Poslovni broj: 16 Usl – 1264/2022-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja U p. .. S., D. r., zastupanog po opunomoćeniku
D. M., odvjetniku u S., V., protiv tuženika Državnog
inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Mike Tripala 6, Split, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, nakon javne rasprave održane i zaključene 21. listopada 2022., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 25. listopada 2022.
presudio je
Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu Klasa: UP/I-362- 02/17-02/787 Urbroj: 443-02-03-12-01-22-17 od 18. svibnja 2022.
riješio je
I. Odbija se prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-362-02/17-02/787 Urbroj: 443 - 02-03-12-01-22-17 od 18. svibnja 2022. utvrđeno je:
- da je rješenje Klasa: UP/I-362-02/17-02/787 Urbroj: 531-07-1-2-1-17-02 od 9. lipnja 2017. (dalje: rješenje o uklanjanju od 9. lipnja 2017.) kojim se tužitelju kao investitoru naređuje, u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloniti građevinu otvorenog tipa pobliže opisanu u izreci tog rješenja, izgrađenu uz južnu fasadu stambeno poslovne zgrade anagrafske oznake D. r., na
javnoj gradskoj površini na k.č. 13634/1 k.o. S., bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, postalo izvršno 26. rujna 2017. (točka 1.);
- rješenje Klasa: UP/I-362-02/17-02/787 Urbroj: 531-07-1-2-1-18-07 od 5. lipnja 2018., kojim se investitor prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem 1. novčane kazne odgovornoj osobi u iznosu od 40.000,00 kuna, postalo izvršno 29. lipnja 2018. (točka 2.);
- utvrđuje se da opisana građevina nije uklonjena odnosno da nije postupljeno po rješenju o uklanjanju niti u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja o uklanjanju (točka 3.);
- tužitelj se kao investitor na izvršenje rješenja o uklanjanju prisiljava izricanjem druge novčane kazne u iznosu do 60.000,00 kuna odgovornoj osobi R. I. (točka 4.);
- koju je dužan platiti u korist Državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimanja osporenog rješenja (točka 5.);
- upozorava se tužitelj da će se, u slučaju da ne postupi po rješenju o uklanjanju od 9. lipnja 2017., na uklanjanje prisiljavati trećom novčanom kaznom (točka 5.) odnosno da će se na izvršenje novčanih kazni provesti sudskim putem (točka 6.).
2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima u bitnome tvrdi da se isto temelji na pogrešno utvrđeno činjeničnom stanju a posljedično i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Tužitelj nije izvršio postavljanje odnosno ugradnju sporne građevine niti se nalazi u posjedu predmetnog prostora da bi je mogao ukloniti. U naravi radi se o tendi koja je postavljena kod tadašnjeg ugostiteljskog objekta „P.“ u S., M.
š., gdje se sada nalazi ugostiteljski objekt drugog imena kojim gospodari pravna osoba. Tužitelj je bio u zakupu poslovnog prostora čiji je dio i sporna građevina do isteka ugovornog odnosa 18. lipnja 2017. O tome je obavijestio i tuženika, koji unatoč tome donosi ovdje osporeno rješenje. Tužitelj od početka samog postupka dostavlja dokaze da nije postavio spornu građevinu, da nije u posjedu prostora niti istu može ukloniti. Za tužitelja je sporno zašto tuženik gotovo pet godina od izdavanja rješenja od 9. lipnja 2017. ne pristupi izvršenju rješenja putem trećih osoba, već izriče kazne odgovornoj osobi tužitelja, koji nije u mogućnosti izvršiti rješenje bez smetanja tuđeg posjeda i sudskih postupaka koji iz toga mogu nastati. Tuženik se poziva na izvršeni kontrolni očevid 18. svibnja 2022. u kojem samo konstatira da rješenje o uklanjanju nije izvršeno, bez da utvrđuje tko je vlasnik poslovnog prostora kao i u čijem je posjedu isti. Osporeno rješenja da je tako doneseno uz povredu članka 8., 30. i 51. Zakona o općem upravnom postupku. Zbog navedenog predlaže se osporeno rješenje poništiti.
3. Pored toga, traži da sud odluči i o odgodnom učinku tužbe jer bi plaćanjem ove kazne kao i izricanjem sljedećih tužitelju bila nanesena teško popravljiva šteta.
