REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 345/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz B., OIB …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K. i D. K., iz I., protiv tuženika C. H. d.d. za rekonstrukciju i izgradnju cesta i ostalih objekata niskogradnje, V., OIB … zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva J. & p., odvjetnicima iz V., te umješača na strani tuženika C. o. d.d., Filijala V., OIB …, zastupanog po punomoćnicima M. B., dipl. iur. i D. T., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 721/16-2 od 28. kolovoza 2018., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-497/14-39 od 22. veljače 2016., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

1. Prihvaća se revizija tuženika, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-721/16-2 od 28. kolovoza 2018., i međupresuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-497/14-39 od 22.veljače 2016., i sudi:

Utvrđuje da je tuženik C. H. d.d. za rekonstrukciju i izgradnju cesta i ostalih objekata niskogradnje V., OIB …., 70% odgovoran za štetu koju je na radu pretrpio tužitelj Ž. V. iz B. OIB ….

2. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Međupresudom suda prvog stupnja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj P-497/14-39 od 22. veljače 2016., utvrđeno je da je tuženik C. H. d.d. za rekonstrukciju i izgradnju cesta i ostalih objekata niskogradnje V., OIB … isključivo odgovoran za štetu koju je na radu pretrpio tužitelj Ž. V. iz B..

2. Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž R-721/16-2 od 28. kolovoza 2018., odbio žalbu tuženika i umješača na strani tuženika, te je prvostupanjsku međupresudu potvrdio, te je odbio, kao neosnovane, zahtjeve tuženika i umješača na strani tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred izmijenjeno vijeće.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime koju je tužitelj pretrpio na radu kod tuženika-poslodavca.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužitelj na radu, 23. ožujka 2011., prilikom obavljanja posla na radnom stroju, zadobio tešku tjelesnu ozljedu, frakturu desnog stopala, prilikom obavljanja posla na radnom stroju, u prostoru automehaničarske radionice.

- da je tužitelj dobio nalog od pretpostavljenog, da izvrši odvajanje košare rovokopača od rovokopača, a što je zahtijevalo otpajanje hidrauličnih spojnica kojima je povezana korpa s rovokopačem,

- da je da bi se te spojnice mogle otpojiti prethodno potrebno rasteretiti hidrauličnu spojnicu, a da je tužitelj dobio kao ispomoć radnika K. P.,

- da je tužitelj, prema dokumentaciji osposobljen za automehaničara, a da je K. P. osposobljen za obavljanje poslova strojara, odnosno rukovatelja radnim strojevima,

- da je odvajanje hidrauličnih spojnica moguće jedino obaviti kada su iste potpuno rasterećene, odnosno kada je stroj ugašen i kada motor ne radi, a košara je spuštena na tlo, te da je prije nego li se ova radnja obavi strogo zabranjeno kretanje ili stajanje u prostoru između rovokopača i košare, a ovaj dio posla da se obavlja iz prostora kabine rovokopača, a u kojem se nalaze sve komande za rukovanje strojem, a zašto je bio zadužen P. K., kao osposobljeni strojar,

- da se iz kabine vozila ne može vidjeti je li košara spuštena do tla u potpunosti ili ne, ali da na rovokopaču i košari postoje oznake po kojima se vidi u kojoj poziciji je košara,

- da bi košara bila potpuno na tlu, da te oznake i na rovokopaču i na košari, moraju pokazivati nulti položaj, te da se nakon te provjere, može sa sigurnošću znati da li je košara potpuno spuštena na tlo ili ne, te da se po toj provjeri može pristupiti u prostor između rovokopača i košare,

- da tužitelj i K. P. nisu poštivali navedenu proceduru, već su vizualnom procjenom položaja košare, bez kontrole oznaka na rovokopaču i košari, zaključili da je košara spuštena na tlo do kraja već je tužitelj prije nego što je košara potpuno sjela na tlo, ušao u međuprostor između rovokopača i košare, a u međuvremenu da je košara sjela do kraja i pritisnula stopalo desne noge tužitelja,

- da je tužitelj s tla mogao vidjeti samo oznaku na košari,

- da ni tužitelj ni P. nisu znali čemu te oznake služe, da nisu dobili uputstvo za rad na tom stroju, a i nisu bili upoznati s radom tog stroja, prije obavljanja same radnje,

- da nije postojala dobra komunikacija između oba radnika jer je prije otpajanja ovih spojki po tužitelju strojar P. trebao ručicom spustiti košaru do kraja na tlo, prekontrolirati je li na oznakama i to kako na rovokopaču, tako i na košari, nulti položaj, te tek nakon tako izvršene kontrole, ugasiti motor stroja, da bi tužitelj ušao u međuprostor,

