Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 13 Gž R-1217/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz R., OIB …, zastupanog po punomoćniku V. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika I.-I. n. d.d. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. & Partneri, odvjetnicima iz R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-550/2020-13 od 17. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-550/2020-13 od 17. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: … od dana 09.04.2019. tuženika kao poslodavca nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kao radnika nije prestao (toč. 1.) te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad na iste ili slične poslove koje je obavljao prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu iz toč.1. izreke ove presude ili na druge odgovarajuće poslove, u roku od 8 dana (toč. 2.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: … od 09.04.2019. tuženika kao poslodavca i da radni odnos tužitelja kao radnika nije prestao te vraćanje tužitelja na rad. (čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu /“Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, u daljnjem tekstu: ZR-a).

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one povrede koje navodi tužitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj.

6. Isto tako, imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tužitelj ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, dok u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke pri čemu tužitelj niti određeno ne navodi o kojem je dokaznom prijedlogu prvostupanjski sud propustio odlučiti.

7. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, valja reći da na isto nije ovlašten jer je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a samo sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. 8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužitelj kod tuženika radio temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 01. travnja 2016. (list 49 spisa) za obavljanje poslova radnog mjesta Samostalnog referenta za održavanje opreme i materijala, a što među strankama nije sporno;

- da iz Odluke o promjenama u organizaciji rada koju je donio tuženik dana 02. kolovoza 2017. proizlazi da je istom ukinuto radno mjesto Samostalni referent za održavanje opreme i materijala (1 izvršitelj);

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 9. travnja 2019., a iz koje odluke proizlazi da je u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti poslodavac donio Odluku o promjenama u organizaciji rada u Rafineriji nafte R., u Održavanju postrojenja s datumom primjene od 1. rujna 2017. te da je prije donošenja predmetne Odluke poslodavac proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem I. d.d., a uslijed navedenih promjena u organizaciji rada, donošenjem Odluke o promjenama u organizaciji rada ukinuto je radno mjesto Samostalni referent za održavanje opreme i materijala na lokaciji R. u Održavanju postrojenja u Rafineriji nafte R. te je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu;

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je pri odlučivanju o otkazu poslodavac imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika, njegovu starost, te obveze uzdržavanja koje ga terete ali da isto nije bilo od utjecaja na otkazivanje budući da je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto radnika odnosno da je prestala potreba za radom svih izvršitelja radnog mjesta samostalni referent za održavanje opreme i materijala unutar održavanja postrojenja Rafinerije nafte R.;

- da iz dokumentacije priložene u spis proizlazi da je tuženik ispoštivao obvezu savjetovanja sa Radničkim vijećem i to kako prije donošenja Odluke o promjenama u organizaciji rada tako i prije donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu (list 29 i 41 spisa) te se Radničko vijeće usprotivilo kako donošenju Odluke o organizacijskim promjenama i promjenama u organizaciji rada u Rafineriji nafte R. (list 34) tako i donošenju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju te još šestorici radnika (list 46-48 spisa);

- da je tužitelj branitelj Domovinskog rata i da je za njegovo otkazivanje bila potrebna suglasnost Radničkog vijeća koje je suglasnost uskratilo zbog čega je pokrenut postupak radi nadomještanja suglasnosti na otkaz te je donesena pravomoćna presuda kojom je nadomještena suglasnost Radničkog vijeća I. d.d. za donošenje odluke I. d.d. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu radniku A. K., zaposlenom na radnom mjestu „Samostalni referent za održavanje opreme i materijale“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Održavanje postrojenja;

- da iz iskaza svjedoka L. L. proizlazi da je 2017. u rafineriji nafte R. provedena reorganizacija prema odluci od 02. kolovoza 2017. pa je tako ukinuto radno mjesto samostalnog referenta za održavanje opreme i materijala na kojem radnom mjestu je bio zaposlen tužitelj i to kao jedini izvršitelj s time da je do reorganizacije došlo na nekoliko nivoa, primjerice u kontroli kvalitete, upravljanju i održavanju te je uprava odlučila da će poslove samostalnog referenta za održavanje opreme i materijala preuzeti inženjeri. Naime, ti poslovi obuhvaćaju poslove kemijsko mehaničkog čišćenja opreme, a inženjeri strojarstva su ovlašteni za te poslove, a ti poslovi prethode inspekciji i planiranju održavanja te nisu zaposlili novu osobu za poslove koje je do otkaza radio tužitelj;

- da iz iskaza M. C. proizlazi da je poslodavac radničkom vijeću dostavio odluku o promjenama organizacije rada i 9 djelatnika je po toj odluci trebalo dobiti otkaz dok radničko vijeće nije dalo suglasnost niti za jedan otkaz temeljem te promjene u organizaciji, pa tako niti za otkazivanje ugovora tužitelju dok poslove koje je do reorganizacije obavljao tužitelj, raspoređeni su na ostale kolege koji su radili u tom odjelu, konkretno radilo se o odjelu upravljanja i održavanja;

- da iz iskaza svjedoka Ž. V. direktora za odnose s radnicima proizlazi da su poslovi koje je tužitelj obavljao u okviru svog radnog mjesta raspoređeni na kompleksnija radna mjesta odnosno da ih obavljaju inženjeri u istoj organizaciji.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iz iskaza saslušanih svjedoka L. L., M. C. i Ž. V. koje iskaze je u bitnome prihvatio kao i iz dokumentacije u spisu proizlazi da je kod tuženika provedena reorganizacija rada uslijed koje je ukinuto radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj te su njegovi poslovi raspoređeni na ostale zaposlenike te organizacijske jedinice pa kako je uslijed donošenja Odluke o promjenama u organizaciji rada kod tuženika ukinuto radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen i to kao jedini izvršitelj, konkretno radilo se o radnom mjestu Samostalnog referenta za održavanje opreme i materijala to je otkaz dopušten temeljem odredbe čl.115. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZR-a, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

