REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 258/2015-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. C. iz J., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u J., protiv I-tuženika Grad Jastrebarsko, OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Z., II-tuženika Općina Klinča Sela, OIB:..., i III-tuženika Općina Pisarovina, OIB:..., koje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u J., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžx-668/12-2 od 1. listopada 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P-435/10 od 13. siječnja 2012., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžx-668/12-2 od 1. listopada 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P-435/10 od 13. siječnja 2012., u dijelu koji se odnosi na glavni tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje kao nedopuštena revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžx-668/12-2 od 1. listopada 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P-435/10 od 13. siječnja 2012., u dijelu odluke o troškovima postupka.

II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija I-tuženika.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev II i III-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja I, II i III-tuženici dužni su solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 380.961,07 kuna, ranije 380.961.072,80 HRD, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, te parnični trošak u iznosu od 834.440,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je naloženo tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 240.820,45 kuna, a II i III- tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 177.225,00 kuna (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kuna, a II i III-tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 8.593,75 kuna (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu odluku.

3.1. I-tuženik je protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu odluke u kojem je odlučeno o troškovima postupka, podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku u pobijanom dijelu.

4. U odgovorima na reviziju tuženici predlažu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, te traže trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena, dok je revizija I-tuženika nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj imao zbog nemogućnosti izvođenja građevinskih radova u razdoblju od rujna 1986. do svibnja 1988., uslijed povećanja troškova radne snage i cijene građevinskog materijala, zbog inflatornih kretanja, koja šteta je posljedica nezakonitog i nepravilnog rada upravnog tijela pravnog prednika tuženika.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 20. listopada 1988. protiv tadašnje Općine Jastrebarsko, koja je prestala postojati,

- da su njezini pravni slijednici Grad Jastrebarsko i novonastale općine Krašić, Žumberak, Klinča Sela i Pisarovina,

- da je Općina Jastrebarsko, na zahtjev tužitelja, dana 15. listopada 1982. izdala uvjete o uređenju prostora za izgradnju poluugrađenog jednokatnog objekta s podrumom i potkrovljem, dužine uličnog pročelja najviše 10,8 metara, s time da udaljenost od objekta od sjevernoistočne međe mora biti najmanje 1 metar, dok se na jugozapadnoj međi novogradnja mora prislanjati na susjednu zgradu,

- da se tužitelj usmeno obratio nadležnom tijelu Općine Jastrebarsko i ukazao da nije zadovoljan uvjetima te da je, na usmeni prigovor tužitelja, odgovoreno da se dogovori sa susjedima ako želi graditi stambeni objekt „od međe do međe“, protivno izdanim uvjetima,

- da je dana 30. kolovoza 1985. godine tužitelju izdana građevinska dozvola za izgradnju stambeno-poslovnog objekta veličine 10,80 x 13,20 metara, protiv koje tužitelj nije izjavio redovni pravni lijek,

- da je tužitelj nakon toga utvrdio da uvjeti gradnje, kao ni građevinska dozvola od 30. kolovoza 1985., koje akte je izdalo tijelo Općine Jastrebarsko, nisu u skladu s provedbenim odredbama Prostornog plana Općine Jastrebarsko (''Sl. vjesnik Općine Jastrebarsko'' br. 3/81 i 4/86) te da je tužitelj obavijestio Općinu Jastrebarsko da je prekinuo radove,

- da je tužitelj podnio predstavku Republičkom komitetu za građevinarstvo, stambene i komunalne poslove i zaštitu čovjekove okoline (dalje: Republički komitet za građevinarstvo), dana 23. srpnja 1986., u kojoj predstavci upozorava da građevinska dozvola od 30. kolovoza 1985. nije izdana u skladu s provedbenim odredbama Prostornog plana Općine Jastrebarsko,

- da je Republički komitet za građevinarstvo dana 28. srpnja 1986., odgovarajući na predstavku tužitelju, dao uputu Općini Jastrebarsko da građevinsku dozvolu treba uskladiti s važećim provedbenim odredbama Prostornog plana Općine Jastrebarsko i izdati uvjeti za gradnju objekta ''od međe do međe'', a tužitelja je uputio da podnese zahtjev za izmjenu izdanih uvjeta i građevinske dozvole,

- da je tužitelj započeo s radovima krajem srpnja 1986., da je radio dva mjeseca i to iskop podruma i betoniranje trakastih temelja, a nakon toga su, po nalogu građevinskog inspektora, radovi obustavljeni, jer je utvrđeno da tužitelj gradi protivno građevinskoj dozvoli,

- da je dana 11. kolovoza 1986. građevinski inspektor Općine Jastrebarsko tužitelju zabranio daljnju gradnju, jer je gradio protivno građevinskoj dozvoli te konstatirao da građevinska dozvola nije izdana u skladu s provedbenim odredbama Prostornog plana Općine Jastrebarsko i zbog toga 13. kolovoza 1986., podnio zahtjev za poništenje građevinske dozvole iz 1985. godine,

