REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1134/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5090/2019-2 od 2. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-593/2018 od 18. srpnja 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5090/2019-2 od 2. prosinca 2020. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-593/2018 od 18. srpnja 2019. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, broj Ovrv-136/2018 od 22. siječnja 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.423,41 kn i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.323,79 kn sve sa zateznim kamatama kako je to specificirano u toč. I. izreke presude i tužbeni zahtjev odbijen, te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1922/2021-2 od 12. svibnja 2021. ispravljenim rješenjem o ispravku od 10. rujna 2021., dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5090/2019-2 od 2. prosinca 2020. zbog pravnog pitanja:
„Je li Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku podredno ukine, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tužitelja je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 67.423,41 kn s naslova bespravnog korištenja poslovnog prostora u odnosu na kojeg tužitelj ima pravo korištenja, za razdoblje od listopada 2016. do lipnja 2017.
8. Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili u cijelosti neosnovanim, uz obrazloženje, u bitnom:
- da je tuženik u posjedu poslovnog prostora u Zagrebu, Kvaternikov trg 12 u svezi kojega je sklopio ugovor o zakupu sa „Školskom knjigom“, dok je još od 1969. istog u zakup davao tužitelj (knjižari „Mladost“) te je 2003. Zaključkom odlučio da više neće taj prostor davati u zakup tome zakupcu,
- da je u upravnom postupku povrata predmetnog poslovnog prostora djelomičnim rješenjem Klasa: UP/I-942-01/01-01/12, Ur. broj: 251-14-11-1/007-17-175 od 20. rujna 2017. odbijen zahtjev za povrat istaknut od strane tuženika i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a koje je postalo pravomoćno 3. studenoga 2017.,
- da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica prostora u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora rješenjem prvostupanjskog suda broj Z- 27950/11 od 12. studenoga 2014.
9. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim navodeći da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju jer da isti nije imao pravo korištenja, a u spornom razdoblju kao vlasnik je bila u zemljišnoj knjizi upisana Republika Hrvatska.
10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku dodatno navodeći da tužbeni zahtjev nije osnovan u smislu odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
11. Revizija je dopuštena iz razloga jer je shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi u suprotnosti s pravnim shvaćanjem iznesenim u odlukama drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
12. Naime, u odluci broj Rev 1218/2014-4 od 13. veljače 2019. navedeno je:
„... predmetni poslovni prostor je rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove … temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi utvrđen kao vlasništvo Republike Hrvatske ... Prema navedenoj odredbi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba istog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drukčije određeno. S druge strane, tužitelj je u skladu s odredbama čl. 67. i 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“, broj 30/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99, 51/00 i 33/01) i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“, broj 90/92, 76/93, 69/95, 47/97 i 36/98) imao pravo kao zakupodavac raspolagati predmetnim prostorom sve do pravomoćnosti rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove ... Na navedeno tumačenje upućuje i odredba čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 125/11, 64/15 i 112/18) prema kojoj je tužitelj ovlašten davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Grada Zagreba za koje se vode postupci na temelju Zakona o naknadi sve do pravomoćnog okončanja tih postupaka.“
13. Također, u odluci broj Rev 349/14-2 od 21. srpnja 2015.:
„…pravilna je ocjena .. da je tužitelja pripadalo pravo raspolaganja i upravljanja predmetnim poslovnim prostorom sve do pravomoćnosti rješenja kojim je taj prostor vraćen bivšim vlasnicima ... Upravo zato, tuženik na temelju takvog ugovora nije mogao steći svojstvo poštenog posjednika ove tada tuđe stvari, zbog čega, a u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP je i u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos kao naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja tog prostora u utuženom razdoblju ...“
14. Imajući u vidu utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i iznijeta pravna shvaćanja ovog revizijskog suda, odgovor na postavljeno pitanje je da je Grad Zagreb kao obveznik naknade, odnosno onaj u čijoj se imovini poslovni prostor nalazi za vrijeme trajanja upravnog postupka povrata oduzete imovine, aktivno legitimiran kao tužitelj u parnicama pokrenutim protiv bespravnih korisnika kao tuženika, radi naplate naknade za korištenje poslovnih prostora koji su predmet upravnih postupaka povrata temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19) sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka na način da okončanje postupka predstavlja tek pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje vlasništvo Republike Hrvatske ili treće fizičke osobe.
15. Slijedom navedenog, odgovarajući na naznačeno pravno pitanje tužitelja, valja istaknuti da u konkretnom slučaju zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a time i primjena relevantnog materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.
16. Kako stoga nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
17. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: eb313-dd8a6
Kontrolni broj: 02bc7-40818-fff99
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
