REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 10 Pr-3853/2021-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari tužiteljice S.P.iz N. M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z.R., odvjetnik u Z., protiv tuženika O.š. N.M., N.M., OIB: …, koju zastupa ravnatelj A.B., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice N.M., odvjetnice, i punomoćnice po zaposlenju tuženika M.C., 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku O.š. N.M. da tužiteljici S.P. isplati iznos od 7.012,23 kn (slovima: sedamtisućadvanaestkunai dvadesettrilipe)/930,68 EUR[1] (slovima: devetstotinatrideseteuraišezdesetosam centi) zajedno sa zateznom kamatom, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče:

- na iznos od 540,65 kn od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 546,41 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 545,05 kn od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 548,80 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 539,44 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 552,12 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 545,83 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 539,00 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 528,87 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 528,87 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 528,87 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 528,87 kn od 16. siječnja 2017. do isplate, te

- na iznos od 539,45 kn od 16. veljače 2017. do isplate, sve po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku O.š. N.M. da tužiteljici S.P. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn (slovima: tisućuosamstosedamdesetpet)/248,45 EUR (slovima: dvijestotinečetrdesetosam euraičetrdesetpetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. listopada 2022. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S.P.za iznos od 0,02 kn te u dijelu isplate zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice S.P. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 1.806,25 kn/239,73 EUR i zateznu kamatu na predmetni trošak tekuću od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 2. veljače 2021. navodi da se u utuženom razdoblju (2016. i 2017.) nalazila u radnom odnosu kod tuženika, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu. Navodi da joj je tuženik od prosinca 2015. godine pa nadalje plaću neosnovano obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn pa postoji dug tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u plaći od 7.012,25 kn uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Tužiteljica se pritom poziva na Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljen između Vlade RH i sindikata javnih službi (kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini), Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III. Dodatka Sporazuma), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Nastavno tužiteljica navodi da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazuma pa je člankom III. Izmjena Dodatka Sporazuma ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno, rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće primjene prema tim Izmjenama i dopunama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. zavod (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog

BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom DZS-a 4. prosinca 2015. Tužiteljica smatra da, s obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, da je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a kako je člankom VII.c stavkom 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno. S obzirom da su ispunjeni uvjeti za obračun plaće tužiteljice po osnovici od 5.415,37 kn za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. lipnja 2022. navodi kako je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu, međutim osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost i sadržaj pravnih izvora na koje se tužiteljica u tužbi poziva. Navodi da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama nije sklopio jedan od potpisnika Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (sindikat) pa iste smatra pravno nevaljanim, odnosno ništetnim i nepostojećim. Nadalje, osporava pravnu narav i valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći da isti predstavljaju običan ugovor, a ne kolektivni ugovor iz razloga što nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori, za iste nikada nije bio ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po vijeću, a istim se sadržajno niti ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno mogla primijeniti. Slijedom navedenog smatra da ne postoji utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice plaće u javnim službama, odnosno drugih usklađivanja plaća iz citiranih pravnih izvora. Također, osporava i činjenični navod iz tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama smatrajući da se uređenje plaće I osnovice plaće u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama koji predstavljaju strogo I apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Nadalje, osporava navode tužbe da je u primjeni članak III. Izmjena I dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. od prosinca 2015., kako to navodi tužiteljica, s obzirom da je člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. regulirano da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tuženika, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan, proizlazi da se uskladba primjenom članaka III. do V. Izmjena i dopuna Sporazuma iz 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, a budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma iz 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, isto je isteklo 25. listopada 2016., što ukazuje da do "uskladbe" osnovice plaća u

javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Naposljetku tuženik predlaže pozvati Republiku Hrvatsku na uključivanje u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika budući da su predmet tužbenog zahtjeva sredstva za plaće i druga materijalna prava koja se osiguravaju u državnom proračunu. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Podneskom od 30. lipnja 2022. (list 169 spisa) o otpočetoj je parnici obaviještena Republika Hrvatska, na temelju odredbe članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), koja nije zatražila stupanje u parnicu kao umješač u ovom postupku.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu tužiteljice od 21. rujna 2000. (list 5 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća tužiteljice (list 8-23 spisa), Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a, procjene tromjesečnog BDP-a za drugo i treće tromjesečje 2015., objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenje za javnost DZS-a od 27. studenog 2015., procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. od 4. prosinca 2015. te odluke od 29. prosinca 2016.

5. Dokazni prijedlozi tužiteljice za pribavom očitovanja tuženika i HZMO-a o postojanju i trajanju radnog odnosa stranaka i provođenje financijskog vještačenja odbijeni su budući da postojanje i tijek radnog odnosa između stranaka te visina tužbenog zahtjeva tijekom postupka nisu bili sporni, a dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem odbijen je budući da u ovom predmetu nije bilo spornih činjenica važnih za odluku suda zbog kojih bi bilo potrebno saslušati tužiteljicu.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan. 7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice tuženika, za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, da je tuženik kao poslodavac predstavljao javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01, 39/09) te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn. 9. Sporno je u ovom postupku pravno pitanje - je li tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je pak ista odgođena te i prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.

