REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2792/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. (OIB: ...), iz Ž., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. & P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika H. p. d.d. (OIB: ...) Z., zastupanog po punomoćnici A. Č. dipl. pravnici kod tuženika, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-420/2019-2 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-155/17-16 od 29. siječnja 2019. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-155/17-21 od 12. veljače 2019., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju broj HP-02/2-405/14 od 14. prosinca 2016. koju je donio tuženik nije dopuštena, i da radni odnos tužitelja nije prestao (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove radnog mjesta "referent" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužitelja (točka II. izreke) te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sudske pristojbe na reviziju.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužiteljica u reviziji samo paušalno ukazuje.
8. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju i da radni odnos tužitelja nije prestao te vraćanje na rad.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:
- da je tužitelj imao s tuženikom sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. studenog 2009. za radno mjesto referent Divizije pošta, na području županije Splitsko-dalmatinske,
- da je tuženik donio Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. H. p. d.d. od 21. svibnja 2013. (na snazi od 1. lipnja 2013.) kojim su organizirane organizacijske jedinice unutar Divizija i utvrđeni, između ostalog, Sektori dostave za pojedine grupe područja te je propisano da će se svakom radniku dostaviti pisana obavijest o organizacijskoj jedinici u kojoj će obavljati ugovorene poslove,
- da je tužitelj obaviješten da poslove radnog mjesta referent obavlja u okviru organizacijske jedinice Divizija pošta, Sektor dostave grupe područja 3 (dalje Sektor dostave GP3) ,
- da je tuženik donio Program zbrinjavanja viška radnika 31. prosinca 2013.,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika proizlazi da je prestala potreba za radom na radnom mjestu referent Divizija pošta, Sektor dostave GP3, kojim je utvrđen višak od 4 radnika,
- da su u tablicama koje prileže Programu zbrinjavanja viška radnika navedene divizije, radna mjesta i županije u kojima je utvrđen višak radnika, pa je na radnom mjestu referent u Diviziji pošta viškom utvrđeno pet referenata,
- da iz Programa zbrinjavanja viška radnika nije razvidna, kao niti iz Pravilnika o ustroju i sistematizaciji radnih mjesta raspodjela referenata po divizijama, grupama područja, sektorima i odjelima, niti je utvrđen potreban broj izvršitelja za predmetno radno mjesto tužitelja,
- da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (u daljnjem tekstu Odluka o otkazu) iz koje je razvidno da je tužitelju otkazan Ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga na poslovima radnog mjesta referent, Divizija pošta, Županija Splitsko-dalmatinska,
- da je u odluci o otkazu navedeno da tuženik zbog gospodarskih okolnosti posluje s gubitkom i zbog ugrožene likvidnosti, a provedbom procesa racionalizacije i centralizacije u GP3 smanjen je broj dostavnih poštanskih ureda i broj poštonoša, što ima za posljedicu i prestanak potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta referent na području Splitsko-dalmatinske županije te da su temeljem Programa koji je usvojila Uprava društva 31. prosinca 2013. prilikom utvrđivanja viška radnika uzeti su u obzir kriteriji iz čl. 107. st. 3. Zakona o radu (trajanje radnog odnosa, starost, invalidnost i obveze uzdržavanja) i dodatni kriteriji (učinkovitost, stručnost i kvaliteta obavljenog rada, branitelj Domovinskog rata),
- da tuženik nije tužitelja, kao i ostale referente kojima je otkazan ugovor o radu u Diviziji pošta, Sektor dostave GP3 u Splitsko-dalmatinskoj županiji, uspoređivao niti s jednim radnikom iz razloga jer su svi utvrđeni viškom,
- da radničkom vijeću nisu bili dostavljeni kriteriji zbog kojih je tužitelj uvršten u program zbrinjavanja viška radnika i zbog kojih mu se otkazuje Ugovor o radu,
- da se radničko vijeće protivilo otkazu ugovora o radu.
10. Polazeći od navedenih utvrđenja, a primarno činjenice da je tužitelj imao sklopljen s tuženikom Ugovor o radu za radno mjesto referent u Diviziji pošta u Splitsko-dalmatinskoj županiji, nižestupanjski sudovi zaključuju da poslovi tužitelja nisu bili vezani uz sektor ili odjel, već samo uz diviziju i grupu područja te je stoga tuženik prije donošenja Odluke o otkazu bio u obvezi tužitelja usporediti sa svim drugim referentima, ili bar s onim radnicima koji su kod njega bili zaposleni kao referenti u Diviziji pošta u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a što je isti propustio učiniti pa je time postupio protivno odredbi čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR). Nadalje ocjenjuju da prilikom donošenja osporene odluke savjetovanje sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci nije provedeno na pravilan način jer radničkom vijeću nisu bili dostavljeni kriteriji zbog kojih je tužitelj uvršten u program zbrinjavanja viška radnika i zbog kojih mu se otkazuje ugovor o radu pa je time tuženik postupio i protivno odredbi čl. 149. ZR. Slijedom navedenog ocjenjuju tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu te da radni odnos nije prestao i vraćanje na rad osnovanim.
11. Tuženik kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava u reviziji u bitnom osporava zaključak suda da je tuženik bio dužan tužitelja uspoređivati prema organizacijskoj jedinici unutar Divizije pošta, Splitsko–dalmatinske županije pa posljedično tome ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 107. st. 3. ZR.
