REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2016/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika Grada Zagreba, OIB: ..., 2. tuženika Z. Z. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. T., odvjetniku u Z., 3. tuženice A. H. iz Z., OIB: ..., i 4. tuženika I. K. iz S., OIB: ..., 3. i 4. tuženici zastupani po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 3. tuženice i 4. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5187/2017-2 od 4. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-274/16-292 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija 3. tuženice i 4. tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5187/2017-2 od 4. prosinca 2018. u toč. II. i IV. izreke u odnosu na 3. tuženicu i 4. tuženika i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-274/16-292 od 24. svibnja 2017. u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo 3. tuženici i 4. tuženiku solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 267.400,00 kn sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2017. do isplate i troškove parničnog postupka u iznosu od 59.184,36 kn sa zateznim kamatama, te u toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužiteljici naknaditi 3. tuženici i 4. tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 44.216,45 kn, i predmet se u tom pobijanom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka u odnosu na 3. tuženicu i 4. tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja obvezani su tuženici solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 267.400,00 kn sa zateznim kamatama od 31. listopada 2013. do isplate kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 59.184,36 kn sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2017. do isplate (toč. I. izreke), dok je tužiteljica obvezana naknaditi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 33.767,83 kn, 2. tuženiku u iznosu od 3.958,50 kn i 3. tuženici i 4. tuženiku u iznosu od 44.216,45 kn (toč. II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska odluka u toč. II. izreke (toč. I. izreke). Odbijena je žalba tuženika i potvrđena odluka u toč. I. izreke za iznos od 267.400,00 kn sa zateznim kamatama od 24. srpnja 2017. do isplate te u dijelu o troškovima postupka (toč. II. izreke), dok je ista preinačena za daljnji dosuđeni iznos zateznih kamata za razdoblje od 31. listopada 2013. do 23. svibnja 2017. i taj zahtjev je odbijen (toč. III. izreke). Odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. IV. izreke).

3. Protiv presude suda drugog stupnja, reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnose 3. tuženica i 4. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode i predlaže istu odbiti uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenata, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu isti ukazuju.

8. Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 267.400,00 kn sa zateznim kamatama na ime oštećenja njene nekretnine.

10. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužiteljica, temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. travnja 1982. i presude na temelju priznanja suda broj P-5050/82 od 6. prosinca 1982., stekla pravo vlasništva za 1/6 dijela i 2/12 dijela nekretnine označene kao z.k.č.br. 4563/3, Z.U. 14846 K.O. G. Z., obiteljske stambene zgrade i dvorišta u Z., ...,

- da navedeni suvlasnički dio u naravi predstavlja odvojenu građevinsku cjelinu (samostalni objekt - kuću) i pripadajući dio dvorišta,

- da je prednik revidenata sada pok. I. K. smetao tužiteljicu u posjedu navedene nekretnine što je utvrđeno rješenjem istog suda broj Pp-486/82 od 27. rujna 1982. i to izvođenjem radova na izgradnji garaže kao bespravnog objekta kojom prilikom je načinio i štetu na kući tužiteljice,

- da je rješenjem 1. tuženika broj UP/I-05/42-10-776/2-1982 od 21. svibnja 1982. određeno rušenje bespravno sagrađene garaže te je nakon donošenja Zaključka o izvršenju 17. lipnja 1982. došlo, uz pomoć djelatnika 2. tuženika, do rušenja i to 2. srpnja 1982. (dijela betonske ploče), 9. srpnja 1982. (zidova i preostalog dijela betonske ploče), a 1. listopada 1982. (vađenjem temelja iz zemlje uz pomoć kompresora), time da je dana 30. kolovoza 1982. došlo do rušenja zidova koje je pok. K. u međuvremenu ponovno podigao; dok je rušenje druge ponovno sagrađene garaže provedeno 16. prosinca 1985.,

- da su prilikom i gradnje i rušenja navedenih garaža, na objektu tužiteljice nastala oštećenja koja su popisana u postupku osiguranja dokaza prvostupanjskog suda broj R12935/82 i R1-1745/86,

- da je prema rezultatima vještačenja provedenom po vještaku dipl. ing. P. S., 25% oštećenja na kući postojalo od ranije, 50% oštećenja potječe od građevinskih radova prilikom izgradnje garaže tijekom 1982. i 1983. godine, a preostalih 25% oštećenja uslijed rušenja garaža; da samo rušenje nije bilo stručno provedeno, i da tržišna vrijednost kuće u vrijeme izrade nalaza i mišljenja (2010. godine) uvažavajući od ranije prisutna oštećenja, odnosno umanjeno za 25% i bez vrijednosti zemljišta, iznosi 267.400,00 kn,

- da je tužiteljica tijekom parničnog postupka kupoprodajnim ugovorom od 16. srpnja 2007. prodala predmetnu nekretninu (kuću i zemljište) za iznos od 225.000,00 kn.

11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da su tuženici dužni solidarno naknaditi tužiteljici nastalu štetu pozivom na odredbe čl. 154. st. 1., čl. 206. st. 3. i čl. 207. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), kojega je za primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Pritom smatra neodlučnom činjenicu da je tužiteljica tijekom postupka prodala predmetnu nekretninu trećim osobama, koja utvrđenja i pravno shvaćanje prihvaća i drugostupanjski sud.

12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti u cijelosti.

13. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 2020.: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

14. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljica više nije vlasnica nekretnine u svezi oštećenja koje potražuje predmetnu naknadu štete; ali ne proizlazi da je kupoprodajnim ugovorom iz 2007. godine tužiteljica ugovorila s kupcima bilo što u svezi predmetne tražbine naknade štete, pa je ona i nadalje aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

15. Međutim, dijelom je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužiteljica, bez obzira što ima i postupovnu aktivnu legitimaciju temeljem odredbe čl. 195. st. 1. ZPP, i materijalnopravnu legitimaciju potraživanja predmetne naknade štete, istu ima pravo potraživati u punom iznosu tržišne vrijednosti nekretnine. Ovo stoga jer, prilikom određivanja visine naknade štete, treba imati u vidu da je tužiteljica ostvarila određenu korist prodajom nekretnine (pa i u ruševnom stanju). Kako ona potražuje naknadu štete u visini tržišne vrijednosti predmetne kuće koja je prema nalazu i mišljenju vještaka 2010. godine iznosila 267.400,00 kn, a kako prema načelu restitucije tužiteljica ne može ostvariti veći iznos naknade štete od iznosa same štete, to stoga ona nema pravo na puni iznos tržišne vrijednosti već isti treba umanjiti za dio tzv. „ostatka vrijednosti“, koji je očito dio postignute kupoprodajne cijene jer je predmet prodaje i kuća i zemljište.

16. Naime, prema odredbi čl. 190. ZOO sud će oštećeniku, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, zbog čega tužiteljici pripada naknada štete samo u tom opsegu. Osim toga, prema odredbi čl. 189. st. 2. ZOO/91, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo. Pritom, preostali revizijski navodi kojima revidenti osporavaju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka u dijelu da se ne bi radilo o tzv. totalnoj šteti, neosnovani su jer je sud jasno i argumentirano odgovorio na sve primjedbe tuženika pri čemu nije povrijedio odredbe čl. 258. do 260. ZPP.

17. Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa i time pogrešne primjene materijalnog prava, činjenično stanje nepotpuno utvrđeno zbog čega nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih odluka, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke u odnosu na revidente i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, vodeći računa o izraženim shvaćanjima, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom odlukom kojom će odlučiti i o troškovima cijelog postupka u odnosu na revidente.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.