Poslovni broj: 10 UsI-1341/2022-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. S., …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi prava na invalidsku mirovinu, bez održavanja rasprave, 25. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 141-02/22- 03/01051123463, Urbroj: 341-99-06/2-22-002117 od 20. svibnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: UP/I 141-02/21-03/01051123463, Urbroj: 341-19-06/2-21-009427 od 25. veljače 2022., te vraćanja predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: 141- 02/22-03/01051123463, Urbroj: 341-99-06/2-22-002117 od 20. svibnja 2022. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,

Područnog ureda u Šibeniku, Klasa: Klasa: UP/I 141-02/21-03/01051123463, Urbroj: 341-19-06/2-21-009427 od 25. veljače 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je tužitelju, pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO), odbijen zahjtev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja iz razloga pogrešene primjene materijalnog prava, povrede pravila postupka i što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, tužitelj je u bitnom pozivajući se na odredbu članka 142. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji, a po kojoj da je i podnio zahtjev, te citirajući i stavak 2. istog članka naveo da u tuženik u osporenom rješenju ističe da je isto doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća Vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područne službe u

Splitu, evidencijski broj vještačenja: … od ... u kojemu je utvrđeno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Nakon izjavljene žalbe pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: … od … u kojemu je utvrđeno da nije nastupilo trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. Napominje kako je rođen ... i da smanjenje radne sposobnosti u odnosu na životnu dob nije pravilno procjenjeno. Takav zaključak liječničke komisije da je u suprotnosti sa njegovom liječničkom dokumentacijom i isti je rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a što se moglo utvrditi da je postupak proveden u skladu sa odredbama članka 51., 52., i 54. Zakona o općem upravnom postupka i da su mu na taj način prezentirane sve činjenice i dokazi na temelju kojih je nadležni organ našao da je njegov zahtjev za priznavanje na invalidsku mirovinu neosnovan. Međutim ovim putem ističem da mu prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja nije omogućeno da se očituje na navode iz naprijed navedenih nalaza te samim tim mu nije jasno što je to sporno u njegovoj medicinskoj dokumenataciji, te koje to modalitete liječenja mora poduzeti. U postupku stranci da se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama,

okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Samim tim da je došlo do grubog kršenja članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, da mu sporni nalazi nikada nisu dostavljeni,

radi čega da je ostao uskraćen očitovati se na iste, a čime je došlo do grube povrede jednog od osnovnih načela Zakona o općem upravnom postupku, načela saslušanja stranke. Službena osoba da je dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe,

a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima. Ovakvim ponašanjem upravnog tijela prilikom donošenja pobijanog rješenja došlo je do kršenja članka 52. Zakona o općem upravnom postupku. Također, ukazuje na formiranu prasku Upravnih sudova u

Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 17. stavak 11. Uredbe o metodologijama vještačenja za osobe sa boravkom u inozemstvu Vijeće vještaka iz članka 3. stavak 4.

Uredbe daje nalaz i mišljenje na osnovu medicinske dokumentacije ili detaljnog medicinskog izvješća dostavljenog od inozemnog nositelja mirovinskog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Kada za to postoje razlozi, vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe.

Upravo zbog ovog stava upravne prakse u RH u kojoj je jasno naglašeno da postoje razlozi da se mišljenje daje na osnovu neposrednog pregleda, smatra kako bi bilo nužno da Vijeće vještaka izvrši neposredni pregled njegovog zdravstvenog stanja i medicinske dokumentacije. Potom citira odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, te navodi da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je njegov zahtjev odbijen jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti, a ne upućujući ga na dodatne pretrage i modalitete koji bi mogli poboljšati njegovo zdravstveno stanje 28 godina nakon ranjavanja čime je došlo do kršenja članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku budući da tuženik nije utvrdio činjenično stanje obzirom na činjenicu kako je osoba od navršenih 67 godina.