- da je Republički komitet za građevinarstvo 1. rujna 1986. donio rješenje o poništenju sporne građevinske dozvole iz 1985. godine i ponovno dao uputu Općini Jastrebarsko o sadržaju novog uvjerenja o uvjetima uređenja prostora, na temelju kojega će tada izdati i novu, zakonitu građevinsku dozvolu,

- da je građevinski inspektor tužitelju zabranio daljnju gradnju,

- da je Općina Jastrebarsko tužitelju izdala nove uvjete gradnje dana 6. veljače 1987.,

- da su 18. veljače 1987. susjedi tužitelja prigovorili izdanim uvjetima građenja, a nadležno tijelo Općine Jastrebarsko prihvatilo njihov prigovor i poništilo uvjete od 6. veljače 1987. te ponovno izdalo uvjete jednake onima iz 1982. godine, a protivno uputi Republičkog komiteta,

- da je tijelo Općine Jastrebarsko rješenjem od 26. ožujka 1987. odbilo zahtjev tužitelja za izmjenu uvjerenja o uvjetima uređenja prostora od 3. ožujka 1987.,

- da je povodom žalbe Republički komitet za građevinarstvo svojim rješenjem od 16. travnja 1987. poništio rješenje Općine Jastrebarsko od 26. ožujka 1987. i predmet vratio na ponovni postupak, uz uputu da se lokacija predmetnog stambeno- poslovnog objekta odredi ''od međe do međe'',

- da je po tužbi trećih osoba (susjeda) Upravni sud Republike Hrvatske donio odluku kojom odbija tužbu i potvrđuje rješenje Republičkog komiteta od 9. prosinca 1987.,

- da je nadležno tijelo Općine Jastrebarsko dana 18. ožujka 1988. izdalo konačne uvjete gradnje, a građevinsku dozvolu dana 30. svibnja 1988.,

- da tužitelj u listopadu 1988. nastavlja gradnju, te da građevinski inspektor 14. listopada 1988. konstatirao da je dotadašnji izgrađeni dio objekta (podrum) izgrađen u skladu s građevinskom dozvolom,

- da je u postupku osiguranja dokaza u predmetu Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. R2-182/06 utvrđeno da je tužitelj izvršio određene radove i da se na gradilištu nalazi dio materijala,

- da je tužitelj imao osiguran kredit kod Z., B. i S. b., koje je podignuo znatno kasnije, jer je novac mogao podići samo uz predračune, a zbog inflatornih kretanja, svakoga dana povećavali su se troškovi gradnje, radne snage i cijena građevinskog materijala,

- da je vrijednost radova izvedenih do rujna 1986. iznosila 147.510.385 tadašnjih dinara te da je vrijednost neizvedenih radova u svibnju 1988. godine iznosila 464.804.931 tadašnjih dinara, dakle, da razlika vrijednosti neizvedenih radova od rujna 1986. do svibnja 1988., zbog inflatornih kretanja, iznosi 317.924.546 tadašnjih dinara, a da je ''deflacionirana'' vrijednost neizgrađenog dijela iznosila 380.961.072,80 HRD, odnosno 380.961,07 kn,

- da je tužitelj od solidarnih dužnika Općine Krašić i Općine Žumberak u ovršnom postupku posl. br. Ovr-305/11, na temelju presude posl. br. P-572/06 od 4. prosinca 2007., koja je u odnosu na navedene tuženike postala pravomoćna, uz troškove naknade te troškove postupka i izvršenja, naplatio i glavnicu u ukupnom iznosu od 2.469.168,60 kn.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelju šteta nastala zbog nezakonitog i nepravilnog rada upravnog tijela pravnog prednika tuženika, jer uvjeti uređenja prostora i građevinska dozvola (od 30. kolovoza 1985.) nisu bili izdani u skladu s provedbenim odredbama Prostornog plana tadašnje Općine Jastrebarsko, te jer prvostupanjsko upravno tijelo nije postupalo sukladno uputi drugostupanjskog upravnog tijela od 16. travnja 1987., izbjegavajući odlučiti o zahtjevu tužitelja, zbog čega je postupak izdavanja nove građevinske dozvole trajao u razdoblju dužem od godine dana. Radi toga je tužitelju bila onemogućena gradnja u razdoblju od 1. rujna 1986. do 1. lipnja 1988., uslijed čega mu je nastala šteta zbog povećanja troškova gradnje.

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu ocijenivši da rad tijela prednika tuženika nije bio nezakonit ili nepravilan u smislu odredbe čl. 373. st. 2. Zakona o upravi ("Narodne novine" broj 16/78, 50/78, 29/85 i 48/85 - dalje: ZU) i čl. 154. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZOO), budući da nije svako pogrešno shvaćanje koje rezultira pogrešnom primjenom materijalnog prava ujedno i nezakonit i nepravilan rad, osobito u situaciji kada je protiv takvog akta dopušten redovni pravni lijek.

