REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4496/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz S. V., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p. u S., protiv tuženika G. d.d., S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R-100/17-4 od 30. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-149/15 od 25. studenoga 2016., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R-100/17-4 od 30. svibnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-149/15 od 25. studenoga 2016. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 22.512,27 kuna s kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 22.512,27 kuna/2.987,89 *

eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž R-100/17-4 od 30. svibnja 2019. i sudi: Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.053,13 kuna/272,50 eura sa zateznom kamatom od 26. studenog 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

III. U odnosu na preostali odbijeni dio zahtjeva tužitelja revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak revizijskog postupka u iznosu od 787,50 kuna/104,52 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 31. siječnja 2015. iznos od 71.301,94 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je za više zatraženi iznos od 10.185,96 kuna sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I.). Ujedno je tuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.828,12 kuna, sa zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično prihvaćena, a djelomično odbijena kao neosnovana, te je presuda suda prvog stupnja potvrđena u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 27.442,08 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenoga 2016. do isplate, te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 10.185,86 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 43.859,86 kuna sa dosuđenom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti zakonske zatezne kamate na ukupan iznos od 27.442,08 kuna koje dospijevaju svakog pojedinog mjesečnog iznosa, tako da su ti zahtjevi odbijeni kao neosnovani. Ujedno je preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se preinačiti pobijanu odluku.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja samo je djelomično osnovana.

6. U konkretnom slučaju sud drugoga stupnja je pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, radi čega je u ovom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st.

1. toč. 3. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja je tužitelju kontinuirano potrebna, po danu i noći u vremenu od 3 sata dnevno, u razdoblju od lipnja 2011. do siječnja 2015., a koja tuđa pomoć i njega je nastala uslijed štetnog događaja koji se zbio 8. svibnja 1990. kada se dogodila teška prometna nezgoda u kojoj je tužitelj kao radnik tuženika sudjelovao kao putnik u osobnom vozilu u vlasništvu tuženika, a kojim je upravljao tada radnik tuženika.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj stradao kao radnik u obavljanju radnih zadataka u štetnom događaju koji se dogodio 8. svibnja 1990.,

- da tužitelj prilikom štetnog događaja nije koristio sigurnosni pojas, te da je prilikom štetnog događaja sjedalo na kojem je tužitelj sjedio bilo u blago polegnutom položaju pri čemu je zadrijemao,

- da je tužitelj od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u utuženom razdoblju primao mjesečnu naknadu na ime tuđe pomoći i njege,

- da su vještaci medicinske struke zaključili da je zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom došlo do teških ozljeda tužitelja, pri čemu je polegnutost tužitelja u trenutku naleta također utjecala na nepripremljenost tužitelja na nalet, a da polegnuti položaj predstavlja svaki položaj kod kojeg suvozač ne može kvalitetno promatrati dinamiku gibanja vozila ispred sebe,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u utuženom razdoblju u vremenu od 3 sata dnevno zbog posljedica povreda koje je zadobio u štetnom događaju,

- da po podacima pribavljenim od strane Doma za starije i nemoćne osobe L., S. naknada za tuđu pomoć i njegu iznosi 35,00 kn/h,

- da je predmetna tužba podnesena 7. svibnja 2015.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-202/13 od 10. travnja 2014. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Gx-1/12 od 9. studenog 2013. kojom je tužitelju dosuđena naknada štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 31. listopada 1999.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-115/10 od 7. travnja 2011. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IP-2692/05 od 26. studenog 2009. kojom je tužitelju dosuđena naknada štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. svibnja 2004. do 31. svibnja 2009.,

- da je pred sudom prvog stupnja u tijeku parnični postupak pod posl. brojem Pi- 866/14 radi naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. lipnja 2009. do 31. svibnja 2011.

