REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 24 Pr-2338/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice M.J.B., B., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S.R.K., odvjetnica u Z., protiv tuženika N.N.d.d., Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V.T., odvjetnik u O.d. T.&p. d.o.o. iz Z., radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice S.R.K., odvjetnice te zamjenice punomoćnika tuženika I.E.H., odvjetnice, dana 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M.J.B., B., OIB: … …, koji glasi:

"Nalaže se N.N. d.d. iz Z., da Mi.J.B. iz S.N., OIB: … na ime povrede prava osobnosti i to: zbog povrede dostojanstva, časti, ugleda, dobrog glasa, duševnog i tjelesnog zdravlja, te diskriminacije po spolu isplati iznos od 100.000,00 kn (stotisuća kuna) uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata i to: od 01.01.2008.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da Tužitelju namiri troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

- kao i da tužiteljici namiri trošak ovog postupka uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata, tekućih od presuđenja pa do isplate, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II.

Nalaže se tužiteljici M.J.B., B., OIB: …, da tuženiku N.N.d.d., Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn / 995,42 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je po struci dipl. ing. komunikacija te da je zaposlena kod tuženika na poslovima administratora u Sektoru logistike. Navodi da, iako sukladno Odluci o rasporedu treba obavljati poslove administratora, je od 01.05.2018. do podnošenja tužbe usmenim nalozima raspoređivana na niže vrednovana radna mjesta, i to: kompletiranja udžbenika u prostoru garaže (poslovi NSS), unos dokumentacije (poslovi NSS), referent ključnih kupaca (poslovi NSS) i poslovi lijepljenja deklaracija (poslovi NSS). Tužiteljica navodi da bez obzira što posjeduje VSS i što je dugogodišnja radnica tuženika, da je od strane nadređenih konstantno bila raspoređivana na radna mjesta niže stručne spreme, na fizičke poslove bez odgovarajuće zaštitne odjeće i obuće, na temperaturama koje u ljetnim mjesecima dosežu i do 40 C, tako da joj je fizičko i psihičko stanje znatno narušeno, a uz to doživljavala je seksistička i diskriminacijska poniženja tipa: "baba stara", "ženturača" i sl., i to poglavito od zaposlenika I.B. koji joj je do

27.06.2019.

bio

neposredno

nadređen.