Nadalje drugostupanjski sud zaključuje da sama činjenica što je postupak „dugo“ trajao također nema elemenata nezakonitosti i nepravilnosti u radu službenika, a tužitelj tijekom postupka niti ne dokazuje u čemu bi se nezakonito ili nepravilno postupanje osobe s obzirom na dugotrajnost vođenja postupka konkretno sastojalo. Drugostupanjski sud također zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji adekvatna i pravno relevantna uzročna veza između postupanja prednika tuženika i nastale štete, jer tužitelj protiv građevinske dozvole od 30. kolovoza 1985., iako istom nije bio zadovoljan, nije izjavio redovan pravni lijek, već je započeo radove na izgradnji objekta i ugovaranje kreditnih linija za gradnju protivno toj dozvoli, što je uzrokovalo donošenje rješenja o zabrani daljnje gradnje te poništenje građevinske dozvole.

11. Tužitelj sadržajno revizijom ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP u odnosu na III-tuženika.

12. Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP u odnosu na III-tuženika, jer je rješenjem Općinskog suda u Jastrebarskom posl. broj P-37/94 od 28. kolovoza 2000., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-8708/00 od 4. lipnja 2002. odlučeno o dopuni žalbe III-tuženika od 21. kolovoza 2000., dok je o žalbi III-tuženika, koja je podnijeta 17. kolovoza 2000. protiv presude Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. P-37/94 od 30. ožujka 1999. i koja je pravodobna, odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2000. na način da je presuda Općinskog suda u Jastrebarskom posl. br. P-37/94 od 30. ožujka 1999. ukinuta u dosuđujućem dijelu, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

13. Također nije ostvaren ni revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, jer suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

14. Tužitelj nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

15. Revizijskim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka drugostupanjskog suda o nepostojanju nezakonitog i nepravilnog rada tijela prednika tuženika.

16. Naime, u konkretnom slučaju valja poći od osnova odštetne odgovornosti: da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti, i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje, uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, te mora postojati uzročna veza između štetne radnje i štete.

17. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok sukladno odredbi čl. 373. st. 2. ZU materijalnu štetu koju radnik organa uprave učini građaninu, organizaciji udruženog rada, drugoj samoupravnoj organizaciji ili zajednici ili drugoj osobi, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u vršenju službe, nadoknadit će odgovarajuća društveno-politička zajednica.

18. Ovdje valja posebno istaći, a kako se to i navodi u drugostupanjskoj presudi, da se pod nezakonitom radnjom misli na postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, odnosno na propuštanje da se zakon, drugi propis ili opći akt primijeni, a pod nepravilnim postupanjem na činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

19. Slijedom iznijetog i tih odredaba, tužitelj je, da bi uspio u sporu, trebao dokazati (sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) da je na strani tuženika postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna (nezakonita ili nepravilna) i u adekvatnoj uzročnoj vezi s utuženom štetom.

20. Konkretno, a s obzirom da predmetom ovoga spora, vođenog radi naknade štete, nije i ne može biti preispitivanje zakonitosti ili pravilnosti odluka donesenih u upravnom postupku na temelju kojih se izdavala građevinska dozvola tužitelju, te odluka drugostupanjskog tijela koje je odlučivalo o pravilnosti tih odluka, slijedom čega revizijski sud ne može razmatrati jesu li te odluke upravnih tijela donesene uz pogrešnu primjenu materijalnog prava (što je moglo biti relevantno samo u postupcima u kojima su te odluke donesene i povodom pravnih lijekova protiv tih odluka). Osim toga nezakonit i nepravilan rad tih tijela ne može se poistovjetiti samo s pogrešnim mišljenjem ili shvaćanjem onih koji su u tim tijelima donosili odluke o pravima i obvezama tužitelja i temeljili ih na takvom (pogrešnom) mišljenju (zbog kojeg su te odluke u postupanju povodom protiv njih podnesenih pravnih lijekova ukidane), već je tužitelj trebao dokazati da prednik tuženika nije postupao u skladu sa svojim pravima i obvezama, te da je u uzročnoj vezi s takvim njegovim (ne)postupanjem (odnosno postupanjem službenika za koje on odgovara) i šteta koju tužitelj trpi.

21. U ovome slučaju tužitelj takvo protupravno postupanje prednika tuženika i tu uzročnu vezu nije dokazao, posebno kad se uzme u obzir da je tužitelj započeo radove na izgradnji i ugovaranje kredita prije nego je predmetna građevinska dozvola postala pravomoćna.

22. Kada bi se pravilnim prihvatilo suprotno shvaćanje, ono koje revident sugerira prihvatiti u reviziji, tuženici bi kroz institut naknade štete odgovarali gotovo za svako shvaćanje upravnih tijela, iako ta tijela u svome radu imaju ovlasti slobodno ocjenjivati dokaze i izražavati svoja pravna shvaćanja.

23. Stoga nisu osnovani razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

24. U odnosu na reviziju tužitelja protiv dijela odluke o troškovima postupka, kao i reviziju I-tuženika, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

25. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju I- tuženika i reviziju tužitelja u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u toč. I. i II. izreke rješenja.

26. Odluka o zahtjevu I-III-tuženik za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedene radnje nisu bile potrebne za vođenje parnice.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.