REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 70/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici K. Č. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Č., M. i partneri u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1123/18-2 od 4. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-167/17-16 od 30. svibnja 2018., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1123/18-2 od 4. rujna 2018. odbija se kao neosnovana.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-167/17-16 od 30. svibnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 19. prosinca 2016., da ga tuženik vrati na posao i to na poslove regionalnog voditelja prodaje odnosno druge odgovarajuće poslove te da mu naknadi parnični trošak. Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. svibnja 2018. do isplate u roku od 8 dana.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-1123/18-2 od 4. rujna 2018. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu tako da ovaj sud prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije, predložio je odbiti reviziju kao neosnovanu i zatražio je trošak odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Vezano za revizijski navod da sudovi nisu uzeli u obzir e-mail poruku od 29. studenog 2016. valja reći da suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude na stranici 12 presude, a koje obrazloženje je prihvatio i drugostupanjski sud.
8. Nadalje, suprotno revizijskim navodima, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su u suglasju s izvedenim dokazima, ocijenjenim u skladu s čl. 8. ZPP. Drugostupanjski sud je pritom u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve relevantne žalbene navode prema čl. 375. st. 1. ZPP, slijedom čega se u reviziji neosnovano prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 8. ZPP na koje povrede revident opisano ukazuje te čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 365. ZPP.
8.1. Revidentu se ukazuje da sukladno čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud treba ocijeniti samo one žalbene navode koji su od odlučnog značenja što je drugostupanjski sud i učinio u pobijanoj odluci, a ne svaki od iznijetih žalbenih navoda kako to pogrešno navodi revident.
9. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te daje svoju ocjenu dokaza smatrajući da tužitelj nije izvršio neovlaštenu narudžbu vozila, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.
10. Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj upire u reviziji.
11. Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tužitelj neovlašteno naručio vozilo unatoč izričitom protivljenju tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, dalje: ZR) kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.
13. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.
14. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
15. Stoga je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 25. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