U tom smislu ističe odredbe članka 14. i 26. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano da su svi pred zakonom jednaki. Članak 57. Ustava Republike Hrvatske propisuje da se posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovom uključenju u društveni život, pa dosadašnje postupanje upravnih tijela Republike Hrvatske u njegovom slučaju predstavlja grubo kršenje navedenih ustavnih i zakonskih odredbi. Ističe, također, i odredbu članka 140. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, ističe da na temelju analize podataka u spisu i navoda žalbe primjećuje da se osporeno rješenje kao ni rješenje prvostupanjskog upravnog tijela ne mogu ocijeniti zakonitim obzirom da je u cijelosti pogrešna interpretacija upravnih tijela prema kojoj je uvjet za stjecanje prava na invalidska mirovinu, prema članku 142. ZHBDR, trajno stečeni status ratnog vojnog invalida pravomoćnim rješenjem nadležnog bosanskohercegovačkog tijela donesenog nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava u skladu sa

Zakonom o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 82/09). Po njegovoj ocjeni da odredba čl.142. st. 2 ZHBDR ne daje podlogu za takvo tumačenje,

jer su tom odredbom jasno propisani uvjeti za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, a nigdje u toj niti bilo kojoj drugoj odredbi ZHBDR nije propisano da se mora raditi o pravomoćnom rješenju nadležnog bosanskohercegovačkog tijela donesenog nakon provedene kontrole zakonitosti korištenja prava u skladu sa Zakonom o provodenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 82/09). Stoga da ne može prihvatiti pristup upravnih tijela prema kojem se navedeni članak odnosi samo na hrvatske državljane, pripadnike borbenog sektora HVO koji raspolažu pravomoćnim rješenjem nadležnog bosanskohercegovačkog tijela donesenog nakon provedena kontrole zakonitosti korištenja prava u skladu sa Zakonom o provodenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, broj 82/09). Nastavno izloženom, kako je on hrvatski državljanin, pripadnik borbenog sektora HVO, te mu je pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko Neretvanske županije, Ministarstva za pitanja branitelja Mostar, broj: 12-43-02-247/07 od 24.10.2007. priznato svojstvo ratnog vojnog invalida (RVI) IV grupe sa 80% tjelesnog oštećenja, trajno po osnovi povrede i oboljenja počevši od ..., s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom sve dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava, to je potrebno u nastavku upravnog postupka, primjenom gore citiranih odredbi čl.142. ZHBDR i 139. ZOMO, spis dostaviti nadležnom tijelu vještačenja radi donošenja Nalaza i mišljenja, a potom donijetim odluku o osnovanosti njegova zahtjeva, kao tužitelja. Za napomenuti je i da je u spisu bio priložen i zaključak Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko Neretvanske županije, Grada

Mostara, Odjel za društvene djelatnosti, Služba za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, broj: UP-1-09-43-2533/06-1 od 10.12.2021. u kojemu stoji da mu se dozvoljava isplata osobne invalidnine, utvrđene rješenjem Ministarstva za pitanja branitelja HINZ Mostar, broj: 12-43-02-247/07 od 24.10.2007., kao ratni vojni invalid (RVI), na način da se uvrsti na isplatu redovnih mjesečnih primanja osobne invalidnine, kao ratni vojni invalid IV. Grupe sa 80 % vojnog invaliditeta, počevši od ... Prema svemu gore navedenom smatra da je došlo do povrede njegovih prava koja mu po zakonu pripadaju. Također,smatra da u ovome postupku nije na ispravan način utvrđena materijalna istina propisana člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku i nisu cijenjene sve isprave koje su sastavni dio spisa predviđen člankom 9. stavkom 2.

Zakona, te da je tuženik postupio protivno odredbi članka 118. stavka 1. ZUP-a. Slijedom svega navedenog predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skaldu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Potom tuženik citira odredbu članka 142. stavku 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine broj 112/17), te navodi da je pravomoćnim rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanske županije,

Ministarstva za pitanja branitelja-Mostar, broj: 12-43-02-247/07 od 24.10.2007., tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% tjelesnog oštećenja, trajno po osnovi povrede i oboljenja, počevši od …, s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom, sve dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava. Spisu predmeta prileži i zaključak Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko neretvanske županije, Grad Mostar, Odjel za društvene djelatnosti, Službe za zaštitu prava branitelja njihovih obitelji, broj: UP-1-09-43- 2533/06-1 od 10.12.2021., u kojem stoji da se tužitelju dozvoljava isplata osobne invalidnine, utvrđene rješenjem Ministarstva za pitanja branitelja HNŽ Mostar, broj: 12- 43-02-247/07 od 24.10.2007., na način da se imenovani uvrsti na isplatu redovnih mjesečnih primanja osobne invalidnine, kao ratni vojni invalid IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta, počevši od … Prema uvjerenju HZMO, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencije iz vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, broj 07/15-

