REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-918/2021-4.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirca predsjednika vijeća, Irene Dikanović Terzić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz B., OIB: …,

zastupan po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženice

N. T. d.d. Z., , OIB: …, zastupane

po punomoćnici V. K., odvjetnici iz Z., radi naknade štete,

rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. srpnja 2021., poslovni broj: 51 Pn-48/2021-9., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja I. M. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Novom Zagrebu od 5. srpnja 2021., poslovni broj: 51 Pn-48/2021-9.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženi isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 40.000,00 kn i naknaditi mu parnični trošak, sve s kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita koji se odobravaju nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i tekućoj na iznos glavnice od utuženja, a na parnični trošak od presuđenja pa do isplate.“

II Nalaže se tužitelju I. M., OIB: …, da tuženiku N.

TV d.d., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 4.062,50 kuna, u roku od petnaest dana."

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je iz razloga pobijane presude nejasno da li prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev zbog toga što se sporni članak i video prilog ne odnose na tužitelja ili zbog toga što se ne odnose u dovoljnoj mjeri na tužitelja ili zbog toga što se članak i videozapis odnose na druge suce. Tvrdi da je pogrešan stav suda da sporni članak i video prilog predstavlja (samo) općenitu (i dopuštenu) kritiku sudbene vlasti (točke 18.7. - 19.). Ističe da je u spornom članku jasno naznačeno da se prosvjed održao upravo ispred Županijskog suda u Zadru, te da je povod prosvjeda aktivista zadarskog bloka bila odluka suca istrage (tužitelja) o puštanju osumnjičenih za grupno silovanje. Smatra da iako se u spornom članku i video zapisu koriste izrazi u množini, javnost je mogla shvatiti da se objavljene netočne, klevetničke i uvredljive informacije i uvrede opisane u točki 15. obrazloženja presude, odnose prvenstveno na tužitelja i njegov rad u predmetu poslovni broj: Kir-583/2019. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u razlozima presude iznio dostatne razloge zašto smatra da je tuženik postupao u dobroj vjeri. Ističe da od strane tuženika nikada nije kontaktiran, niti je zatražena njegova izjava ili bilo kakvo očitovanje. Tvrdi da je prvostupanjski sud odbio izvesti praktično sve dokaze koje je predložio. Objavljenim u potpunosti netočnim i pogrešnim informacijama tužitelj tvrdi da je u potpunosti ljudski, moralno, ali i profesionalno diskreditiran i u javnosti prikazan kao korumpirani sudac koji radi za svoj klan prema načelima feudalnog i faraonskog doba, kao i da je za njegovo zakonito djelovanje nužno medijskim pritiskom utjecati na donošenje odluka. Smatra da je predmetni članak urednički oblikovan kao programski sadržaj i da se nikako ne može smatrati dopuštenom kritikom pravosuđa. Smatra da je sud pogrešno tumačio članak 38. Ustava RH, jer zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli ne znači anarhiju i pravo na iznošenje netočnih, neprovjerenih i klevetničkih informacija. Pravo na prenošenje informacija s pojedinih skupova ili osobnih izjava sudionika (točka 16. presude) ne daje tuženiku pravo da bez prethodne provjere i bez ograde javno objavljuje netočne i uvredljive informacije što se u konkretnom slučaju dogodilo. Smatra da ga je sud trebao saslušati na okolnosti štete koja mu je objavom spornog članka nastala. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Tuženica se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe. Mišljenja je da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi iznosi jasne, logične i na zakonu i sudskoj praksi utemeljene razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

5. Žalba nije osnovana.

6. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. Predmet postupka je naknada neimovinske štete (povrede prava osobnosti) za koju tužitelj tvrdi da mu ju je tuženica prouzročila objavom novinskog članka "Prosvjed u Z.: Sude nam prema tome kako smo obučeni i tko stoji iza nas, vraćaju nas u feudalno doba", objavljenom 18. listopada 2019. na portalu.