4. Uz odgovor na tužbu, u kojem pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, tuženik dostavlja očitavanje građevinske inspektorice. U istom se navodi kako se rješenje temelji na pravilno utvrđeno činjeničnom stanju jer je upravo R. I. izjavio i vlastoručno potpisao zapisnik Klasa: UP/I-362-02/17-02/787 Urbroj: 531-07-1-2-1-17-01 od 8. lipnja 2017. u kojem je potvrdio da je tužitelj investitor izvedenih radova. Napominje kako je tužitelj izjavio žalbu protiv rješenje kojim je izrečena 1. novčana kazna (Klasa: UP/I- 362-02/17-02/787 Urbroj: 443-02-03-12-01-22-16 od 18. svibnja 2022.) koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda poslovnog broja Usž-4894/19-2 od 21. svibnja 2020.
5. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 21. listopada 2022.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ostaje pri ranijim navodima i ustraje u izvođenju u tužbi predloženih dokaza te popisuje trošak zastupanja upravnog spora.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje, dok je odbio prijedlog za izvođenje dokaza (očevid, saslušanje tužitelja i svjedoka), jer isti nisu od utjecaja za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.
8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 9.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Među strankama nije sporno da je rješenjem o uklanjanju od 9. lipnja 2017. tužitelju kao investitoru, naloženo uklanjanje građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja.
11. Tužitelj spori zakonitost rješenja navodima u kojima ukazuje kako nije u mogućnosti izvršiti rješenje o uklanjanju, u čemu vidi razlog za poništenje rješenja kojim se odgovornoj osobi izriče novčana kazna.
12. Iz stanja spisa zaista prolazi kako se predmetna javna površina na kojoj se nalazi sporni objekt od 1. srpnja 2017. nalazi u zakupu druge pravne osobe. Tužitelj navodi kako je Ugovor o zakupu prostora u kojem je bio ugostiteljski objekt istekao 18. lipnja 2017. Ove činjenice ne mogu biti okolnosti koje bi utjecale na zakonitost ovdje osporenog rješenja. Predmet ovog spora nije ocjena zakonitosti rješenja od 9.
lipnja 2017., odnosno činjenice o kojima ovisi meritum spora. Na navedeno upućuje odredba članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09) prema kojoj se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak. Tako je primjerice Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-3515/16-2 izričito naveo kako se u postupku izvršenja rješenja (kojim je naređeno uklanjanje) kojim je tužitelju određena novčana kazna ne mogu isticati prigovori koji se odnose na samu osnovanost obveze. Stoga se u ovakvim sporovima sud ograničava samo na ispitivanje zakonom propisanih uvjeta za primjenu odredaba kojima se uređuje prisilno izvršenje rješenja.
13. U konkretnom slučaju tužitelj nije priložio ni predložio ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je poduzeo bilo kakvu radnju radi uklanjanja građevine izvedene na javnoj gradskoj površini bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole. Tužitelj je mogao poduzeti mjere radi izvršenja rješenja o uklanjanju, u kom slučaju bi u odnosu na osobe koje bi ga sprječavale u izvršenju rješenja na javnoj gradskoj površini mogao zatražiti odgovarajuću sudsku zaštitu. U okolnostima kada tužitelj nije uložio ni minimalan napor da postupi po pravomoćnom i izvršnom rješenju o uklanjanju, sud nalazi kako je ovdje osporenim rješenjem pravilno izrečena novčana kazna.
14. Kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti je ostvaren neki od razloga ništavosti rješenja iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavka 1.
ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je to i učinjeno u izreci ove presude.
15. U konkretnom slučaju tužitelj razloge za određivanjem odgodnog učinka tužbe nalazi u šteti koja prijeti njegovim poslovnim interesima. Izložene okolnosti po svom sadržaju nisu razlozi koji bi u smislu prethodno citiranih odredaba predstavljale osnov za određivanjem odgodnog učinka tužbe, s obzirom na zakonom propisane pretpostavke koje moraju biti ispunjene.
16. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom članka 79. stavka 4. ZUS-a prema kojem, ako zakonom nije drukčije propisano, troškove snosi stranka koja je izgubila spor u cijelosti.
U Splitu, 25. listopada 2022.
Sutkinja
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi
- tuženiku, uz zapisnik od 21. listopada 2022. i zapisnik o objavi
- u spis
Rj:
I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) naplatiti sudsku pristojbu.
II/ Kal. 30 dana
