.

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 395/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB …, iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u S., protiv tuženika C. z. a., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-896/2020-2 od 24. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-9/2018 od 27. svibnja 2020. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-9/2018 od 8. lipnja 2020., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-896/2020-2 od 24. rujna 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-882018 od 27. svibnja 2019. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-9/2018 od 8. lipnja 2019., tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik, u roku od osam dana, isplatiti tužitelju V. K., OIB: …, na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 18.372,57 kuna (2.432,4 €) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 614,39 kuna od 10. ožujka 2015.,

- na iznos od 614,39 kuna od 10. travnja 2015.,

- na iznos od 586,46 kuna od 10. svibnja 2015.,

- na iznos od 585,13 kuna od 10. lipnja 2015.,

- na iznos od 474,76 kuna od 10. srpnja 2015.,

- na iznos od 133,56 kuna od 10. kolovoza 2015.,

- na iznos od 321,82 kuna od 10. rujna 2015.,

- na iznos od 614,39 kuna od 10. listopada 2015.,

- na iznos od 279,27 kuna od 10. studenoga 2015.,

- na iznos od 614,39 kuna od 10. prosinca 2015.,

- na iznos od 590,43 kuna od 10. siječnja 2016.,

- na iznos od 558,48 kuna od 10. veljače 2016.,

- na iznos od 617,31 kuna od 10. ožujka 2016.,

- na iznos od 590,43 kuna od 10. travnja 2016.,

- na iznos od 617,27 kuna od 10. lipnja 2016.,

- na iznos od 589,21 kuna od 10. srpnja 2016.,

- na iznos od 336,69 kuna od 10. kolovoza 2016,.

- na iznos od 264,55 kuna od 10. rujna 2016.,

- na iznos od 375,73 kuna od 10. listopada 2016.,

- na iznos od 617,27 kuna od 10. studenoga 2016.,

- na iznos od 617,27 kuna od 10. prosinca 2016.,

- na iznos od 589,21 kuna od 10. siječnja 2017.,

- na iznos od 591,97 kuna od 10. siječnja 2017.,

- na iznos od 603,81 kuna od 10. ožujka 2017.,

- na iznos od 632,56 kuna od 10. travnja 2017.,

- na iznos od 600,93 kuna od 10. svibnja 2017.,

- na iznos od 605,06 kuna od 10. lipnja 2017.,

- na iznos od 575,05 kuna od 10. srpnja 2017.,

- na iznos od 271,10 kuna od 10. kolovoza 2017.,

- na iznos od 140,26 kuna od 10. rujna 2017.,

- na iznos od 645,21 kuna od 10. listopada 2017.,

- na iznos od 628,20 kuna od 10. studenoga 2017.,

- na iznos od 598,21 kuna od 10. prosinca 2017.,

- do 31. srpnja 2015. u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 18.372,57 kuna (2.432,4 €), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju parnični trošak."

II. Nalaže se tužitelju V. K., OIB …, u roku od 15 dana, nadoknaditi tuženiku C. z. a., OIB …, parnični trošak u iznosu od 15.312,50 kuna (2.032,31 €).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 18.372,57 kuna bruto izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, s pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki I. izreke presude. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke obvezan tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.500,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3944/2020-3 od 10. studenoga 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

- Smatraju li se radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar - odgajatelj (odgajatelj - medicinska sestra) stručnim suradnicima sukladno Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 63/14);

- Imaju li radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar - odgajatelj pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno odredbama članka 13. stavka 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 63/14);

- Može li stručni suradnik definiran Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 87/08, 86/09, 92/10 i 105/10 - ispravak, 90/11, 16/12, 86/12 i 94/13) biti osoba bez minimalne razine obrazovanja - visoka stručna sprema?

- Može li osoba zaposlena na radnom mjestu medicinski tehničar - odgajatelj (odgajatelj - medicinska sestra) postati stručnim suradnikom po nalogu - rješenju poslodavca iako nema završenu visoku stručnu spremu?

