1                            Poslovni broj: II Kž-109/2024-5

Poslovni broj: II Kž-109/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. L., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj K-2/2024-5 od 22. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog I. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj K-2/2024-5 od 22. veljače 2024., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog I. L., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 3. u svezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 31. svibnja 2023. pa nadalje. Pod točkom III izreke na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora. Pod točkom IV izreke na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08. određeno je da žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi I. L. po branitelju, odvjetniku N. H. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika te ga pusti na slobodu uz primjenu mjere opreza, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. L. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

 

6. Prije svega, valja istaknuti da će se konačna ocjena o tome postoji li ili ne postoji kaznena odgovornost optuženika, dati tek u pravomoćnoj presudi, nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, što između ostalog, pravilno ističe i žalitelj, no jednako tako valja napomenuti žalitelju da iz pobijanog rješenja niti ne proizlazi da bi prvostupanjski sud utvrđivao postojanje kaznene odgovornosti optuženika s obzirom da prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu na to ovlašteni kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora.

 

7. Nadalje, optuženi Ivica Lorber osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povreda je obrazložena time da iz pobijanog rješenja proizlazi kako je raspravni sud "već osudio okrivljenika radi počinjenja predmetnog kaznenog djela…", slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kaznena djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute i potvrđene optužnice, kao i da za navedena kaznena djela postoji osnovana sumnja da su počinjena od strane optuženika. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju optuženika kako to žalba sugerira pa stoga nije došlo do povrede pretpostavke nedužnosti.

 

8. Suprotno mišljenju optuženika, ostvarene su zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog kojih je i dalje nužno prema optuženiku primijeniti istražni zatvor.

 

8.1. Naime, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao upornost u protupravnom postupanju, a stoga i značajan stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženik osoba kod koje postoji depresivno-anksiozni otklon u funkcioniranju, praćen zatomljenim agresivnim nabojem te je optuženik misaono i emocionalno preokupiran predmetnim događajem i relevantnim socijalnim odnosima koje elaborira u paranoidno-hostilnom tonu, ogorčen, potišten zabrinut za budućnost i boluje od posttratumatskog stresnog poremećaja. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. Ista svrha, za sada, se ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza. Pritom, pravilnost zaključka suda nije dovedena u sumnju isticanjem zdravstvenog stanja optuženika jer je adekvatna zdravstvena skrb osigurana unutar zatvorskog sustava.

 

10. Protivno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

11. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv optuženika.

 

12. Žalitelju se također ističe, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 20. ožujka 2024.