11.1. Nadalje osporava zaključak suda da savjetovanje nije provedeno na pravilan način iz razloga što radničkom vijeću nisu dostavljeni kriteriji zbog kojih je tužitelj uvršten u program zbrinjavanja viška radnika i zbog kojih mu se otkazuje ugovor o radu, smatrajući da to nije bio u obvezi jer su svi radnici na istom radnom mjestu proglašeni viškom te stoga nije bio u obvezi primjenjivati kriterije kako socijalne, tako ni dodatne, pa posljedično tome ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 149. ZR. 11.2. Poziva se na odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž R-249/15 od 31. ožujka 2016. iz koje citira navedeno: “Budući da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik kod donošenja pobijane odluke uzeo u obzir odredbe članka 107. stavka 1. točke 1. ZR-a, i to da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, kao što je uzeo u obzir i ostale kriterije propisane stavkom 2. do 5. tog članka, to se u odnosu na žalbene navode tužiteljice kojima tvrdi da savjetovanje s radničkim vijećem nije provedeno u skladu s odredbama ZR-a, ističe, kako iz spisu priloženih dopisa tuženika vezano za savjetovanje o zbrinjavanju viška radnika upućenih Glavnom radničkom vijeću tuženika tijekom studenog i prosinca 2013. i njima priložene dokumentacije (listovi 25.-199. spisa), proizlazi da je tuženik kao poslodavac o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavio sve potpune podatke radničkom vijeću, a kako je to propisano odredbom članka 120. stavka 2. ZR-a, sve kako bi se radničko vijeće pravodobno moglo očitovati o toj odluci, što je isto i učinilo, zbog čega ti žalbeni navodi ne mogu dovesti u pitanje navedena utvrđenja prvostupanjskog suda.“
12. Odredbom čl. 107. st. 1. t. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
12.1. Prema odredbi stavka 2. tog članka poslovno uvjetovan otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.
12.2. Prema odredbi čl. 107. st. 3. ZR pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
12.3. Odredbom čl. 118. ZR propisano je da namjeru da otkaže određeni ugovor o radu poslodavac je dužan priopćiti radničkom vijeću te je dužan o toj odluci savjetovati se s radničkim vijećem, u slučaju, na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.
12.4. Odredbom čl. 149. st. 1. ZR propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.
13. Po ocijeni ovoga suda, a polazeći od Ugovora o radu tužitelja kojim je ugovoreno obavljanje poslova za radno mjesto referent Divizija pošta, za područje Splitsko– dalmatinske županije te navedenih zakonskih odredbi, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tuženik bio dužan tužitelja uspoređivati sa svim radnicima koji su kod njega bili zaposleni kao referenti u Diviziji pošta u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Činjenica što je tuženik donošenjem Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta H. H. p. d.d. od 21. svibnja 2013. organizirao organizacijske jedinice unutar Divizija te svrstao tužitelja da obavlja poslove u okviru organizacijske jedinice Divizija pošta, Sektor dostave GP3 i o tome obavijestio tužitelja te nedugo nakon toga zaključio da je prestala potreba za radom na radnom mjestu referent Divizija pošta, Sektor dostave GP3 za sve djelatnike raspoređene u taj sektor, ne oslobađa tuženika prilikom donošenja osporene odluke primjene odredbe čl. 107 st. 3. ZR u odnosu na ostale radnike za radno mjesto za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu. Naime, samim donošenjem navedenog Pravilnika i obavijesti tuženiku o rasporedu u određeni sektor unutar Divizije, tuženik nije tužitelju izmijenio Ugovor o radu te ga je trebao uspoređivati sa svim radnicima koji su kod njega bili zaposleni kao referenti u Diviziji pošta u Splitsko-dalmatinskoj županiji za koje radno mjesto je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu.
13.1. Treba naglasiti da je tuženikovo pravo reorganiziranje poslovanja u cilju unapređenja njegovog poslovanja, a što podrazumijeva i ukidanje nekih radnih mjesta sa posljedicom pojave tehnološkog viška dijela radnika, ali pri određivanju koji će radnik biti proglašen tehnološkim viškom, potrebno je strogo pridržavanje zakonom propisanih uvjeta i pretpostavki, a što je u ovom slučaju izostalo pa je stoga u pobijanoj odluci pravilno primijenjeno materijalno pravo kada su sudovi zaključili da pri donošenju osporene odluke nije pravilno primijenjena odredba čl. 107. st. 3. ZR. 14. Posljedično navedenom, a polazeći od činjenice da radničkom vijeću nisu bili dostavljeni kriteriji zbog kojih je tužitelj uvršten u program zbrinjavanja viška radnika i zbog kojih se tužitelju otkazuje Ugovor o radu, pravilna je ocjena sudova da savjetovanje s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci nije provedeno na pravilan način te da stoga tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 149. ZR.
14.1. Nadalje, pozivanje tuženika na shvaćanje u odluci Županijskog suda u Splitu broj Gž R-249/15 od 31. ožujka 2016. kroz razlog pogrešne primjene odredbe čl. 149. ZR nije od utjecaja za odluku u ovom predmetu jer shvaćanje izraženo u toj odluci polazi na činjeničnim utvrđenjima (da je tuženik kao poslodavac o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici dostavio sve potpune podatke radničkom vijeću) koja suprotna utvrđenju u ovoj odluci (da radničkom vijeću nisu bili dostavljeni kriteriji zbog kojih je tužitelj uvršten u program zbrinjavanja viška radnika i zbog kojih mu se otkazuje Ugovor o radu).
15. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