Zbog

narušenog

psihičkog i fizičkog stanja te konstantnog mobbinga od strane nadređenog I.B., tužiteljica se podneskom obratila Upravi Društva, ali je umjesto zaštite dobila opomenu pred otkaz i raspored u Sektor logistike - lijepljenje deklaracija u prostoru gdje temperature u srpnju dosežu i do 40 C te gdje svakodnevno prenosi teret od više stotina kilograma. Posebno napominje da iako je raspoređena na poslove administratora u Sektoru logistike, što podrazumijeva da je raspoređena na administrativne poslove, da su joj oduzeta sva sredstva rada (računalo i sav administrativni pribor, spajalica, klamerica, olovke i dr.), a s obzirom da najčešće radi i u prvoj i sama u drugoj smjeni te da se ostali zaposlenici s kojima radi više od 15 godina ustručavaju prići joj i s njom razgovarati, smatra da je od strane rukovodstva diskretno naloženo ignoriranje tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da sud naloži tuženiku da joj na ime povrede prava osobnosti, i to zbog povrede dostojanstva, časti, ugleda, dobrog glasa, duševnog i tjelesnog zdravlja te diskriminacije po spolu, isplati iznos od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom, kao i da joj naknadi trošak postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava navode tužiteljice. Ističe da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu za radno mjesto administratora te da su netočni navodi tužiteljice da je usmenim nalozima raspoređivana na niže vrednovana radna mjesta. Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta jasno je propisan opis poslova radnog mjesta administratora, a tuženik uredno i sukladno zakonskim propisima provodi svaki oblik zaštite na radu. Tako radno mjesto na kojem radi tužiteljica zadovoljava propisane zakonske uvjete, dok u odnosu na zaštitnu odjeću i obuću navodi da se radi o uredskom radnom mjestu pa je u potpunosti nejasno koju bi to zaštitnu odjeću i obuću trebala imati, a da joj nije osigurana. Objašnjava da je radno mjesto tužiteljice opremljeno uredskim materijalom, kompjuterom, odnosno svim potrebnim uređajima i priborom za rad, da tužiteljica radi u smjenama na način da jedan tjedan radi od 6,00 – 14,00 sati, a drugi od 14,00 – 22,00 sata. Ona se na radnom mjestu izmjenjuje s radnikom R.P. te je opis njihovog posla administracija unosa robe te koordiniranje i nadgledanje rada studenata koji u skladištu (koje je u sklopu prostorije u kojoj radi tužiteljica) lijepe deklaracije i pripremaju robu za ulaz. Ističe da su netočni navodi tužiteljice da bi je I.B. na bilo koji način vrijeđao, omalovažavao i ponižavao, kao i da je kod tuženika zatražila zaštitu zbog navodnog mobbinga, a da je umjesto zaštite dobila opomenu pred otkaz ugovora o radu. Opomenu koju je dobila odnosila se na događaj za koji je pozvana očitovati se prije nego što je tuženiku dostavljen dopis punomoćnice tužiteljice kojim traži zaštitu zbog navodnog mobbinga. Prema tome, opomena nije ni u kakvoj vezi s dopisom punomoćnice tužiteljice već se radi o propustu radnice zbog kojeg joj je otkazan ugovor koji je tuženik imao sklopljen s gradom S.N. te je tuženik nakon ocjene svih činjenica i odgovora tužiteljice utvrdio da je tužiteljica počinila propust zbog kojeg je potrebno tužiteljici dati opomenu zbog povreda obveza iz radnoga odnosa. Po primitku dopisa punomoćnice tužiteljice tuženik je proveo internu kontrolu te utvrdio da nad tužiteljicom nije vršen mobbing, a tako je i predsjednik Radničkog vijeća također utvrdio da nad tužiteljicom nije vršen mobbing niti je bila diskriminirana. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, Dopis tuženiku od 31.05.2019., Odluku o rasporedu od 27.06.2019., Opis poslova, Zapisnik o mjerenju uvjeta procesa rada, fotografije radnog mjesta, e-mail korespondenciju, Upozorenje o kršenju radne obveze od 11.06.2019., Odgovor na dopis od 11.06.2019., medicinsku dokumentaciju, snimku s CD-a, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka T.N., M.I., I.B., N.R., T.K., T.T. i R.P. te tužiteljice.

4. Na temelju tako provedenog postupka, ocjenjujući dokaze svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 5. Člankom 7. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, dalje: ZR) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima, dok je stavkom 5. propisana dužnost poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

6. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ br. 85/2008, dalje: ZSD) koji je poseban zakon (lex specialis), propisano je da se Zakonom o suzbijanju diskriminacije osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Stavkom 2. istog članka propisano je da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, a stavkom 3. istoga članka da se diskriminacijom smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.

7. Odredbom čl. 2. st. 1. i 2. ZSD propisani su oblici diskriminacije; i to izravna diskriminacija kao postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, i neizravna diskriminacija kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.

8. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD propisana je dužnost stranke koja u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ZSD, učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

9. Iz gore citiranih odredbi zakona proizlazi da je za utvrđenje postojanja diskriminacije i nejednakog postupanja potrebno postojanje nekog od temelja diskriminacije iz čl. 1. st. 1. ZSD (rasa ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, članstvo u sindikatu, obrazovanje, društveni položaj, bračni ili obiteljski status, dob, zdravstveno stanje, invaliditete, genetsko naslijeđe, rodni identitet, izražavanje ili spolna orijentacije i dr.).

10. U konkretnom slučaju, tužiteljica se poziva na diskriminaciju po spolu. Osim na diskriminaciju tužiteljica se poziva i na mobbing u kojem dijelu valja objasniti da mobbing nije zakonska terminologija, ali je općeprihvaćeni naziv za uznemiravanje na radnom mjestu. Zakonom o radu je utvrđena opća obveza poslodavca da osigura uvjete radi zaštite života i zdravlja radnika, što znači da je poslodavac dužan osigurati dostojanstvo radnika i da dostojanstvo na radu predstavlja pravo radnika (čl. 7. st. 5. Zakona o radu, "Narodne novine" broj 93/14,127/17 i 98/19, - dalje: ZR) pa u tom smislu radnik za povredu tog prava ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima.