10. Za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. Vlada RH i sindikati javnih službi i to: Sindikat, sindikat, sindikat, Sindikat, sindikat, sindikat, sindikat te sindikat zaključili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- 13. svibnja 2009. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- 26. listopada 2011. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po sindikatu iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama su promijenjeni članci III. I IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena I dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. citiranih Izmjena i dopuna

- člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisano je da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14; dalje: ZR) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.,

- 28. prosinca 2012. Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su Vjerodostojno

tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.

11. Slijedom navedenog, za zaključiti je da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, a potvrđen odredbama članka 51. stavka 4. Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 115/10; dalje: TKU/10), ("Narodne novine" broj: 141/12, 150/13, 153/13; dalje: TKU/12). U tom smislu, uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Neosnovan je prigovor tuženika o nevaljanosti tj. ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Naime, odlučno je to da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Ovo pravno stajalište proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12 od 3. travnja 2013., Revr- 847/10 od 7. prosinca 2011., Revr-1797/09 od 7. veljače 2012.) te Odluke Ustavnog suda RH broj U-III-3535/13 od 5. ožujka 2015. Tuženik nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja (što bi onda predstavljalo povredu tog postupka), to tim više što je navedeni sindikat parafirao Izmjene dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

13. Nadalje, valja reći da je sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kad zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima, a koje stajalište je zauzeto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Gž-13/02. U konkretnom slučaju, niti jedna od potpisnica, a osobito Vlada Republike Hrvatske u zakonski predviđenom postupku ničim nije osporila niti osporavala valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu pa je neosnovan spomenuti prigovor ništetnosti, istaknut u tom pravcu od strane tuženika u ovom postupku.

14. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, valja navesti da je iz službenih pokazatelja DZS, a na koje se članak III. i poziva, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. pa stoga jasnim proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

15. Suprotno tuženikovim prigovorima, u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do IV. navedenih Izmjena i dopuna, uskladba se u tom slučaju odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Naime, odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda uskladbe nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanim u člancima III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a, s tim da iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, tj. ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima, a koje je objavio zavod vidljivo je da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo

negativnog rasta BDP-a, već upravo suprotno, vidljivo je da je BDP stalno rastao. U tom smislu navedena odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. se ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., niti se tako može tumačiti, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

16. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je iskorištena kroz odredbu članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje.

17. Dakle, tuženik je tužiteljici, sukladno svemu naprijed navedenom, počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, uzimajući u obzir odredbu članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011

18. Sve naprijed navedeno je u skladu s pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u presudi poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020., koja je donesena u činjenično i pravno istovjetnom predmetu.

19. Slijedom svega navedenog, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva (kako je to tuženik naveo na ročištu održanom 13. rujna 2022.), djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) i članka 92. stavka 3. ZR, kako je to navedeno u stavku I izreke presude.

21. Tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 0,02 kn odbijen je kao neosnovan budući da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa razlike plaće tužiteljice iznosi 7.012,23 kn, a ne 7.012,25 kn kako je to u tužbenom zahtjevu tužiteljice navedeno. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

22. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 7.012,23 kn. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7/1) te pristupa na ročište održano 13. rujna 2022. od 75 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 10,00 kn ukupno iznosi 1.500,00 kn, uvećano za trošak PDV-a od 25% koji iznosi 375,00 kn (Tbr. 42), sve ukupno iznosi 1.875,00 kn. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

24. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 1. srpnja 2022. (dostavljen sudu 2. srpnja 2022.) kojim se očitovala na odgovor na tužbu. Naime, tužiteljica u istom u bitnome samo ponavlja navode iz tužbe te navodi stajališta drugostupanjskih sudova i Vrhovnog suda RH koja je mogla iznijeti i na ročištu (tako ŽS u Zagrebu u rješenju od 20. rujna 2021. poslovnog broja Gž R-1973/2021 i ŽS u Splitu u rješenju od 1. ožujka 2022. poslovnog broja Gž R-141/2022). Nadalje, budući da su u ovom predmetu sporna samo pravna pitanja (kako je to navedeno u stavku 9. obrazloženja presude) uzimajući u obzir načelo iura novit curia (sud poznaje pravo) i činjenicu da o istom postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (presuda poslovnog broja Rev 1111/2020 od 1. prosinca 2020.), ocjena je ovog suda da argumentacija tužiteljice iz predmetnog podneska nije bila od utjecaja niti potrebna za donošenje ove odluke. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 375,00 kn uvećano za trošak PDV-a budući da isti nije nastao, a ni dospio do dana zaključenja glavne rasprave kada je zatražen jer je neizvjesno hoće li stranka pristupiti na ročište za objavu ili ne. Tužiteljici, također, nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 400,00 kn budući da predmetne pristojbe nisu plaćene niti je plaćanje istih naloženo tužiteljici u ovom postupku. Naime, tužiteljica je, na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18), oslobođena od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. ZPP, odlučeno kao u stavku IV izreke ove presude.

25. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

26. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

27. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Sutkinja

Mateja Cvitić, v.r.

, v

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku 2.

Tuženiku