 kuna koliko tužitelj potražuje po tom osnovu. Na sve dosuđene troškove je sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu također prema stopi iz čl. 29. st.

2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st.

2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ).

U Varaždinu 25. listopada 2022.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi u pisanoj formi u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju po punomoćnici S. Š., odvjetnici u S.

2/ Tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU F. Š. i M. C. R. u V.