REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4165/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz O., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i kolege j.t.d. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 494/2020-2 od 18. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-360/2018-18 od 7. veljače 2020., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Tuženici se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-494/2022-2 od 18. srpnja 2022., u odnosu na pitanje:
"Pripada li tužitelju pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada, te na kome je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu?"
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-494/2022-2 od 18. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-360/2018 od 7. veljače 2020.
2. U prijedlogu je postavila pravno pitanje "pripada li tužitelju pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad za koji je ostvario i iskoristio slobodne dane, a koji slobodni dani su evidentirani u evidencijama rada, odnosno je li trebalo od ostvarenih sati prekovremenog rada oduzeti nesporno iskorištene slobodne dane koje je tužitelj dobivao s osnova prekovremenog rada“, te uz to pitanje u biti pita na kome je teret dokazivanja da se evidentirani iskorišteni slobodni dani ne odnose na prekovremeni rad već na neku drugu pravnu osnovu?.
3. Tvrdi da je navedeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodeći da je zauzeto shvaćanje nižestupanjskih sudova u izravnoj koliziji s pravnim shvaćanjima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4029/2019., Revr-1520/12 od 3. studenoga 2016., Revr-1504/14 od 8. studenoga 2016., Revr-1845/12, Revr- 1902/12 i Revr-1795/12., te odlukama: Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 298/2018., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2373/2021., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1631/2019. i Županijskog suda u Splitu broj Gž R-528/2021.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog je osnovan.
6. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da tuženica je vodila evidenciju o radnom vremenu u smislu odredbe članka 4. stavak 2. ZR-a kojom je propisano da evidencija iz stavka 1. toga članka mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu, ali da iz dnevne evidencije radnog vremena nije razvidno s koje osnove je tužitelju odobreno korištenje slobodnih dana, da obrazac dnevne evidencije radnog vremena za pojedine mjesece ne predviđa upisivanje osnove s koje je djelatnoj vojnoj osobi odobreno korištenje slobodnih dana, a da sam obrazac ne predviđa s koje osnove je djelatnoj vojnoj osobi odobreno korištenje slobodnog dana, niti je to evidentirano u dnevnoj evidenciji radnog vremena pa utvrđujući da u situaciji kada tuženica nije dostavila u spis niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj koristio slobodne dane s osnove preraspodijele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati rada na terenu, te rješenje o preraspodijeli radnog vremena, teret dokaza ovih činjenica je na tuženici pa je stoga sud pravilno postupio kada je prihvatio prvu varijantu nalaza i mišljena vještaka u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje te su izloženi određeni razlozi.
8. U pobijanoj odluci iznesena su pravna shvaćanja, koja odstupaju od pravnog shvaćanja ovoga suda iznesenog u odluci poslovni broj Rev-4029-2019-2 od 26. siječnja 2021, te od pravnih shvaćanja drugih županijskih sudova, te su ta postavljena pitanja navedena u izreci rješenja važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, ali i za ravnopravnost svih u primjeni materijalnog prava.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su vezano za pitanja navedena u izreci rješenja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