7.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj tužbu za naknadu štete podnio u skladu s člankom 22. stavkom 2. i člankom 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04,84/11, 81/13, dalje: ZM), jer je sporni članak objavljen 18. listopada 2019., a tužitelj je tužbu za naknadu štete podnio 15. siječnja 2020., pri čemu je uz tužbu priložio i zahtjev za ispravak upućen tuženici preporučeno putem pošte 16. studenog 2019.

8. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je opravdano odbio izvesti dokazne prijedloge uvida u spis Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Kir- 583/19. i spis Ustavnog sud RH poslovni broj: U-III-4424/2019., jer je nesporno među parničnim strankama da je u spornom članku pogrešno navedeno da je Izvanraspravno vijeće poništilo odluku sudca istrage, te da je pravilno u članku trebalo pisati da je Izvanraspravno vijeće u cijelosti potvrdilo odluku suca istrage M. da postoji osnovana sumnja da su svi

osumnjičenici počinili kazneno djelo za koje se terete i odbilo žalbe branitelja kao neosnovane, te da postoji opasnost utjecaja na žrtvu kao svjedoka u odnosu na svu petoricu osumnjičenih, a da je prihvatilo žalbu i preinačilo odluku suca istrage samo u djelu u kojem je sudac istrage odredio mjeru opreza koju je dužna izvršiti i nadzirati policija, uz pridržaj istražnog zatvora, dok je Izvanraspravno žalbeno vijeće odredilo odmah istražni zatvor svoj petorici osumnjičenika, te da je odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj: U- III-4424/2019. od 13. studenog 2019. utvrđeno da je ovakvom odlukom Izvanraspravnog vijeća povrijeđeno pravo na slobodu osumnjičenicima. Prvostupanjski sud je opravdano odbio i prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka M. J. zaduženog za pružanje posebne policijske zaštite tužitelju, T. Š., M. G. i I. K., te

pribavljanja spisa PP Zadar, odnosno ODO Zadar radi dokazivanja tužitelja da je dobivao prijetnje građana u vezi sa ovim predmetom i da mu je zbog toga pružana zaštita policije. Naime, među parničnim strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kao sudac imao problema u svojoj sredini nakon donošenja predmetne odluke i da mu je sigurno trebala zaštita, čemu govori u prilog i činjenica da su organizirani prosvjedi koje je organizirala A. M.

i Z. B. kojima je povod bila odluka tužitelja da se osumnjičenici brane sa slobode, ali prosvjedi nisu organizirani povodom članka tuženice, niti članaka od 16. listopada 2019., već je predmetni članak izvještava upravo o tim prosvjedima. Prema članku od 16. listopada 2019. (list 43 spisa) tužitelj je bio na bolovanju i prije objave spornog članka.

8.1. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda, odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga prvostupanjski sud nije onemogućio tužitelju pravo na pristup sudu i pravično suđenje.

9. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je tužitelj sudac Županijskog suda u Zadru, koji je bio zadužen za rješavanje predmeta poslovni broj: Kir-583/2019., kao sudac istrage;

- da je tuženica nakladnik elektroničkog medija;

- da je na tom mediju dana 18. listopada 2019. objavljen novinski članak "Prosvjed u Z.: Sude nam prema tome kako smo obučeni i tko stoji iza nas, vraćaju nas u feudalno doba", koji članak se sastoji od tekstualnog dijela i videozapisa;

- da tekstualni dio članka sadrži informacije o prosvjedu koji je održan u Z.,

a organiziran je od strane Z. B., te da su u članku prenesene izjave prosvjednika (u obliku citata), kojima se na negativan način komentira stanje u hrvatskom pravosuđu;

- da je sastavni dio tog članka i videozapis koji sadrži isključivo snimku govora jedne od prosvjednica, u kojem govoru se također iznose negativni stavovi o hrvatskom pravosuđu (transkript govora na listu 47-48 spisa), s time da su dijelovi tog govora preneseni i u tekstualnom dijelu članka;

