REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1904/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š. & partneri iz Z., protiv tuženika A. d.d. (prije: J. d.d.), Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici I. Ć. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1856/18-2 od 22. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-994/16-10 od 27. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1856/18-2 od 22. siječnja 2019. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-994/16-10 od 27. prosinca 2017. pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev s osnova imovinske štete u iznosu od 103.878,12 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate kako je to pobliže opisano u točki I. st. 1. izreke, zahtjev za isplatu iznosa od 13.642,41 kuna sa zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate kako je to pobliže opisano u točki toč. I. st. 2. izreke te zahtjev za isplatu rente u iznosu od 4.547,47 kuna od 1. ožujka 2016. nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti sa zateznim kamatama tekućim od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec kao i zahtjev za naknadu parničnog troška pod točkom I. 3. izreke. Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna u roku od 15 dana.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž-1856/18-2 od 22. siječnja 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkom I. i II. izreke te je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te podredno pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da vrati predmet na ponovno raspravljanje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna, revizija je razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019).
7. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8.1. Revidentu je za odgovoriti da je drugostupanjski sud suprotno navodima revizije u obrazloženju na 2. stranici u 5. odlomku obrazložio zbog čega sud nije izveo dokaz predloženim vještačenjem.
9. U dijelu revizijskih navoda kojima revident osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje uzročne veze bolesti s prometnom nesrećom, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
10. Predmet spora je je zahtjev za isplatu izgubljene zarade na ime razlike plaće koja odgovara razlici prosječne plaće i iznosa koji je primao dok je bio na bolovanju te rente koja odgovara razlici prosječne plaće i iznosa koji tužitelj prima na ime invalidske mirovine koju je ostvario prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj 16. veljače 2012. ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je skrivila osiguranica tuženika,
- da razlog odlaska tužitelja na bolovanje od 29. ožujka 2013. do 1. travnja 2014. i od 31. svibnja 2014. do 13. studenog 2015. nisu bile ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći već zdravstveno stanje i operacija kralježnice, što je posljedica bolesti, a ne ozljede,
- da je tužitelj umirovljen i od 13. studenog 2015. priznaje mu se invalidska mirovina zbog čega mu je i prestao radni odnos,
- da je radna sposobnost prestala zbog bolesti jer je dugi niz godina bolovao od tegoba na L-S kralježnici zbog čega je i izvršen operativni zahvat na L5-S kralješku kako je to utvrđeno u postupku radi ostvarenja invalidske mirovine,
- da iz spisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) proizlazi da je razlog umirovljenja bolest što proizlazi iz pravomoćnog i konačnog rješenja HZMO- a od 21. ožujka 2016. gdje je naznačeno da je kod tužitelja zbog bolesti nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, koje rješenje tužitelj nije pobijao žalbom.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi utvrđuju da nisu ispunjene pretpostavke za dosuđivanje naknade štete za izgubljenu zaradu kao niti za rentu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) s obzirom na činjenicu da je prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti, a ne zbog pretrpljenih ozljeda u prometnoj nesreći pa kako tužitelj navedeno rješenje nije osporavao i kako je sud prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP vezan odlukom donesenom u upravnom postupku nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev.
13. U reviziji revident smatra da mu pripada pravo na naknadu izgubljene zarade odnosno rente zbog izgubljene zarade budući da je do odlaska u mirovinu došlo i zbog posljedica prometne nezgode, a koju nižestupanjski sud nije utvrđivao. Također je naveo da je kod tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti, a drugi dio gubitka da nema veze s tužiteljevom bolešću nego s ozljeđivanjem u prometnoj nesreći.
14. Suprotno navodima tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da kod tužitelja nije došlo do gubitka radne sposobnosti zbog posljedica prometne nezgode, već je tužitelj umirovljen zbog bolesti pa i prema shvaćanju ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za dosuđivanje naknade štete jer ne postoji uzročna veza koju tužitelj trpi zbog odlaska u mirovinu i ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi.
15. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP sud je vezan pravomoćnošću odluka donesenih u upravnom postupku (tako i u Rev-2082/18 od 12. listopada 2021., Rev- 3803/19 od 30. ožujka 2022. i dr.) pa je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da nisu ovlašteni utvrđivati sadržaj odluka donesenih u upravnom postupku jer to može biti predmet samo drugog postupka u kojem je i doneseno takvo rješenje.
16. Stoga oštećeniku koji nakon ozljede, nije pobijao rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, a sve s obzirom na sadržaj navedenog rješenja.
17. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
