REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2909/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. N. j.d.o.o., S., OIB: ..., kojeg zastupa direktorica E. K. S. N., Norveška, V. P., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv tuženika Z. P. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću br. Gž-1146/18-2 od 26. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru br. P-807/16 od 24. listopada 2018., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 3999/3, upisane u ZU 3329, k.o. S., za cijelo te da se isti ovlašćuje da na temelju presude, po njenoj pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo, u svim javnim evidencijama, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika za cijelo (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 32.187,50 kuna (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

– dalje: ZPP), jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi iznos 200.000,00 kn. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučaju kada nije dopuštena revizija prema stavku 1. članka 382. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija).

7. Iako je tužitelj podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, revizija je razmatrana prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, dakle kao redovna revizija, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 200.000,00 kn.

8. Naime, u ovom postupku tužitelj je označio vrijednost predmeta spora na 201.000,00 kuna.

9. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 10. rujna 2010. zaključen Ugovor o darovanju predmetne nekretnine, a koji je zaključen između tuženika, kao darovatelja, i E. K. S., zz tužitelja, kao daroprimatelja,

- da je u navedenom ugovoru tržišna vrijednost nekretnine označena u iznosu od 21.000,00 kuna,

- da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište te da se nalazi izvan granica građevinskog područja naselja,

- da je Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od 27. kolovoza 2014. zaključen između E. K. S. N., kao prodavatelja, s tužiteljem, kao kupcem,

- da je E. K. S. N. državljanka Kraljevine Norveške.

11. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je predmetni Ugovor o darovanju ništetan obzirom je protivan čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 39/13 i 48/15), zbog čega ne može proizvoditi nikakve pravne učinke, a slijedom čega niti predmetni Ugovor o kupoprodaji nije valjan niti proizvodi pravne učinke. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da predmetni ugovori nisu valjani i nisu pravni osnov na temelju kojih bi tužitelj mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine, radi čega tužitelj s tuženikom nije zaključio kupoprodajni ugovor na temelju kojeg bi mu pripalo pravo upisa prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 142/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Prema st. 2. istog zakonskog članka na temelju pravnog posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

13. E. K. S. M., s kojom je tuženik sklopio predmetni ugovor o darovanju, nije imala valjan pravni temelj na stjecanje vlasništva predmetne nekretnine. Ovo stoga što je odredbom čl. 358. st. 1. ZVDSP propisano da strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi interesa i sigurnosti Republika Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva. Naime, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 152/08, 25/09, 153/09, 21/10 i 90/10 - dalje: ZPZ) propisano ZPZ propisano da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, dok sukladno st. 2. istog članka vlasništvo zemljišta iz st.1. ne mogu pravnim poslom stjecati strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Prema st. 3. pravni poslovi sklopljeni protivno st. 2. ovog članka su ništetni.

14. Obzirom je navedeni ugovor protivan prisilnim propisima, pravilno su sudovi utvrdili da je isti ništetan.

15. Kako na temelju predmetnog darovnog ugovora, u danim okolnostima, E. K. S. M. nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine, to niti tužitelj nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine na temelju Ugovor o kupoprodaji od 27. kolovoza 2014.. Naime, tim kupoprodajnim ugovorom E. K. S. M. nije mogla valjano tužitelju prenijeti predmetnu nekretninu kada niti sama nije bila vlasnikom te nekretnine (čl.115. st. 2. ZVDSP).

16. Revizijski navodi tužitelja da je pravna priroda posla sklopljenog između E. K. S. M. i tuženika kupoprodaja, a ne darovanje, nisu od odlučnog značaja. Ovo stoga što je, a kako je već ranije rečeno, odlučna okolnost da je riječ o poljoprivrednom zemljištu na kojem E. K. S. M., kao strani državljanin sukladno važećim odredbama ZPZ, niti ne može steći pravo vlasništva.

17. Slijedom navedeno nisu osnovani revizijski navodi radi čega je valjalo na temelju čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.