- da je u početnom i završnom dijelu tekstualnog dijela autor članka konstatirao da je povod navedenog prosvjeda odluka suca istrage da osumnjičene za višestruko silovanje maloljetnice pusti da se brane sa slobode, te da je izvanraspravno vijeće poništilo tu odluku, pa da su sva petorica osumnjičenih privedena u jednomjesečni istražni zatvor;

- da članak sadrži i podnaslov sa uvećanim i podebljanim slovima "Odluka suca istrage bila povod prosvjedu";

- da je u tekstualnom dijelu članka sadržana i izjava glasnogovornika Županijskog suda u Zadru suca Hrvoja Viskovića vezano uz konkretni slučaj;

- da se u članku ne spominju osobni podaci tužitelja (ime i prezime), kao suca istrage koji je donio odluku koja je bila povod prosvjeda, a ne spominju se ni preostali detalji slučaja;

- da je tuženica objavila na istom portalu 16. listopada 2019.

članak naslova "Sudac koji je pustio na slobodu osumnjičene za silovanje otvorio bolovanje, te članak "Odgođeno suđenje ocu monstrumu s P.", te članak također od 16. listopada 2019. naslova "Prosvjed ispred zadarskog suda: Mladi u crnom poslali znakovitu poruku nakon puštanja osumnjičenih za silovanje" u kojim člancima je sadržana informacija o tome da je upravo sudac I. M. (dakle tužitelj), kao sudac istrage, donio odluku kojom su osumnjičenici za silovanje maloljetnice "pušteni na slobodu", da je odluka suca istrage izazvala "ogorčenje javnosti", te da su najavljeni prosvjedi ispred zgrade suda u Z., te u Z., R. i P.;

- da je u novinskom članku HRT-a (drugog nakladnika) "Pravda za djevojčice:

Održani prosvjedi diljem Hrvatske", koji je objavljen 19. listopada 2019., odnosno jedan dan nakon objave utuženog članka, također navedena informacije o tome da su u petnaest hrvatskih gradova održani prosvjedi u znak podrške žrtvama seksualnog nasilja, a povodom "slučaja silovanja maloljetnice u Z.", odnosno "puštanja na slobodu petorice osumnjičenika";

- da je odluka iz predmeta poslovni broj: Kir-583/2019., kako to tužitelj i sam tvrdi, zaista bila povod većeg broja prosvjeda u gradovima diljem Hrvatske, na kojim prosvjedima se kritizirala sudbena vlast, odnosno sustav zaštite žrtava seksualnog nasilja;

- da iako se u utuženom članku izrijekom ne spominje tužiteljevo ime i prezime, čitatelji portala tuženice su znali da se radi upravo o tužitelju.

9.1. Iz spisa proizlazi da je tuženica po zahtjevu tužitelja 28. studenog 2019. na svom portalu objavila ispravak informacija iznesenih u tekstu "Prosvjed u Z.: "Sude nam prema tome kako smo obučeni i tko stoji iza nas, vraćaju nas u feudalno doba" i to upravo onako kako je to u zahtjevu napisao tužitelj.

10. U pogledu navoda tužitelja da su u članku objavljenom 18. listopada 2019. netočne sljedeće informacije i to:

- informacija sadržana u naslovu: "Sude nam prema tome kako smo obučeni, tko stoji iza nas, vraćaju nas u feudalno doba";

- da se sporni predmet poslovni broj: Kir-583/2019. nije odnosio na "višestruko silovanje";

- da je netočna informacija da je "izvanraspravno vijeće poništilo odluku suca istrage" - jer da je izvanraspravno vijeće djelomično preinačilo, a djelomično potvrdilo odluku suca istrage (tužitelja);

- da je netočna informacija da u sudu rade ljudi koji uzmu batinu u ruke koju zovu zakon, izudaraju je i bace na cestu ispred suda;

- da je netočna informacija da je u sudačkim rukama samo batina;

