REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:7 Kž-1025/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. K., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KO-DO-283/2022. izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-439/2022. od 9. lipnja 2022. na sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-439/2022 od 9. lipnja 2022. okrivljeni T. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 činjenično opisano izrekom te presude te se temeljem istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a primjenom članka 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 04. ožujka 2022. godine do 09. lipnja 2022.godine.
3. Temeljem odredbe članka 68. KZ/11 okrivljeniku T. K. se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će se izvršiti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.
4. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljenik je dužan na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u ukupnom iznosu od 3.500,00 kuna, od kojih iznos psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna te troškove u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.
5. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o uvjetnoj osudi te predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku za kazneno djelo za koje ga se tereti izrekne kazna zatvora.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
9. Nije u pravu žalitelj tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud, nakon što je okrivljenog T. K. proglasio odgovornim za kazneno djelo nasilja u obitelji na način kako je to opisano izrekom pobijane presude, istom izrekao preblagu kaznu.
9.1. Naime, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i visini kazne precijenio olakotne okolnosti te podcijenio otegotne okolnosti, a posebno nije vodio računa o društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i činjenici da je oštećena iako je navela da nije zainteresirana za kazneni progon protiv okrivljenika, ipak navela kako smatra da bi okrivljenik bio u stanju ostvariti svoje prijetnje. Uz to ista je opisala okrivljenika kao osobu koja je agresivna a žalitelj smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio niti jačinu ugrožavanja odnosno povrede zaštićenog dobra, a što se prvenstveno odnosi na život i tijelo oštećene.
9.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
9.3. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je dužan voditi računa o okolnostima koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti koje ukazuju na raniji život počinitelja odnosno usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom te njegove imovinske i osobne prilike kao i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
9.4. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o kazni okrivljenom T. K. kao olakotno cijenio iskreno priznanje, kajanje te osobne prilike, korektno držanje pred sudom, smanjenu ubrojivost dok otegotnih okolnosti nije našao.
9.5. Ovaj drugostupanjski sud analizirajući sve naprijed navedeno kao i navode istaknute u žalbi državnog odvjetnika te utvrđene kako olakotne tako i otegotne okolnosti, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku cijenio kao olakotno priznanje djela, smanjenu ubrojivost, njegovo kajanje, korektno držanje pred sudom, dok otegotnih okolnosti nije našao. Unatoč nespornoj činjenici da doista bilježimo porast broja ovakve vrste kaznenih djela te vodeći računa o društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela, valja reći da je ovdje konkretno okrivljenik osoba koja do sada nije osuđivana, da je provela izvjesno vrijeme u istražnom zatvoru te da joj je uz izrečenu kaznu od jedne godine zatvora s rokom provjeravanja od tri godine, izrečena uvjetna osuda, da joj je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11, a što je rezultat provedenog psihijatrijskog vještačenja.
9.6. S obzirom na sve navedeno te vodeći računa i o težini počinjenog djela ali i svim okolnostima vezanim za konkretno djelo, te osobne prilike okrivljenika ovaj sud nalazi da je upravo izrečena kazna tj. uvjetna osuda uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja primjerena težini počinjenog djela, da će ostvariti svrhu kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, da će djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te pravednosti njihovog kažnjavanja. Strožom kaznom, tj. kaznom zatvora koju predlaže državni odvjetnik pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja jer, s obzirom na ukupnost svih ovdje konkretnih okolnosti vezanih za odlučivanje o vrsti i mjeri kazne, ovaj sud smatra da se okrivljeniku treba pružiti šansa da promjenom svog načina života te prvenstveno liječenjem uskladi svoje ponašanje sa društveno prihvatljivim normama te da je upravo ovako odmjerena kazna optimalna u ovdje konkretnom slučaju.
10. Zbog navedenog valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.
11. Ispitana je pobijana presuda glede bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa kako niti jedna povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana to je temeljem članka 482. ZKP/08 valjalo presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 25. listopada 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
