REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4723/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. N. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Č. o. d.o.o., V., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-105/2019-2 od 23. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-81/17 od 19. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-105/2019-2 od 23. srpnja 2019. odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Zadru presudom poslovni broj Pr-81/17 od 19. prosinca 2018. pod točkom I. izreke odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da Odluka o opozivu uprave-direktora trgovačkog društva Č. o. d.o.o. od ... godine, u dijelu čl. 2. st. 2. Odluke, kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nije dopuštena i da radni odnos nije prestao.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto direktora, u roku od 8 dana.
3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.“
Pod točkom II. izreke je naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana, a pod točkom III. izreke odbio je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 8.637,50 kuna.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-105/2019-2 od 23. srpnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke, a pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382.a Zakona o parničnom postupku iz svih revizijskih razloga, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije, predložio je reviziju odbiti kao neosnovanu te je tražio naknadu troška odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Iako revident navodi da reviziju podnosi iz svih revizijskih razloga što uključuje i bitne povrede odredaba parničnog postupka, revident nije sukladno čl. 386. ZPP-a određeno naveo niti jednu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojeg podnosi reviziju, a niti iz revizije proizlazi da je opisno ukazao na počinjenje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:
- da je 2. listopada 2012. tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o pravima i obvezama direktora na rok od 4 godine,
- da je prema članku 2. stavku 4. Ugovora, radno mjesto navedeno u članku 1. tog ugovora radno mjesto s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima,
- da je tužitelju nakon opoziva menadžerskog ugovora ponuđen drugi ugovor, kojeg tužitelj nije prihvatio,
- da je tužitelj i nakon opoziva nastavio raditi čime je sklopio i realizirano novi usmeni ugovor na koji bi se primjenjivale odredbe Zakona o radu,
- da je tužitelj pred Trgovačkim sudom u Zadru podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odluke o opozivu te je sud donio nepravomoćnu presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev.
9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je odluka o opozivu uprave-direktora u dijelu članka 2. stavka 2. nedopuštena jer stranke nisu sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme nego menadžerski ugovor zaključen na vrijeme od 4 godine na koji se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovačkim društvima, a ne Zakona o radu.
9.1. Pri tome drugostupanjski sud otklanja navod tužitelja da bi bila riječ o mješovitom ugovoru koji ima obilježja i menadžerskog ugovora i ugovora o radu te zaključuje da je tužitelju nakon opoziva menadžerskog ugovora o radu ponuđen drugi ugovor, kojeg tužitelj nije prihvatio, ali je time što je nastavio raditi nakon toga, sklopio i realizirao novi usmeni ugovor o radu i na taj ugovorni odnos bi se primjenjivale odredbe ZR. Međutim, sud navodi da to nije predmet ovog postupka, jer tužitelj zahtijeva u ovom postupku utvrđenje nedopuštenosti članka 2. stavka 2. Odluke o opozivu menadžerskog ugovora na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a i ZTD-a i koji nije zaključen na neodređeno vrijeme, nego da iz njegovih odredbi jasno proizlazi da je zaključen na rok od 4 godine i da nema obilježja ugovora o radu.
10. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja kada navodi da je tužitelj bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
11. Odredbom čl. 365. st. 2. ZPP propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Stoga, vezano za revizijski navod da odluka o otkazu nije obrazložena valja reći da s obzirom na to da revident zbog tog razloga žalbom nije pobijao prvostupanjsku presudu, takve navode ne može iznositi niti sada u reviziji.
13. Pravilan je zaključak suda prema koje je osnovana tvrdnja tužitelja da je nakon što je nastavio raditi po isteku mandata direktora bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme.
14. Međutim, opoziv s dužnosti člana uprave-direktora društva predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, dalje: ZR), a kako tužitelj nije imao sklopljen ugovor o radu za neko drugo radno mjesto niti ga se može automatski vratiti na neko drugo radno mjesto na kojem je ranije radio a s obzirom da je tužitelj odbio sklapanje novog ugovora, kojeg mu je ponudio tuženik, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je jednako odlučiti, odnosno zaključiti, da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika.
15. Zbog navedenog, ne postoji revizijski razlog zbog kojeg je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.
16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