11. Imajući u vidu prethodno navedeno, valjalo je utvrditi je li tužiteljici postupanjem tuženika povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno tjelesno i duševno zdravlje, dostojanstvo i profesionalni ugled u smislu čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08, - dalje: ZOO) u svezi s čl. 5. i 130. ZR-a, te opravdavaju li težina povrede toga prava i okolnosti slučaja, jačina i trajanje povrede eventualno izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, određivanje pravične novčane naknade, procijeniti cilj kojem služi ta naknada, kao i voditi računa da se tom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. U konkretnom slučaju mobbinga, na tužiteljici je teret dokaza da je došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade koju potražuje u ovom postupku (čl. 219. ZPP-a i čl. 131. st. 1. ZR-a).

13. Iz Ugovora o radu od 16.1.2013. proizlazi da tužiteljica kod tuženika radi na radnom mjestu administratora sukladno sistematizaciji radnih mjesta te da se obvezuje, kada se za to ukaže potreba, po nalogu poslodavca obavljati i poslove drugog radnog mjesta u okviru stručne spreme, a i poslove radnog mjesta za koje je utvrđena stručna sprema različita od one koja se traži za obavljanje poslova administratora (čl. 1. Ugovora o radu).

14. Iz Odluke o rasporedu od 27.6.2019. proizlazi da će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta iz Ugovora o radu u Sektoru logistike od 1.7.2019. U obrazloženju se navodi da tužiteljica trenutno obavlja poslove administratora u Sektoru komercijale, da organizacija rada u Sektoru logistike pokazuje potrebu obavljanja poslova administratora dodatnim brojem izvršitelja, da je tužiteljica izrazila nezadovoljstvo trenutnim radnim okruženjem putem dopisa punomoćnice od 31.5.2019. te prijave RV, pa je s obzirom na navedeno tužiteljicu bilo svrsishodno uputiti na obavljanje poslova istog radnog mjesta i istog koeficijenta u organizacijsku jedinicu Sektora logistike, čime su joj osigurani isti uvjeti rada i isti plaća te ispunjeno nastojanje poslodavca da kod svih radnika reagira po pitanju radnih uvjeta.

15. Iz Opisa poslova proizlazi da administrator obavlja administrativno-tehničke poslove za organizacijsku jedinicu sa svrhom da se organizacijskoj jedinici kao cjelini te stručnim radnicima u njima olakša izvršavanje zadaća radi kojih su osnovani, odnosno koji čine bit njihova sadržaja rada te s tim svezi: zaprima, evidentira, razvrstava i organizira dostavu ulazne i izlazne pošte, uspostavlja telefonske i telefaks veze sa strankama izvan i u Društvu, prima telefonske pozive i prespaja iz pozvanim radnicima organizacijske jedinice; obavlja daktilografske poslove i poslove svih vrsta unosa podataka; skenira, fotokopira i ispisuje na pisaćima potrebnu dokumentaciju; arhivira dokumente koji nastanu u organizacijskoj jedinici i brine se o arhivi; obavlja sve druge administrativno-tehničke i pomoćne polove za nadređenog voditelja, odnosno rukovoditelja; predlaže mjere za unapređenje rada organizacijske jedinice; prati propise iz područja svoga rada i primjenjuje ih u svakodnevnom radu; brine se o smanjenju troškova svoga rada i drugih troškova na koje može utjecati; obavlja i sve druge poslove po nalogu nadređenog voditelja logističko distributivnog centra odnosno pomoćnika voditelja središnjeg logističko-distributivnog centra odnosno rukovoditelja službe veleprodaje.

16. Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice koja je u svom iskazu navela da je kod tuženika radila 27 godina na različitim poslovima. Zadnje radno mjesto na kojem je radila radno mjesto administratora u sektoru komercijale gdje joj je nadređeni bio T.N. s kojim nije imala neposredan kontakt već se on obraćao voditeljima ključnih kupaca, referentima i sl. Tužiteljica navodi da je njoj kao administratoru bio zadatak odrađivati sve ono što voditelji i referenti nisu mogli izvršiti, tj. sve ono što je drugima trebalo pomoći. U travnju 2019. na mjesto T.N.dolazi I.B. kao rukovoditelj komercijale. Navodi da je njen prvi susret sa I.B. bio kada ju je pozvao u svoj ured da