10. Utvrđenja prvostupanjskog suda o dopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu prihvaća i ovaj sud.

11. Tužitelj u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

12. Naime, odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

13. U postupku nije sporno da je u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti tuženik donio Odluku o promjenama u organizaciji rada u Rafineriji nafte R., u Održavanju postrojenja s datumom primjene od 1. rujna 2017. te da je prije donošenja predmetne Odluke poslodavac proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem I. d.d., a uslijed navedenih promjena u organizaciji rada, donošenjem Odluke o promjenama u organizaciji rada ukinuto radno mjesto Samostalni referent za održavanje opreme i materijala na lokaciji R. u Održavanju postrojenja u Rafineriji nafte R., te je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu, a što je i po ocjeni ovog suda opravdani razlog za otkaz.

14. Naime, autonomno je pravo poslodavca da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući pritom i ukidanje pojedinog radnog mjesta ili smanjenje broja izvršitelja ako ocijeni da je to organizacijski opravdano. U ovom konkretnom slučaju, tuženik je otkazao tužitelju ugovor o radu jer je ukinuo radno mjesto tužitelja dok poslove koje je obavljao tužitelj sada su raspoređeni na kompleksnija radna mjesta i sada ih izvršavaju inženjeri, tako da je ukidanje radnog mjesta na kojem je tužitelj radio organizacijski je razlog koji opravdava dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

15. U odnosu na žalbene navode da u konkretnom slučaju nije došlo do smanjenja obima poslova pa da samim time opadne broj izvršitelja već je tuženik poslove koje je obavljao tužitelj preraspodijelio na druge radnike što čini otkaz nedopuštenim, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, pravo je poslodavca organizirati svoje poslovanje na način za koji smatra da je najbolji uključujući i to da obavljanje dotadašnjih poslova rasporedi na druga postojeća radna mjesta pa stoga može ukinuti radno mjesto, ukinuti odjel, spajati dvije službe, poslove dati vanjskom suradniku i sl.

16. Dakle, autonomno pravo poslodavca je da uredi proces poslovanja kako to njemu odgovara tj. da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i ukidanje pojedinog radnog mjesta za kojeg ocijeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe. Činjenica da su poslovi radnog mjesta tužitelja preraspodijeljeni na druge radnike sama po sebi ne dovodi do suprotnog zaključka, a to je da je ukupno gledajući prestala potreba za obavljanjem poslova koje je do tada obavljao tužitelj pa sve to upravo upućuje na racionalizaciju poslovanja i postojanje opravdanog razloga za otkaz tužitelju pa utoliko suprotna razlaganja tužitelja u tom pogledu nisu osnovana (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-189/14 od 07. 07.2015. i u odluci Revr-1261/14 od 19.5.2015).

17. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da nisu postojali niti gospodarski, a niti organizacijski razlozi za otkazivanjem te da tuženik nije dokazao da je došlo do smanjenja opsega posla na radnom mjestu tuženika, budući da tužitelj kao radnik nema ovlast ocjenjivati da li su organizacijske promjene koje je izvršio tuženik tako što je Odlukom ukinuo radno mjesto tužitelja, opravdane ili nisu jer je to autonomno pravo tuženika kao poslodavca. Pri tome, valja i napomenuti da je tuženik u cilju optimizacije i unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti donio Odluku o promjenama u organizaciji rada u Rafineriji nafte R., u Održavanju postrojenja s datumom primjene od 1. rujna 2017. te je donošenjem Odluke o promjenama u organizaciji rada ukinuto radno mjesto Samostalni referent za održavanje opreme i materijala na lokaciji R. u Održavanju postrojenja u Rafineriji nafte R., čime je prestala potreba za radom radnika na navedenom radnom mjestu, dok tuženik nije niti tvrdio da je došlo do smanjenja opsega posla na radnom mjestu tužitelja već je tuženik ukinuo radno mjesto za koje je ocijenio da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe, a što je njegovo autonomno pravo. 18. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 135. st. 3. ZR o teretu dokazivanja u radnom sporu koji se vodi zbog otkaza ugovora o radu. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik je kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, tako da je i odredba čl. 135. st. 3. ZR pravilno primijenjena dok na tuženiku nije teret dokaza da nije zapošljavao nove radnike jer su pravila o teretu dokazivanja predviđena samo za postojanje opravdanog razloga za otkaz, a ne i za druge činjenice koje mogu dovesti do nedopuštenosti odluke o otkazu (npr. o mogućnostima zapošljavanja na drugom radnom mjestu, Vrhovni sud RH u odluci Revr-1747/15 od 4.10.2016.).

19. Slijedom navedenog, kako sud nije ovlašten ulaziti u opravdanost poslovnih poteza poslodavca jer je pravo je poslodavca organizirati proces rada i kako poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede može izvršiti reorganizaciju rada tako da smanji ili ukine određena radna mjesta, to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio kada je odlučio da je otkaz zakonit i dopušten. (tako i Vrhovni sud u odluci Revr-1261/14 od 19.5.2015.)

20. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio, a nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

21. Pritom je i odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

23. Tužitelju nije dosuđen trošak sastavljanja žalbe jer nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.