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je u cijelosti zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika i predložio ju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članaka 391. stavka 1. i 2. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena te samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet je spora zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu za razdoblje od 1. veljače 2015. do 30. studenoga 2017. u ukupnom bruto iznosu od 18.372,57 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

9. Nižestupanjski su sudovi utvrdili slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom medicinskog tehničara - odgajatelja;

- da se na radni odnos tužitelja primjenjuju i odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14 - dalje: KU/14) i članka 13. stavka 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 39/17 - dalje: KU/17) koji je bio u primjeni u razdoblju od 13. ožujka 2017.,

- da je tuženik tužitelju do utuženog razdoblja isplaćivao dodatak za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu;

- da je tuženik predmetni dodatak u utuženom razdoblju isplaćivao i radnici N. P. koja je bila zaposlena na istom radnom mjestu medicinske sestre - odgajatelja, kao i D. Š.

E. koja je bila odgajatelj;

- da je prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika C. z. a. kao javne službe, u opisu poslova zdravstvenih radnika i pružanje podrške učenicima/korisnicima u aktivnostima svakodnevnog života te sudjelovanje kao asistenta u provođenju pedagoškog programa, sudjelovanje i pomaganje u radu voditeljima odgojno - obrazovnih skupina odnosno razrednicima - asistencija, sudjelovanje u pripremi i provođenju programa izleta, ljetovanja i zimovanja učenika/korisnika C. i drugi poslovi i zadaci;

- da prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada C. z. a. Z. kao javne službe iz lipnja 2010. te istog Pravilnika iz travnja 2016. kao i Tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/14, medicinske sestre ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik, pedagog, psiholog, edukator - rehabilitator ili knjižničar i da se na njih ne može primijeniti odredba članka 13. stavka 4. KU/14,

- da visina predmetnog dodatka u utuženom razdoblju iznosi 18.372,27 kuna bruto (2.432,4 €), mjesečno iskazana kao u izreci prvostupanjske presude.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 13. stavka 4. KU/14 koja je identična s odredbom članka 13. stavka 4. KU/17, a kojom je određeno da se učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno - obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu plaća uvećava na temelju ukupne količine tjednog radnog vremena provedenog u tom radu za 12%, pa kako je tužitelj imao s tuženikom sklopljen ugovor o radu, a tuženik mu nije platio utužene iznose, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev.

11. Pritom su sudovi cijenili da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu ne samo medicinskog tehničara, već i na radnom mjestu medicinskog tehničara - odgajatelja, da je obavljao poslove asistenta u nastavi i po potrebi mijenjao voditelje u obavljanju njihovih poslova, da je obavljao neposredni odgojno - obrazovni rad s djecom koja imaju poteškoće u razvoju, prolazio je edukacije koje je organizirao tuženik za rad s djecom koja imaju teškoće u razvoju iz aspekta autizma.

12. Sudovi su također imali na umu i da je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada C. z. a. Z. kao javne službe iz lipnja 2010. godine te istim Pravilnikom iz travnja 2016. godine, kao i Tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/2014 broj 19/14, bilo propisano odnosno protumačeno da medicinske sestre ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik pedagog, psiholog, edukator - rehabilitator ili knjižničar te da se na njih ne može primijeniti odredba članka 13. stavka 4. KU/14. Međutim, imali su na umu da je u tužiteljevu opisu radnog mjesta (medicinski tehničar - odgajatelj), među ostalim, navedeno i da kao odgajatelj sudjeluje neposredno u odgojno - obrazovnom radu s učenicima. U takvim su okolnostima sudovi zaključili da je tužitelj obavljao i poslove odgojno - obrazovnog rada kod tuženika po nalogu poslodavca, pa su prihvatili tužbeni zahtjev.