joj

kaže

da

je

on

potpisao

nešto

što

nije

smio potpisati i da je ona bila zadužena da njega opomene i upozori na nepravilnosti te da mu ukaže da on to nije trebao potpisati. Radilo se o ugovoru sa kupcem grad S.N. Rekao joj je da je ona kriva da je on taj ugovor potpisao, da nije smio potpisati te da će ona biti za to kažnjena. Radilo se o ugovoru za koji je ona počela raditi narudžbu, ali se razboljela i završila na bolovanju pa je nije mogla završiti, a ne zna tko ju je završio. Počela se braniti i rekla da je ona administrator i da ne može od nje očekivati nekakvu odgovornost gdje je nema. On nije htio slušati i rekao joj je da ne želi slušati "ženturače poput mene", da je on došao na to radno mjesto, da on zna tko je za što odgovoran i da on sigurno ne može biti odgovoran za taj dio posla. Rekao joj je da izađe van i da tu nema što raditi. Poslije toga je izašla iz ureda sva u šoku, pozlilo joj je i kolegica joj je donijela čašu vode na što je B. izašao van iz ureda i rekao joj da se gubi na svoje radno mjesto, da će on njoj pokazati tko je on. Skoro je pala u nesvijest. Derao se i gestikulirao rukama podižući ih u razinu ramena. Tom prilikom je bila prisutna N.R., njegova tajnica, a prolazilo je i nekoliko kolega. Nakon toga je dobila upozorenje o kršenju radnih prava. Kontaktirala je radničko vijeće, upravu i odvjetnicu jer nije bila kriva za to za što ju se optužuje. Obratila se pisanim putem RV i upravi, ali od njih nije dobila odgovor. Poslije toga je dobila odluku da hitno pređe s trećeg kata gdje je radila kao administrator, u skladište na lijepljenje deklaracija. To je bilo negdje sredinom lipnja 2019. Nakon toga je otišla do Ivankovića koji je neposredno niže od B., i njoj nadređen kao voditelj logistike, te ga pitala što da radi, a on ju je poslao na razgovor kod T.K., voditelja skladišta. Otišla je kod njega i pokazala mu odluku na što joj je rekao da ništa ne brine, jer da će sada odmoriti živce i da ide u skladište na lijepljenje deklaracija. Odveo ju je kod kolege R.P. koji je voditelj tog djela skladišta i tamo su se njih dvojica dogovorili da sjedne u ugao i počne lijepiti deklaracije. Njen posao je bio otvaranje kutija, dizanje kutija koje su bile poprilično teške, morala je svaku otvoriti, deklarirati sve artikle, vratiti nazad i složiti sve na paletu bez ikakve zaštitne opreme. Kutija je bila teška 5-10kg, a radilo se u skladištu pa kutija može pasti i na glavu. Nje imala radno odijelo ni radne cipele, a što je propisano za rad u skladištu. Taj posao je radila oko mjesec rada, i to u prvoj i drugoj smjeni, a u prvoj smjeni zajedno sa studentima, a u drugoj je bila sama od 14 sati do 22 sata. Bilo je neizdrživo raditi jer su bile velike vrućine - oko 40 stupnjeva. Nije bilo ventilacije niti klima uređaja, a prozor se nije mogao otvoriti. Jednom prilikom odjurila je do toaleta, a na putu ju je zaustavio K. koji ju je uhvatio za ruku i rekao joj da se ja ne može prešetavati, da pazi što radi i da mora sjediti 8 sati i odrađivati poslove koji su joj dani u zadatak. Nakon toga je otišla kod I. te je tom razgovoru prisustvovao i K. gdje je on objasnio K. da se tako ne može sa njom razgovarati, da to nije u redu, a nju je uvjeravao, nakon što mu je rekla da je vruće i da nije u redu da je dipl. inženjera stavio na lijepljenje deklaracija, da priča gluposti, da radi administrativne poslove i nadgleda studente, a ne da lijepi deklaracije. Poslije toga je završila na hitnoj u bolnici, na psihijatriji i od tada je na liječenju i odlazi redovito na terapije kod psihijatra.

17. Svjedok T.N.čije je saslušanje predložila tužiteljica kao dokaz svojih navoda, u svom iskazu je naveo da je do 1.4.2019. radio kao rukovoditelj komercijalnog sektora, a trenutno kao voditelj veleprodaje te da nema nikakvih saznanja o uvjetima rada tužiteljice, a ona mu se nije nikada obratila niti iznijela primjedbe.