- da su netočne informacije da sud već godinama ne radi dobro, da njegove odluke jako loše utječu na društvo, da su proizvodi njihovih odluka ovakvi događaji, da se šalje poruka da su oni faraoni, da žrtve propadaju kao i cijelo društvo;

- da je netočna informacija da je sudska vlast "klanska vlast, vraćaju nas u feudalno doba, sude kako smo obučeni";

- da je netočna informacija da suci nemaju odgovornost;

- da je netočna informacija da bi tužitelj na način opisan u tekstu "surađivao s klikom koja je na vlasti";

- da je netočna i uvredljiva informacija "Smatramo sramotnim neodređivanje jačih mjera (istražnog zatvora) za osumnjičene počinitelje, čime se kompromitira proces utjecaja ne samo na moguće svjedoke, nego i na samu žrtvu";

- da je netočna informacija da sudovi ne donose pravične presude i da ne donose presude za sve jednako ("sudovi moraju početi donositi pravične presude i to u primjerenim rokovima i za sve jednako");

- da je netočna informacija iz video-priloga "… u ovom sudu rade ljudi koji uzmu batinu…izudaraju pravdu i kažu joj - nisi dovoljno dobro odjevena, razgolićena si i onda tu pravdu izvrgnu ruglu bace je na cestu ispred suda…");

- da je netočna informacija iz video-priloga da sud "šalje poruku zloupotrebljavajući vlast koji imaju i tvrdeći da su oni faraoni na prijestolju šalju poruku da oni mogu presuđivati kako oni misle da je dobro, a ne onako kako bi trebalo po pravdi i zakonu";

- da tužitelj nikada nije tvrdio da je faraon;

- da je netočna informacija iz video-priloga "vraćaju nas u feudalno doba, kad sude, sude gledajući tko što nosi i koliko ima novaca, kako je obučen, tko stoji iza njega, iz koje je obitelji";

- da je netočna informacija iz video-priloga da sud radi što hoće bez ikakve odgovornosti;

- da je netočna informacija iz video-priloga da se suci stavljaju u mjesto faraona;

- da je netočna informacija iz video-priloga da su sudske odluke arbitrarne;

- da je netočna informacija iz video-priloga da sudbena vlast radi za svoje klanove;

- da je netočna informacija iz video-priloga da loši suci koriste osvetu;

- da je netočna informacija iz video-priloga da su suci "feudalci koji nas uvjeravaju da nemamo prava";

- da je netočna informacija iz video-priloga da suci skandalozno i katastrofalno rade;

- da su netočni, zlonamjerni i klevetnički navodi: ovo je klasna vlast; sudi se kako se nosi i tko koliko ima novaca; suci nemaju odgovornosti; sudovi moraju donositi pravične presude; suci donose arbitražne odluke, prvostupanjski sud je ocijenio da svi spomenuti navodi iz utuženog članka predstavljaju osobne izjave prosvjednika, te da ne predstavljaju niti mogu predstavljati štetnu radnju zbog koje bi tuženica kao nakladnik bila dužna naknaditi bilo kakvu štetu tužitelju.

10.1. Po ocjeni prvostupanjskog suda, svi ti navodi predstavljaju kritiku sudbene vlasti općenito, i to kritiku koja - iako oštra - nije prešla granice onoga što je dopušteno i prihvatljivo u demokratskom društvu. Prvostupanjski sud pri tome ističe da su u navedenom članku prenesena izjave prosvjednika ("Sud ne radi dobro već godinama"; "Proizvodi njihovih odluka su ovakvi događaji"; "Događaj sličan ovome zbog kojeg smo se okupili dogodio se 2013. godine"; "Mi prosvjedujemo već sedam godina" i slično), iz čijih izjava jasno proizlazi da su svi spomenuti navodi izrečeni u kontekstu uopćene kritike sudbene vlasti.