13. Osnovano tuženik prigovara pravilnosti primjene materijalnog prava kod ovakvog zaključka nižestupanjskih sudova i prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

14. Naime, tuženik je javna ustanova na koju se primjenjuju propisi koji reguliraju djelatnost u osnovnoškolskim ustanovama, i to Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 91/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19 i 64/20 - dalje: ZOOOSŠ), kao i podzakonski akti koji reguliraju to područje, a to su spomenuti KU/14 i KU/17 te Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada C. z. a. Z. iz 2010. te travnja 2016.

15. Između stanaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na radnom mjestu medicinskog tehničara - odgajatelja, dok tužitelj ocjenjuje da se on u tom svojstvu ima smatrati stručnim suradnikom iz članka 13. stavka 4. KU/14 i KU/17 i da mu pripada pravo na dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima koji na temelju navedene odredbe pripada učitelju i stručnom suradniku.

16. U tumačenju pojma stručnog suradnika sudovi su imali na umu sadržaj poslova koje tužitelj u svom radu obavlja ne ulazeći u značenje koje tom pojmu daje zakon, konkretno ZOOOSŠ. Tumačenje određenog pojma neovisno o zakonskim kriterijima propisanim za određivanje tog pojma, takvom tumačenju daje obilježje proizvoljnosti koje u primjeni materijalnog prava nije prihvatljivo niti je u suđenju poželjno.

17. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je ona dopuštena i zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, a u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno KU/14, navesti je da spomenuti KU u odredbi članka 13. stavka 4. propisuje uvećanje plaće za 12% učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu. Međutim, KU ne daje pojam stručnog suradnika, dok ZOOOSŠ u odredbi članka 100. stavka 4. propisuje da su stručni suradnici u školskoj ustanovi: pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog). U skladu s odredbom članka 100. stavka 6. istog Zakona, stručni suradnici obavljaju neposredan odgojno - obrazovni rad s učenicima te stručno - razvojne i koordinacijske poslove.

18. S druge strane, kada propisuje uvjete za zasnivanje radnog odnosa, ZOOOSŠ u odredbi članka 105. određuje opće i posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa. U tom smislu, pored ostalih uvjeta, u stavku 12. članka 105. ZOOOSŠ propisuje da poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije, dok sukladno stavku 13. istog članka, poslove odgajatelja može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij odgovarajuće vrste i ima pedagoške kompetencije.

19. Sama okolnost što medicinski tehničar sa srednjom stručnom spremom obavlja neposredni odgojno obrazovni rad s djecom koja imaju poteškoće u razvoju i okolnost da je prolazio edukaciju koju je organizirao tuženik za rad s djecom koja imaju teškoće u razvoju iz aspekta autizma, kao i da obavlja poslove asistenta u nastavi, što ističu nižestupanjski sudovi kao argument za zaključak da tužitelj spada u kategoriju stručnog suradnika, ne znači da time tužitelj stječe svojstvo stručnog suradnika jer te okolnosti ne predstavljaju uvjete za rad na radnom mjestu stručnog suradnika, budući da su uvjeti za zasnivanje radnog odnosa za obavljanje poslova stručnog suradnika propisani ZOOOSŠ. Utoliko, okolnosti koje su sudovi cijenili, same po sebi, ne daju medicinskom tehničaru - odgajatelju svojstvo stručnog suradnika. To tim više što ZOOOSŠ poznaje i pojam suradnika u nastavi, a poslove tog radnog mjesta, u skladu sa stavkom 9. članka 105. tog Zakona, može obavljati osoba koja ima odgovarajuću srednju stručnu spremu i ima pedagoške kompetencije.

20. Osim toga, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava i utoliko što nisu dali potrebno značenje pravilno utvrđenoj činjenici da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/14 broj 19/14 dalo tumačenje članka 13. stavka 4. KU/14 prema kojem medicinske sestre ne obavljaju iste poslove kao učitelj ili stručni suradnik (pedagog, psiholog, edukator - rehabilitator ili knjižničar) te se na njih ne može primijeniti odredba članka 13. stavka 4. Kolektivnog ugovora, odnosno medicinska sestra ne ostvaruje pravo na uvećanje plaće od 12%.