- da je P., prije vršenja radnje po tužitelju, mogao izvršiti navedene sigurnosne provjere i time spriječiti nastanak ovog štetnog događaja, jer tek nakon obavljanja svih potrebnih radnji, tj. svih potrebnih sigurnosnih provjera da je trebao obavijestiti tužitelja da su sve provjere izvršene, ugasiti motor stroja i reći tužitelju da može ući u međuprostor i izvršiti svoj dio rada, tj. otpajanje spojnica i da bi time bio izbjegnut ovaj štetni događa,

- da je P. prvi put radio na ovom stroju, a da ni njemu ni tužitelju prije konkretnog rada, na konkretnom stroju, nisu data uputstva i to kako ni pismena, tako ni usmena, za rad na tome stroju, a posebno nije im dano uputstvo o opstojnosti navedenih oznaka na samom stroju i košari stroja,

- da je oznaka na samoj košari, koju je mogao vidjeti tužitelj s samog tla, bila prilično nevidljiva, te da obje navedene oznake jedino može vidjeti strojar iz same košare, a da tužitelj i nije morao znati za ove oznake, a s obzirom na svoje zanimanje automehaničara-hidrauličara,

- da su prema nalazu Državnog inspektorata u pogledu stručne osposobljenosti Krešimira P. i tužitelja i u pogledu njihove zaštite, u odnosu na zaštitna sredstva poštivane sve mjere prema Zakonu o zaštiti na radu, odnosno da je tuženik ispunio sve Zakonom o zaštiti na radu propisane uvjete za obavljanje ovakvog posla na siguran način, da je P. bio ovlašten njime upravljati, te da je u spisu Državnog inspektorata i u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 04. srpnja 2011., navedeno da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti od strane tuženika,

- da je odbijen prijedlog tuženika za provođenje strojarskog vještačenja po novom vještaku, kao nepotreban.

9. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja primjenom odredbe čl. 103. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZOR-a), čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 – dalje: ZOO), cijeneći da je tuženik kao poslodavac, mogao predvidjeti ovakav način postupanja radnika kojima je dao određene zadatke, a bez određenih konkretnih uputa, primarno takovu uputu je mogao dati svom djelatniku K. P. glede načina postupanja, pa u slučaju poštivanja takove upute i rada po strojaru, tj. potpune provjere jednog i drugog znaka na stroju i na košari u odnosu na kontrolu da li je košara spuštena u nulti položaj i nakon toga gašenja stroja i davanja određenog znaka strojaru da je košara spuštena na tlo i da može stupiti u taj prostor, bila bi u potpunosti izbjegnuta i otklonjena ova nezgoda, te smatra da je za nastalu štetu isključivo odgovoran upravo tuženik.

10. Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenično utvrđenje suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava u odnosu na odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te je primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu, pri čemu je, cijeneći da su primjedbe tuženika i umješača na strani tuženika na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometno-tehničke i strojarske struke otklonjene dopunom nalaza i mišljenja vještaka, i da je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje te dopunu istog, jer su isti dani u skladu s pravilima struke, dokumentacije koja se nalazi u spisu i činjenicama utvrđenim prilikom rekonstrukcije događaja na licu mjesta 4. rujna 2015., zaključio da nema razloga u sumnju u objektivnost rada navedenog vještaka, slijedom čega je, po shvaćanju toga suda, osnovano sud prvog stupnja odbio dokazni prijedlog tuženika i umješača radi provođenja ponovne rekonstrukcije događaja na licu mjesta uz sudjelovanje drugog ovlaštenog sudskog vještaka i u svezi navedenog dao razloge.

11. 1. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude navedeni su jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, jer su i po ovome sudu izneseni jasni i prihvatljivi razlozi zbog čega je odbijen dokazni prijedlog tuženika i umješača na strani tuženika radi provođenja ponovne rekonstrukcije događaja na licu mjesta uz sudjelovanje drugog ovlaštenog sudskog vještaka.

11. 2. Neosnovano revident, sadržajno ukazuje i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 250. i čl. 261. st. 3. ZPP-a, tvrdeći da je vještak prekoračio svoje ovlasti jer je danim nalazom i mišljenjem prejudicirao kako se svjedok P. trebao ponašati u vrijeme obavljanja radnje zajedno sa tužiteljem, jer je sud prvog stupnja izričito naveo da nije uzeo, kao relevantan, dio nalaza i mišljenja vještaka u kojem se izjasnio o odgovornosti tuženika, a njegov zadatak je upravo i bio utvrditi na koji način je trebalo pravilno obaviti predmetni posao. U tim okolnostima "izlazak" vještaka iz okvira njegove kompetencije i danog mu naloga za vještačenjem, s obzirom na intervenciju suda i neuzimanja toga dijela nalaza i mišljenja, kao relevantnog, nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Vezano za tu okolnost nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je i u tom pogledu i prvostupanjska i drugostupanjska odluka jasna, nisu protivne sadržaju spisa i mogle su se ispitati.