10.2. Mišljenja je da od svih navoda sadržanih u utuženom članku, jedini navod koji bi se mogao smatrati izravnom kritikom sporne odluke suca istrage jest navod prosvjednika da "Smatramo sramotnim neodređivanje jačih mjera (istražnog zatvora) za osumnjičene počinitelje", ali je prvostupanjski sud mišljenja da i takva izjava predstavlja dopuštenu javnu kritiku suda i tužitelja kao suca, koja ne može biti temelj za odštetnu odgovornost ni osobe koja je tu izjavu dala, niti medija koji je tu izjavu prenio.

10.3. Po ocjeni prvostupanjskog suda, a s obzirom na tematiku prosvjeda, postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija kojima se izvještava o tome prosvjedu. Pri tom pravo izvještavati o prosvjedu svakako uključuje i pravo na objavu informacije o povodu prosvjeda, a prvostupanjski sud je mišljenja da se prilikom objave informacija o prosvjedu postupalo u dobroj vjeri, jer se članak ograničio na prenošenje izjava prosvjednika (u obliku citata) kojima se na općeniti način kritizira postupanje sudova, bez da su se prenosili bilo kakvi detalji iz konkretnog slučaja poslovni broj: Kir- 583/2019., osim što je konstatirano da je povod prosvjeda odluka suda iz tog predmeta, bez navođenja osobnih podataka suca istrage koji je tu odluku donio i ostalih detalja slučaja.

10.4. Pri tome prvostupanjski sud posebno ističe da okolnost što je u utuženom članku napisano da je odluka suca istrage "poništena", iako je ta odluka u žalbenom postupku djelomično preinačena (a u preostalom dijelu potvrđena), nije razlog za postojanje odštetne odgovornosti nakladnika, jer prosječnom čitatelju nije poznata pravna terminologija, niti razlika između tih pojmova.

10.5. Slijedom svega navedenoga prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji odgovornost tuženice kao nakladnika za štetu zbog objave spornog članka prema odredbi članka 21. stavka 4. alineja 3. ZM, jer u dijelu u kojem utuženi članak sadrži informaciju o tome da je povod prosvjeda bila konkretna odluka tužitelja kao suca istrage, informacija je utemeljena na točnoj činjenici, o kojoj informaciji je postojalo opravdano zanimanje javnosti, pri čemu je tuženica kao nakladnik postupala u dobroj vjeri, te da stoga u postupanju tuženice kao nakladnika nema protupravnosti.

11. Po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za nadoknadu štete kao neosnovan.

11.1. Prema načelnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno, već se može ograničiti, pri čemu je potrebno provesti test nužnosti za ograničenjem slobode izražavanja, odnosno utvrditi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju.

11.2. Prilikom ocjenjivanja razmjernosti miješanja, ESLJP ukazuje da sudovi moraju utvrditi je li miješanje kojemu se prigovara doseglo određenu razinu ozbiljnosti koja dovodi u pitanje osobno uživanje prava na privatni život, te je li bilo u skladu sa prevladavajućom društvenom potrebom, te ukazuje na potrebu razlikovanja izjava o činjenicama i vrijednosnih prosudbi.

11.3. Po ocjeni ovoga suda, miješanje u slobodu izražavanja je propisano ZM i ima legitimni cilj zaštitu ugleda tužitelja kao suca, ali nije nužno u demokratskom društvu.

11.4. Prema članku 7. stavku 2. ZM osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti, osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.

12. Iz sadržaja spornog članka proizlazi da se u njemu prenosio prosvjed građana koji su bili organizirani od strane A. M. i Z. B., a

do kojih prosvjeda je došlo nakon odluke tužitelja, kao suca istrage, da se ne zadrži u pritvoru sve osumnjičenike za silovanje, pa je po ocjeni i ovoga suda postojao javni interes građana za ovu temu. Dakle, predmet članka je prenošenje prosvjeda građana vezano za rad tužitelja, kao suca, u predmetu poslovni broj: Kir-583/2019., ali i za rad svih sudaca u Republici Hrvatskoj u kaznenim predmetima vezano za ovakve i slične zločine u pogledu kazni koje se određuju od strane sudova, ali i zakonodavaca koji donose kaznene propise, čime je tuženica prenijela stav djela građana o načinu funkcioniranja sudova i uopće vlasti u Republici Hrvatskoj. Dakle, u konkretnom slučaju tuženica je objavila informacije i ideje o pitanjima od javnog interesa, društvu od onih koje to ne mogu (prosvjednici) kad je prenosila njihove izjave.