10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključio je da je tužitelj prekršivši dužnost vezivanja sigurnosnim pojasom postupio skrivljeno, te da je doprinio nastanku štete u omjeru od 30%. Nadalje je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelju trajno potrebno 90 sati tuđe njege i pomoći mjesečno, s cijenom sata u iznosu od 35,00 kuna, što ukupno čini 3.150,00 kuna mjesečno, od kojeg iznosa je prvostupanjski sud odbio naknadu na ime tuđe pomoći i njege koju tužitelj mjesečno prima od strane HZMO, te tako dobiveni iznos umanjio za utvrđeni doprinos od 30%. Zakonsku zateznu kamatu prvostupanjski sud dosudio je na svaki pojedini mjesečni iznos od svakog prvog u mjesecu za prethodni mjesec za tuđu pomoć i njegu koja je pružana u prethodnom mjesecu na temelju čl. 29. i čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05) ocjenjujući da je naknada određena u nominalnom iznosu mjesečnih troškova u vrijeme njihovog nastanka, odnosno u vrijeme pružanja pomoći, radi čega se radi o naknadi materijalne štete koja dospijeva za svaki pojedini mjesec prema vremenu nastanka obveze. Nadalje prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim prigovor zastare na temelju čl. 392. st. 3. ZOO obzirom predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete s naslova tuđe pomoći i njege za razdoblje nakon 1. lipnja 2011., a u konkretnom slučaju predmetna tužba je podnesena prije nego je prethodni spor pravomoćno okončan.

11. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja preinačio je presudu suda prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, ocijenivši da tužitelju pripada naknada za nestručnu pomoć i njegu u visini od 25,00 kn po satu, obzirom tužitelj nije dokazao da bi mu pomoć pružale treće osobe izvan njegova domaćinstva, slijedom čega tužitelj ima pravo na iznos od 2.250,00 kuna mjesečno, a koji iznos je drugostupanjski sud umanjio za 30% doprinosa, a zatim i za iznos na ime naknade za tuđu pomoć i njegu koju tužitelju mjesečno isplaćuje HZMO.

Sud drugog stupnja je ocijenio da tužitelju na temelju čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) zatezna kamata pripada od dana donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana kada je tužitelj imao potrebu za njom, obzirom tužitelj predmetnu uslugu nije platio, radi čega je riječ o nenovčanoj materijalnoj šteti čija visina se utvrđuje presudom. Nadalje sud drugog stupnja ocijenio je da su zastarjele sve tražbine prije ožujka 2012. zaključivši da predmetna tražbina nije bila predmet prijašnjih postupaka, jer se radi o drugom utuženom razdoblju, a da bi tijek zastare bio prekinut podnošenjem tužbe potrebno je da se radi o istoj tražbini, a ne o tražbini koja se odnosi na drugo vremensko razdoblje.

12. Tužitelj reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na ocjenu drugostupanjskog suda o osnovanosti prigovora zastare, glede visine cijene sata tuđe pomoći i njege, te načina umanjenja dosuđene visine štete u odnosu na utvrđenu suodgovornost, te dospijeća kamata.

13. Osnovano tužitelj prigovara načinu obračuna visine cijene sata tuđe pomoći i njege.

14. Naime, prema već prihvaćenom shvaćanju ovog suda i ustaljenoj praksi, naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ, kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tu pomoć i njegu (obzirom da mu je pružana po članovima obitelji; u spisu nema podataka da je za tu pomoć plaćao trećoj osobi), tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana.

15. Dakle, za utvrđenje cijene odnosno visine naknade s osnova tuđe pomoći i njege bilo je potrebno utvrditi neto cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pruža osoba koja se takvom uslugom bavi u mjestu tužiteljevog prebivališta.

16. Obzirom spisu prileže podaci o cijeni sata pružanja nemedicinskih usluga na području Grada S., koje je sud prvog stupnja i uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, a koji iznose 35,00 kn/h, navedeni iznos trebalo je uzeti prilikom izračuna predmetne visine naknade.

17. Međutim, neosnovano tužitelj u reviziji navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prilikom izračuna ukupnog iznosa tuđe pomoći i njege, iznos naknade, koji tužitelj prima na ime tuđe pomoći i njege od HZMO, oduzet nakon odbijanja iznosa koji otpada na suodgovornost tužitelja. Visina iznosa koje je tužitelj primio, kao mjesečnu naknadu s naslova doplatka za tuđu pomoć i njegu, ne podliježe ocjeni suda u ovom postupku, te se njegov iznos oduzima nakon ukupno utvrđenog iznosa na ime predmetne tražbine.