18. Sud je svjedoku T.N. u cijelosti poklonio vjeru jer je isti detaljno objasnio kada je radio kod tuženika, tko mu je bio nadređen i zašto nema saznanja o predmetu spora.

19. Iz iskaza svjedokinje N.R. za koju tužiteljica tvrdi da je bila tajnica B. i da je bila prisutna kada joj je pozlilo i kada joj ju je B. vrijeđao i omalovažavao, proizlazi da kod tuženika radi kao suradnik za komercijalno poslovanje, da nikada nije radila kao tajnica I.B., da nema nikakvih saznanja da bi tužiteljici pozlilo, da nikada nije bila prisutna kada je tužiteljica komunicirala s I.B., da nema saznanja da bi itko neprimjereno komunicirao s tužiteljicom ili je vrijeđao, da je nitko nije ogovarao, te da je I.B. pristojna i ugodna osoba te nije nikada čula povišene tonove ili deranje iz njegove sobe ili da bi se derao ili bio neugodan prema ikome. Iz iskaza je sud također utvrdio da je tužiteljica tijekom godina često mijenjala radna mjesta i da kod tuženika nisu bili zadovoljni njenim radom.

20. Sud je iskazu svjedokinje u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivala jasno, logično i uvjerljivo te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu i iskazima ostalih svjedoka kojima je poklonio vjeru.

21. Iz iskaza I.B. sud je utvrdio da od 1.4.2019. radi kao direktor komercijalnog sektora i da je u vertikali bio nadređen tužiteljici prije njenog odlaska na rad u skladište. Iz iskaza proizlazi da je nakon što je grad S.N. raskinuo ugovor, on od tužiteljice zatražio svu korespondenciju iz koje je utvrdio da je bilo niz prigovora od strane S.N. na isporuku, da im je tužiteljica uporno dostavljala robu koju nisu naručivali, da je na njihove prigovore odgovarala da je tuženik državna firma i da tako isporučuje svima, da je npr. dostavila toner za printer koji nisu naručili već zamjenski te im rekla da je tuženik raskinuo ugovor s dobavljačem, što nije istina, a o svemu nije obavijestila nikoga kod tuženika. U vezi navedenog kontaktirao je i nadležne u gradu S.N. koji su mu potvrdili sve iz dokumentacije. Nakon toga, tužiteljici je izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa, a on sam joj je u razgovoru rekao da s obzirom na propuste i njihovu važnost ne može nastaviti raditi u komercijali, da će razgovarati s Upravom i odlučiti gdje će raditi. Nakon nekog vremena tužiteljica je došla u njegov ured i upitala za odluku te navela da će sigurno ići u logistiku na što joj je svjedok odgovorio da još nije odlučeno te će joj javiti kada sazna, nakon čega ga je počela vrijeđati pa joj je rekao da je dosta i da napusti ured, a ona mu je rekla da će mu se P.(premijer) javiti zbog ovoga. Svjedok je istaknuo da tužiteljicu nije vrijeđao, niti joj je ikada rekao „ženturača“ i/ili „ da je baba stara“.

22. Iz iskaza svjedokinje T.T. proizlazi da kod tuženika radi kao rukovoditelj službe pravnih, kadrovskih i općih poslova, da je s tužiteljicom u dobrim kolegijalnim odnosima, da je s njom dosta komunicirala početkom 2019., da joj se tužiteljica povjerila da je nešto uprskala u vezi s ugovorom tuženika s gradom S.N. zbog čega su zajedno pokušavale iznaći rješenje što je bilo nemoguće, da se tužiteljica nije nikada požalila na postupanje ikoga kod tuženika, da je rekla da joj je neugodno raditi u komercijali, da joj je tuženik izašao u susret i premjestio je na isto radno mjesto u logistici, da su nakon raskida ugovora sa S.N. tražili očitovanje od svih sudionika i sa njima razgovarali te da su utvrdili da je propust isključivo na strani tužiteljice zbog čega joj je izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Tužiteljica je bila u određenom razdoblju na bolovanju, ali svjedokinja ističe da se radilo o dužem razdoblju ispunjenja ugovora te da treba razlikovati ponudu od izvršenja ugovora, a propusti tužiteljice su utvrđeni. Iz iskaza svjedokinje također proizlazi da je tužiteljici na svakom od radnih mjesta kod tuženika (čistačica, prodavač, administrator: poslovi unosa i obrade podataka i administrator) izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Također objašnjava da je tužiteljica raspoređena na poslove koje i inače administratori u logistici obavljaju.

23. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 11.6.2019. proizlazi da je tužiteljica povrijedila obveze iz radnog odnosa na način da je prilikom rada na ugovoru sklopljenim s gradom S.N. vrijednosti 190.000,000 bez PDV-a postupala protivno obvezama tuženika po ugovoru na način da je isporučivala robu koja kvalitetom ne udovoljava i uzastopno kasnila s isporukom robe zbog čega je grad S.N. raskinuo ugovor. U Upozorenju se taksativno navode pogrešno isporučene stavke po narudžbenici.

24. Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedokinji T.T. jer je iskazivala jasno, životno i uvjerljivo te u skladu s ostalim svjedocima i dokumentacijom u spisu.

25. Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedoku I.B. jer je iskazivao jasno, detaljno, uvjerljivo i u skladu s iskazom svjedokinja N.R. i T.T. te u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu (e-mail korespondencija s očitovanjem tužiteljice i Upozorenje na povrede iz radnog odnosa).

26. Slijedom navedenog, sud nije poklonio vjeru tužiteljici u dijelu u kojem navodi kako se odvijao razgovor s I.B., da ju je vrijeđao, da se derao i gestikulirao te da nije počinila propuste koji joj se stavljaju na teret u Upozorenju na obveze iz radnog odnosa. Naime, iz saslušanja svjedoka N.R., T.T. i I.B. te dokumentacije u spisu proizlazi da je zbog propusta u radu tužiteljice otkazan ugovor sa S.N., da je I.B. nije vrijeđao te da je Upozorenje iz obveza iz radnog odnosa izrečeno upravo zbog propusta tužiteljice, a ne da bi je se diskriminiralo po spolu i/ili uznemiravalo. Iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik osporio navode tužiteljice o diskriminaciji te dokazao da diskriminacije nije bilo.

27. Iz iskaza svjedoka M.I. proizlazi da je rukovoditelj sektora logistike te nadređen T. K., voditelju skladišta logistike koji je bio nadređen tužiteljici, da je tužiteljica došla na mjesto administratora u skladištu u srpnju 2019., da ga je o premještaju obavijestila pravna služba, da je baš u to vrijeme bio povećan obujam posla jer su u tijeku bile pripreme za školsku godinu, da je u tom trenutku procijenio da bi tužiteljica trebala kao administrator pomoći R.P. oko koordinacije studenata i deklariranja proizvoda, da je to radio do tada samo P., ali s obzirom da je počinjala školska godina da je bio obujma veći pa su trebali još jednog izvršitelja, da su se radni zadaci tužiteljice sastojali od ispisivanja deklaracija, raspodjele studenata na poslove deklariranja i ostale poslove koje se tiču tog dijela. Svjedok je također iskazao da mu se tužiteljica požalila na ponašanje K. jer da joj je rekao da ju je prozvao da ne smije hodati po upravnoj zgradi već da mora biti na radnom mjestu i da je bio bezobrazan, zbog čega je svjedok pozvao na razgovor K. i tužiteljicu. Na sastanku mu je K. rekao da tužiteljica često izbiva sa svog radnog mjesta u skladištu i često odlazi u upravnu zgradu te ju je on upozorio da ne smije izbivati sa svog mjesto osim u vrijeme pauze, na što je tužiteljica odgovorila da je odlazila u upravnu zgradu jer je tamo imala svoje stvari i računalo koje je koristila. Svjedok navodi da je tužiteljicu upozorio da joj je radno mjesto u skladištu i da ne napušta svoje mjesto, a K. je rekao da ga upozori u slučaju da tužiteljica ponovo izostane s radnog mjesta. Tužiteljica je sljedećeg dana otišla na bolovanje, a u njegovom sektoru je radila ukupno tri tjedna u dvije smjene, dvije u jutarnjoj, jednu u popodnevnoj. Objašnjava da je prostor u kojem je tužiteljica radila klimatiziran jer u njemu postoje dva klima uređaja. Osim toga, postoje i uređaji za grijanje, prozori se mogu otvarati, a prostorija prozračivati, dok buke nema. Povjerenik zaštite na radu redovito provjerava radne uvjete, a zaštitna oprema za administratora nije potrebna.