13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženica prilikom objave spornog članka nije navela ime i prezime tužitelja kao suca čiji odluka je bila povod za prosvjed građana, ali da su čitatelji mogli znati o kojem sucu se radi, jer su dva dana ranije objavljeni članci vezano za isti kazneni predmet u kojima je navedeno ime i prezime suca. Naslov članka "Sude nam prema tome kako smo obučeni i tko stoji iz nas" je izjava jednog od sudionika prosvjeda i vrijednosni sud tog prosvjednika, ali i svih prosvjednika na tom skupu, pa iako provokativan - naslov članka nije prešao granice onoga što je dopušteno i prihvatljivo u demokratskom društvu, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Na fotografijama uz sporni članak nije objavljena slika tužitelja, već slike prosvjednika i njihovi transparenti koji se odnose na rad pravosuđa u Republici Hrvatskoj.

13.1. Po ocjeni i ovoga suda, okolnost što je u članku pogrešno navedeno da je Izvanraspravno vijeće poništilo odluku tužitelja, a nije navedeno da je odluka samo djelomično preinačena (a u preostalom dijelu potvrđena), nije razlog za postojanje odštetne odgovornosti nakladnika, jer se zbog te činjenice ne može tvrditi da tuženica kao nakladnik nije postupala u dobroj vjeri, budući prosječnom čitatelju nije poznata pravna terminologija, niti razlika između tih pojmova, a ona činjenica koja je u tom članku bitna, a to je da je razlog prosvjeda odluka tužitelja da se osumnjičenici za kazneno djelo silovanja brane sa slobode.

13.2. Tuženica je kao nakladnik prilikom prosvjeda kontaktirala i glasnogovornika Županijskog suda u Zadru iz čije izjave jasno proizlazi da je osumnjičenicima povodom žalbe Izvanraspravno vijeće odredilo pritvor. Kako glasnogovornik suda, prema članku 42. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 - dalje: ZS), daje obavijesti o radu suda u skladu s ovim Zakonom, Sudskim poslovnikom i Zakonom o pravu na pristup informacijama, tuženica je prilikom objave spornog članka na opisani način provjerila informaciju da li osumnjičenici povodom žalbe ostaju da se brane sa slobode ili im se određuje pritvor.

14. Slijedom navedenog, iako je članak prenosio vrlo oštre kritike dijela javnosti (prosvjednika) o radu tužitelja kao suca u konkretnom predmetu, kao i kritiku rada svih sudova u Republici Hrvatskoj kada su u pitanju kaznena djela slične problematike, po ocjeni i ovoga suda, to ne može dovesti do zabrane izražavanja mišljenja prosvjednika (i prenošenje tog mišljenja od strane medija) o pitanju od javnog interesa povezanog s funkcioniranjem pravosudnog sustava ili do zabrane kritiziranja sudbene vlasti uobličenih u vrijednosne sudove koji imaju dostatnu činjeničnu osnovu. Posebno se ističe da u okviru članka 10. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda postoji mali prostor za ograničavanje političkog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa stoga što postoji visok stupanj zaštite slobode izražavanja. To podrazumijeva sasvim malu slobodu procjene sudova kada se primjedbe odnose na pitanja od javnog interesa, osobito na primjedbe o funkcioniranju sudbene vlasti.

14.1. Slijedom navedenog, po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena i žalbom se posebno ne osporava.

16. Slijedom navedenog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

17. Tužitelj je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe, jer sa njom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Mr. sc. Zlatko Pirc

Broj zapisa: eb314-5b6f4

Kontrolni broj: 0de88-10cbc-9f5bb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZLATKO PIRC, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.