11. 3. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a zato što je sud odbio prijedloge tuženika za provođenje novog vještačenja, niti ponovnog saslušanja pojedinih svjedoka, jer sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti mu je time što je sud odbio provođenje novih vještačenja onemogućio raspravljanje u postupku, jer je tuženik imao mogućnosti isticati prigovore kako pisano tako i usmeno na ročištima te na ročištima postavljati pitanja vještacima i svjedocima.

12. Neosnovano je i pozivanje revidenta na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, na koju opisno ukazuje revident, jer je drugostupanjski sud u obzir uzeo sve dokaze provedene radi utvrđenja odlučnih činjenica te je dao ocjenu svakog od tih dokaza, kako svakog zasebno, tako i vodeći računa o rezultatima cjelokupnog postupka pri čemu su ocijenjene sve odlučne činjenice.

13. U odnosu na revizijske navode tuženika koji se iscrpljuju u osporavaju utvrđenog činjeničnog stanja i davanju vlastite ocjene provedenih dokaza valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tuženika nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

14. Tuženik pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u neprimjeni odredbe čl. 79. st. 2. ZZR-u, prema kojoj je tužitelj bio dužan uložiti pojačanu pažnju prilikom rada na opasnom sredstvu rada da bi spriječio moći nastanak ozljede i od poslodavca zatražiti upute o radu, ako nije bio siguran na koji način treba pristupiti poslu ili čak odbiti obavljanje posla ukoliko mu to ne bi bilo omogućeno. Životnim i logičnim smatra da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete ili da barem doprinio nastanku štete.

15. Prema odredbi čl. 103. ZOR-u, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je radniku dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok prema odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 75/09 - dalje: ZZR), koji se u ovom slučaju primjenjuje, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću i bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava, dok je st. 2. istog članka propisano da se iznimno od stavka 1., poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

16. Iz navedene zakonske odredbe, koja je u odnosu na opće obveznopravne propise specijalne prirode, nije isključena primjena općih propisa obveznog prava, pa se tako u konkretnom slučaju, kada specijalni propis nije potpuno riješio pitanje objektivne odgovornosti poslodavca, odnosno kada u njemu nisu sadržana cjelovita pravila o oslobođenju odgovornosti poslodavca, odnosno o ograničenju njegove odgovornosti, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a. To znači da se poslodavac može potpuno ili djelomično osloboditi odgovornosti ne samo uslijed izvanrednih i nepredvidivih okolnosti odnosno više sile, na koje unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati već i ako dokaže da je šteta nastala isključivo ili djelomično radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

17. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZZR-u poslodavac je dužan proces rada tako planirati, pripremiti i provoditi da se osigura što djelotvornija zaštita zaposlenika te da se osigura djelotvorna zaštita okoliša. S tim u svezi poslodavac je dužan razraditi tehnologiju rada s elementima sigurnosti te uzimajući u obzir organizacione, tehničke i osobne čimbenike izraditi upute na hrvatskom jeziku.

18. Odredbom čl. 77. st. 1. ZZR-u određeno je da je zaposlenik dužan obavljati poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu propisanim odredbama ovoga Zakona, propisima donesenim na temelju njega, drugim propisima, uputama poslodavca, odnosno njegovih ovlaštenika i uputama proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari, dok je st. 3. iste odredbe propisana predmnjeva prema kojoj se smatra se da zaposlenik radi dužnom pozornošću kada poslove obavlja po sljedećem postupku:

- prije početka rada pregleda mjesto rada te o eventualno uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika,

- posao obavlja sukladno pravilima struke, uputama proizvođača strojeva i uređaja, osobnih zaštitnih sredstava i radnih tvari te uputama poslodavca ili njegovog ovlaštenika,

- pri radu koristi propisana osobna zaštitna sredstva i opremu,

- prije napuštanja mjesta rada ostavi sredstva rada u takvom stanju da ne ugrožavaju druge zaposlenike i sredstva rada.

19. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti osoba koja se njome bavi. Vlasnik ove opasne stvari, odnosno predmetnog stroja, na kojem se dogodila nesreća, a koja je prouzrokovala ozljede tužitelja, je upravo tuženik.

20. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a prema st. 2. te odredbe, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok je st. 3. propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, a st. 4. je propisano, ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje, pri čemu soba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom (st. 5.).

21. S tim u vezi, prema shvaćanju ovoga suda, nižestupanjski sudovi, prilikom utvrđivanja odgovornosti tuženika i eventualnog doprinosa tužitelja nastanku štete doprinosa tužitelja nastanku štete nisu u dovoljnoj mjeri cijenili činjenice:

- da je Krešimir P. bio osposobljen za obavljanje poslova strojara, odnosno rukovatelja radnim strojevima, da tužitelj i K. P. nisu poštivali navedenu proceduru obavljanja predmetnog posla, već su vizualnom procjenom položaja košare, bez kontrole oznaka na rovokopaču i košari, zaključili da je košara spuštena na tlo do kraja već je tužitelj prije nego što je košara potpuno sjela na tlo i prije nego je ugašen stroj, ušao u međuprostor između rovokopača i košare, a u međuvremenu da je košara sjela do kraja i pritisnula stopalo desne noge tužitelja,

- da nije postojala dobra komunikacija između oba radnika jer je prije otpajanja ovih spojki po tužitelju strojar P. trebao ručicom spustiti košaru do kraja na tlo, prekontrolirati je li na oznakama i to kako na rovokopaču, tako i na košari, nulti položaj, te tek nakon tako izvršene kontrole, ugasiti motor stroja, da bi tužitelj ušao u međuprostor,

- da su prema nalazu Državnog inspektorata u pogledu stručne osposobljenosti K. P. i tužitelja i u pogledu njihove zaštite u odnosu na zaštitna sredstva, poštivane sve mjere prema ZZR-u, odnosno da je tuženik ispunio sve Zakonom o zaštiti na radu propisane uvjete za obavljanje ovakvog posla na siguran način, da je P. bio ovlašten njime upravljati, te da prema nalazu Državnog inspektorata i u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 04. srpnja 2011., nisu utvrđene nikakve nepravilnosti od strane tuženika, te su pogrešno na utvrđeno činjenično stanje primijenili materijalno pravo iz čl. 1067. st. 3. ZOO-a, u svezi odredbe čl. 44. st. 1 .i čl. 77. st. 1. ZZR-u, kada su ocijenili tuženika u cijelosti odgovornim za nastanak predmetne nezgode, a time i za naknadu štete.

22. Naime, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj osposobljen za obavljanje posla za koji je zadužen, a posebno imajući u vidu da ranije radio tu vrstu poslova, sukladno citiranoj odredbi čl. 77. st. 1. ZZR-u, ukoliko je smatrao da nije u dovoljnoj mjeri osposobljen za obavljanje povjerenog mu posla, trebao je prije početka rada o eventualno uočenim nedostacima u planiranju procesa rada (čl. 44. ZZR-u) izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika i tražiti upute za sigurno obavljanje posla, a u slučaju da mu se to ne osigura odbiti raditi na stroju ako je smatrao da za to nije osposobljen. S obzirom na dužinu vremena (preko 22. godine) rada na poslovima na kojima je ozlijeđen, po shvaćanju ovoga suda sigurno je mogao i morao biti svjestan rizika predmetnog posla i opasnosti rada koje su mu u tom slučaju prijetile, tim više što iz priloženih fotografija predmetnog stroja proizlazi da na stroju postoji jasno vidljivo "upozorenje" po kojem je "zabranjeno zadržavanje unutar radnog prostora stroja". U tim okolnostima, a prema svemu navedenom, ne može se govoriti o isključivoj odgovornosti poslodavca jer je i tužitelj svojim neodgovornim i neprimjerenim ponašanjem doprinio nastanku predmetne nezgode, jer naprosto nije životno ni logično, pa time ni prihvatljivo ponašanje tužitelja da drži nogu ispod košare rovokopača prije nego se stroj ugasi i prije nego se košara spusti na zemlju, jer je jedino u toj situaciji tužitelj mogao na siguran način pristupiti obavljanja radnje za koju je bio zadužen. To i iz razloga što je mogao i trebao od poslodavca tražiti uputu za obavljanje posla na siguran način, ako je smatrao da nema dovoljno znanja o tome na koji se siguran način taj posao obavlja. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o tuženikovoj potpunoj odgovornosti pogrešno, jer je tužitelj, prema shvaćanju ovoga suda doprinio nastanku predmetne nezgode, a time i pričinjene mu štete u omjeru od 30%.

23. Slijedom navedenog, kako je revizija tuženika osnovana, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

24. Na temelju odredbe čl. 165. ZPP-a odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.