41/1-113/20-02 od 1.6.2020. tužitelj je bio pripadnik MUP-a u periodu od … do …, te je na vojnoj dužnosti povrijeđen obolio dana …na lokalitetu Crni

Vrh, kao pripadnik 1. Pješačke brigade, izvršavajući zapovijed na prvoj crti bojišnice u blizini imenovanog pala je granata od čije je detonacije odbačen zadobio povrede glave drugih dijelova tijela, oštećenje sluha i doživio psihički šok. U žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: … od …, kojim je utvrđeno da kod tužitelja invalidnost ne postoji jer ne postoji smanjenje

radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti. U povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO,

pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: … od … u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da postupajući po žalbi i imajući u vidu priloženu medicinsku drugu dokumentaciju, tijek liječenja, bez kontinuiteta tegoba bez značajnijeg pogoršanja stanja mišljenja su da u žalitelja, ovdje tužitelja, ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Nadalje, da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja u skladu sa odredbama članka 14. stavka 10. članka 69. stavka 1. 3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/2017) prihvatili dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je žalitelju u Bosni Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na invalidninu ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora se utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima. Ističe da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni Hercegovini na temelju ranjavanja ili zatočeništva, odnosno RVI I. do IV. skupine na temelju bolesti ili ozljede samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li postoji invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO uzrokovan povredom oboljenjem u ratu u Bosni Hercegovini, uvjeti iz članka 142. stavka 2. ZOHBDR-a nisu ispunjeni stoga nije bilo osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Slijedom navedenog, smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a). Potom je u ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbi i odgovoru na tužbu, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.

6. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je utvrđivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019; dalje: ZOMO-a), u vezi sa odredbom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR-a).

9. Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja.

Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka,

a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

10. Odredbom članka 142. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između

Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti pokrenut zahtjevom tužitelja od …; da su osporena rješenja donesena u ponovljenom postupku u izvršenju presude ovog suda poslovni broj 14 UsI-1326/21-4

od … kojom su poništene ranije doneseno rješenje tuženika i

prvostupanjskog tijela i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak; da je tužitelj rođen ….; da je hrvatski državljanin; da je bio pripadnik borbenog sektora HVO-a.

12. Prema pravomoćnom rješenju Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanske županije, Ministarstva za pitanja branitelja-Mostar, broj: 12-43-02-247/07 od 24.10.2007., tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% tjelesnog oštećenja, trajno po osnovi povrede i oboljenja, počevši od …, s pravom na osobnu invalidninu i ostala prava propisana Zakonom, sve dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.

13. Spisu predmeta upravnog tijela prileži i zaključak Federacije Bosne i Hercegovine, Hercegovačko neretvanske županije, Grada Mostara, Odjela za društvene djelatnosti, Službe za zaštitu prava branitelja njihovih obitelji, broj: UP-1-09- 43-2533/06-1 od 10.12.2021., u kojem stoji da se tužitelju dozvoljava isplata osobne invalidnine, utvrđene rješenjem Ministarstva za pitanja branitelja HNŽ Mostar, broj: 12- 43-02-247/07 od 24.10.2007., na način da se imenovani uvrsti na isplatu redovnih mjesečnih primanja osobne invalidnine, kao ratni vojni invalid IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta, počevši od …

14. Prema uvjerenju HZMO, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencije iz vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, broj 07/15-41/1-113/20-02

od 1.6.2020. tužitelj je bio pripadnik MUP-a u periodu od … do …, te

je na vojnoj dužnosti povrijeđen i obolio dana … na lokalitetu C. V., kao pripadnik 1. Pješačke brigade, izvršavajući zapovijed na prvoj crti bojišnice u blizini imenovanog pala je granata od čije je detonacije odbačen i zadobio povrede glave i drugih dijelova tijela, oštećenje sluha i doživio psihički šok.