18. Također neosnovano tužitelj u reviziji navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na dosuđeni tijek zateznih kamata na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

19. U odnosu na početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege treba navesti da kada sud visinu naknade materijalne štete utvrdi prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, zakonske zatezne kamate pripadaju od presuđenja do isplate. Naime, u situaciji kada je sud visinu materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl. 394. ZOO/91). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje dužnika – tuženika. Zato, kada je visina troškova za taj oblik štete utvrđena na dan donošenja prvostupanjske presude, tuženik kao dužnik tako utvrđene obveze ne dolazi u zakašnjenje s isplatom s onim danom kada su ti troškovi učinjeni, što i jest smisao odredbe čl. 277. ZOO/91, jer ni visina tih troškova nije utvrđivana prema cijenama toga vremena, pa otuda i nepostojanje obveze tuženika da zakonske zatezne kamate na utvrđeni iznos plaća od dana kada su ti troškovi bili učinjeni.

20. Pravilno je u pobijanoj presudi sud ocijenio i prigovor zastare. Naime, zbog nejedinstvene sudske prakse i potrebe njezinog preispitivanja sa svrhom jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici građanskog odjela, pod br. Su-IV-16/2021/17 od 20. rujna 2021. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

„Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz čl. 245. st. 3. ZOO (NN, br. 35/05, itd. ) odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo razdoblje počinju teći prema čl. 230. i 231. ZOO/05, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

21. Stoga je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da je u odnosu na sve tražbine dospjele prije ožujka 2012. nastupila zastara, obzirom je tužba u ovom postupku podnesena 20. veljače 2015.

22. S obzirom na naprijed navedeno proizlazi da bi tužitelj imao pravo na mjesečni iznos od 3.150,00 kuna, koji je potrebno umanjiti za 30% doprinosa, slijedom čega preostaje iznos od 2.205,00 kuna na koji tužitelj ima pravo, a od kojeg iznosa valja oduzeti iznose na ime naknade za tuđu pomoć i njegu koje tužitelju mjesečno isplaćuje HZMO. Stoga proizlazi da tužitelj ima pravo, za razdoblje od ožujka 2012. do siječnja 2015. (ukupno 36 mjeseca), na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 79.380,00 kuna, od kojeg iznosa valja oduzeti iznos od 29.425,65 kuna, koliko je u navedenom razdoblju primio od HZMO na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, što ukupno iznosi 49.954,35 kuna/6.630,08 eura.

23. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presude u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 22.512,27 kn/2.987,89 eura (49.954,35 kuna – 27.442,08 kuna) i taj dio zahtjeva tužitelja prihvatiti (točka I. izreke), dok je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka III. izreke).

24. Kako se preinakom drugostupanjske presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima koja se temelji se na odredbama iz čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

25. Tužitelju pripada pravo na naknadu parničnih troškova obzirom na njegov uspjeh u sporu koji se ocjenjuje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev.

26. Utvrđeni troškovi tužitelja pred prvostupanjskim sudom iznose 13.437,50 kuna. Razmjerno uspjehu u sporu od 61% tužitelju pripada iznos od 8.196,88 kuna. Tužitelju je valjalo priznati i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 1.750,00 kuna, što ukupno iznosi 9.946,88 kuna/1.320,18 eura.

27. Utvrđeni troškovi tuženika pred prvostupanjskim sudom iznose 10.625,00 kuna. Razmjerno uspjehu u sporu od 39% tuženiku pripada iznos od 4.143,75 kuna. Tuženiku je valjalo priznati i trošak provedenih vještačenja u iznosu od 3.750,00 kuna, što ukupno iznosi 7.893,75 kuna/1.047,68 eura.

28. Nakon izvršenog prijeboja tražbina naknade parničnih troškova ostala je razlika u iznosu od 2.053,13 kuna/272,50 eura u korist tužitelja.

29. Tužitelju je dosuđen i trošak sastava revizije koji po Tbr.10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/015) iznosi 1.500,00 kuna te uvećan za 25% PDV ukupno iznosi 1.875,00 kuna. Kako je tužitelj djelomično uspio s revizijom u omjeru od 42%, valjalo mu je dosuditi trošak sastava revizije u iznosu 787,50 kuna/104,52 eura.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.