21. Imajući na umu da je odredbom članka 67. stavka 5. KU/14 i članka 67. stavka 5. KU/17 propisano da tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, prema ustaljenoj sudskoj praksi revizijskog suda (primjerice Rev 630/2017 od 5. siječnja 2021., Rev 922/2021-2 od 31. kolovoza 2021. i dr.), sud je u primjeni navedenih kolektivnih ugovora vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora u slučajevima kada je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično o čemu u okolnostima konkretnog slučaja nema naznaka. U takvim je prilikama sud ovim Tumačenjem vezan, pa sudovi nisu pravilno primijenili materijalno pravo kada su otklonili primjenu Tumačenja KU u okolnostima nepostojanja naznaka o nemoralnosti, pretjerane strogosti ili drugim sličnim okolnostima.

22. S obzirom na sve naprijed navedeno, odgovori na postavljena pitanje glase:

- Radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne smatra se stručnim suradnikom sukladno Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14) jer medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne ispunjava uvjete za radno mjesto stručnog suradnika (pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila) i jer medicinske sestre/tehničari - odgajatelji ne obavljaju iste poslove kao pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila;

- Radnici zaposleni na radnom mjestu medicinski tehničar - odgajatelj nema pravo na dodatak od 12% koji pripada stručnim suradnicima sukladno odredbama članka 13. stavka 4. Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 63/14) jer oni nisu stručni suradnici;

- Stručni suradnik definiran ZOOOSŠ ne može biti osoba bez minimalne razine obrazovanja visoka stručna sprema jer poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij (članak 105. stavak 12. ZOOOSŠ);

- Radnik zaposlen na radnom mjestu medicinski tehničar/medicinska sestra - odgajatelj ne može valjano postati stručnim suradnikom po nalogu - rješenju poslodavca, ako nema završenu visoku stručnu spremu, jer se radni odnos u školskoj ustanovi zasniva s osobom koja ispunjava uvjete iz članka 105. ZOOOSŠ, među ostalim, završen diplomski sveučilišni studij odgovarajuće struke - pedagog, psiholog, knjižničar, stručnjak edukacijsko - rehabilitacijskog profila (edukator rehabilitator, logoped i socijalni pedagog).

23. Imajući na umu sve naprijed navedeno, sudovi su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo jer je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Stoga je nižestupanjske presude valjalo preinačiti temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP i presuditi kao u točki I. izreke.

24. O parničnom je trošku odlučeno na temelju odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP prema vrijednosti predmeta spora od 20.060,00 kuna od podnošenja tužbe do 8. studenoga 2018., a od 19. studenoga 2018. do 22. listopada 2019. prema vrijednosti predmeta spora od 22.100,00 kuna, a od 23. listopada 2019. prema vrijednosti predmeta spora od 18.372,57 kuna. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po kvalificiranom punomoćniku, a obračunat je u skladu s Tarifom o nagradama o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat slijedeći parnični trošak: za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanima 16. listopada 2018., 22. studenoga 2018., 24. listopada 2019. i 20. siječnja 2020. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 11. veljače 2019. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima 500,00 kuna (Tbr. 9. točka 2. Tarife), za sastav četiri obrazložena podneska od 19. studenoga 2018., 13. prosinca 2018., 29. srpnja 2019. i 24. listopada 2019. po 1.000,00 kuna (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kuna, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije 1.000,00 kuna (Tbr. 10. točka 2. Tarife), za sastav revizije 1.500,00 kuna (Tbr. 10. točka 4. Tarife), što ukupno zbrojeno daje iznos od 12.250,00 kuna. Ovom je iznosu dodan iznos od 3.062,50 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednosti (Tbr. 42 Tarife), pa tako ukupni parnični trošak tuženika iznosi 15.312,50 kuna odnosno 2.032,31 € (prema tečaju 1€ = 7,53450 kuna) koliko je tuženiku dosuđeno jer je on u cijelosti uspio u parnici.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.