15. Nadalje, iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja, u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja, pribavljen Nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja: … od …, kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

16. Temeljem navedenog nalaza i mišljenja, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem odbijen predmetni zahtjev za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

17. U povodu žalbe, u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: … od …. u kojem je navedeno da je tužitelj pripadnik

HVO-a, da je …. - na prvoj crti bojišnice bio je odbačen detonacijom granate i zadobio kontuziju lumbosakrinog segmenta kralježnice desnog lakta. Razvio je akutni postraumatski lumbosakralni sindrom. Pregledan je istog dana u Ratnoj bolnici "R.“- u prilogu nalaz psihijatra dr. N. – … je prisutna postraumatska nagluhost, ukupni gubitak sluha po Fowleru 62.5%, u prilogu nalaz spec ORL KB Mostar …, audiogram po Fowleru … EMNG nalaz učinjen … ukazuje na radikulopatije S1 desno i L5 lijevo a zbog razvoja PTSP-a anksiozno

depresivna slika liječi se kontinuirano ambulantno po neuropsihijatru do …-u prilogu nalaz neuropsihijatra dr. M. …, a zatim je je obavio samo jedan pregled psihijatra …- nalaz u prilogu. Ostvario je status RVI 80% za stalno - u prilogu - Nalaz mišljenje Liječničke komisija za pregled osoba obuhvaćenih zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji u revizijskom postupku u Mostaru … Za vještačenje nije priloženo Rješenje o statusu RVla nakon obavljene revizije kontrole zakonitosti korištenja prava od strane ovlaštenog tijela- nadležne Liječničke komisije u Sarajevo,

BIH. Vijeće vještaka je utvrdilo da nije nastupilo trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Postupajući po žalbi i imajući u vidu priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju, tijek liječenja, bez kontinuiteta tegoba i bez značajnijeg pogoršanja stanja, mišljenja su da u tužitelja ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

18. Tuženik, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da su tijela stručnog vještačenja u oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a uzrokovan povredom i oboljenjem u ratu u Bosni i Hercegovini, to da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 142. ZHBDR-a, pa je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

19. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje su pravilni i zakoniti, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

20. Naime, nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku donijeti su na temelju medicinske i druge dokumentacije u spisu tuženog tijela, vještva su obrazložena te je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno odredbama ZOMO-a koje uređuju postupak medicinskog vještačenja i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17, 56/18;

dalje: Uredba), te ih ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća te smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

21. Tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da ocjena nadležnih tijela vještačenja da kod njega još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti u suprotnosti sa njegovom medicinskom

dokumentacijom, te da je rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavio niti predložio izvođenje dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju (primjerice vještačenje po sudskom vještaku u ovom upravnom sporu). Štoviše, iz nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u oba stupnja razvidno je da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija koja prileži spisu upravnoga tijela,

upravo suprotno tužbenim prigovorima, te da je na temelju cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe.

22. Pri tome, za navesti je da nije osnovan prigovor tužitelja da su osporena rješenja donesena suprotno odredbi članka 30. i članka 52. stavaka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje: ZUP). Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi prvenstveno o činjenicama medicinsko stručne naravi te je tužitelju omogućavanjem prava na žalbu na prvostupanjsko rješenje pružena mogućnost izjašnjavanja putem žalbe, a koje pravo je tužitelj i iskoristio. Isto tako za navesti je da je sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka iznesen u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja, pa je stoga tužitelj imao mogućnost u tužbi i tijekom ovog spora očitovati se u odnosu na sve relevantne činjenice, pa tako i u odnosu na sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća vještaka i Vijeća viših vještaka. Osim toga sukladno odredbi članka 84. ZUP-a tužitelj se ima pravo obavijestiti o tijeku postupka, razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.

23. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, a upravo suprotno tužbenim prigovorima, u provedenom postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari u smislu odredbe članka 8. ZUP-a, te su izvedeni dokazi ocjenjeni u okviru ovlasti iz odredbe članka 9. ZUP-a i daju dovoljno osnova za zaključak kako kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti.

24. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

25. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 25. listopada 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku za prijem pismena u Republici Hrvatskoj M.

D., …,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.