28. Sud je svjedoku I. u cijelosti poklonio vjeru jer je iskazivao jasno, uvjerljivo i životno.

29. Svjedok T.K., voditelj logističkog centra, potvrdio je u bitnom navode svjedoka I. Osim toga, istaknuo je da je njegova komunikacija s tužiteljicom uvijek bila pristojna te da ju nije nikada uhvatio za ruku i rekao joj da se ne može prešetavati, već da ju je upozorio da se drži svog mjesta i da pauze koristi kada su propisane.

30. Svjedok R.P., skladištar operater, je potvrdio da je tužiteljica u srpnju 2019. došla raditi u jedan dio skladišta na deklariranju proizvoda jer je tada bio vrhunac sezone s obzirom da su se pripremali za školsku godinu te im je bio potreban povećan broj radnika na pripremi pribora za školu, da su se radnici znali potužiti na vrućinu, ali da to nisu bile ekstremne temperature, da je u prostoriji bio rashladni uređaj, kao i prozor koji su otvarali ujutro da se prozrači prostor, a kasnije zatvarali da mogu koristiti klimu, da je tužiteljici bio dostupan stol, a njezin izbor je bio hoće li ići do palete i deklarirati robu ili će robu staviti na stol i onda je deklarirati, da je tužiteljica morala podizati kutije da bi mogla deklarirati proizvode, ali da one nisu bile povećane težine, a isto su radile i studentice. Također je iskazao da nije potrebna zaštitna odjeća za taj posao te da nema saznanja da bi itko bio bezobrazan prema tužiteljici.

31. Sud je u cijelosti poklonio vjeru svjedoku jer je iskazivao u skladu sa ostalim svjedocima te životno i uvjerljivo.

32. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužiteljice i sud nije poklonio vjeru njenom iskazu da je raspoređivana na niža radna mjesta jer je bila raspoređena upravo na radno mjesto administratora sukladno Ugovoru o radu, Odluci o premještaju i Opisu poslova. Osim toga, radilo se o privremeno povećanom obujmu poslova koji su ulazili u opis poslova administratora i poslova koje je radnik po potrebi dužan obavljati po nalogu poslodavca (čl. 1. Ugovora o radu i Opis poslova). Neosnovani su navodi o radu bez zaštitne odjeće jer je utvrđena da ona nije propisana niti potrebna za poslove koje je tužiteljica obavljala, kao i da temperature nisu bile nesnosne jer prostorija ima prozor u svrhu prozračivanja te klima uređaj. Osim toga, iz Zapisnika E.z. d.o.o. proizlazi da su temperatura, mikroklima, rasvjeta i buka na radnim mjestu tužiteljice zadovoljavajući. Iz rezultata dokaznog postupka također proizlazi da je tužiteljica imala sredstava rada koja su joj bila potrebna da izvrši zadane radne zadatke. Konačno, iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi I.B. tužiteljici rekao „babo stara“, „ ženturača“ i sl. odnosno da bi I.B. ili itko drugi kod tuženika tužiteljicu diskriminirao po bilo kojoj osnovi i/ili uznemiravao („mobbingirao“).

33. U odnosu na snimku skladišta u koju je sud izvršio uvid, valja istaknuti da se radi upravo o skladištu sa paletama i kartonskim kutijama, a kako je svjedok P. naveo, tužiteljica je sama mogla odlučiti na koji način će izvršiti radni zadatak: hoće li ići do palete i deklarirati robu ili će robu staviti na stol i onda je deklarirati.

34. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. 35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

36. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu – 1.000,00 kn (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 15.10.2019., 13.11.2019., 26.10.2021., 16.2.2022. i 14.9.2022. – svako po 1.000,00 kn (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (1.500,00 kn) ukupno iznosi 7.500,00 kn.

37. Tuženiku nije priznat zahtjev za naknadom troška sudskih pristojbi jer ta obveza za njega nije ni nastala.

38. Tužiteljici nije priznat trošak parničnog postupka jer je u cijelosti izgubila spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Sutkinja:

Lucija Miše v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku