Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-320/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari tužiteljice M. F., O., OIB:…, zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika Zavoda, S., OIB:… 7580, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-902/2021-4 od 13. siječnja 2022., 25. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-902/2021-14 od 13. siječnja 2022. u točki I izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. listopada 2017. u iznosu od 2.964,08 kn (dvijetisućedevedstošezdeset četirikuneiosamlipa)/393,43 eur[1] (tristodevedesettrieuraičetrdesettricenta) i točki II izreke za iznos 2.462,82 kn (dvijetisućečetristošezdesetdvijekuneiosamdeset dvijelipe)/326,89 eur (tristodvadesetšesteuraiosamdesetdevetcenta) sa zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 2.964,08 kn (dvijetisućedevedstošezdesetčetrikuneiosamlipa)/393,43 eur (tristodevedesettrieura ičetrdesettricenta) manje isplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. listopada 2017. i to:

- iznos od 370,81 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. ožujak 2017..

- iznos od 406,26 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. travanj 2017.,

- iznos od 387,89 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. svibanj 2017.,

- iznos od 381,04 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. lipanj 2017.,

- iznos od 427,59 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. srpanj 2017.,

- iznos od 389,98 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoz 2017.,

- iznos od 199,52 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. rujan 2017.,

- iznos od 206,05 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. listopad 2017.,

- iznos od 194,94 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 15. studeni 2017.

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.462,82 kn (dvijetisućečetristošezdesetdvijekuneiosamdesetdvijelipe)/326,89 eur (tristošezdeset šestkuneiosamdesetdevetcenta) kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tužiteljici M. F. naknaditi tuženiku Zavodu trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn, 41,48 eur u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1.travnja 2016. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 8.029,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude. U točki II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.656,25 kn sa zateznom kamatom, po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. Protiv te presude preko iznosa od 5.065,45 kn žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je sud pogrešno tužiteljici između ostalog dosudio i razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. prosinca 2017. Navodi da tužiteljica nema pravo na isplatu navedene razlike za naprijed navedeno razdoblje, a sve iz razloga što je 26. siječnja 2017. istekla primjena Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zbog čega tužiteljičino potraživanje za te mjesece potpuno neosnovano.

4. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da tužiteljica bude odbijena za više zatraženu razliku u iznosu od 2.964,09 kn s kamatama, kao i da tužitelju naknadi trošak postupak uključujući i trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da su prosinca 2015. bili ispunjeni uvjeti za primjenu povećanja osnovice, da je tek u studenom 2017. došlo do isplate te povećane osnovice, pa tužiteljica ima pravo od prosinca 2015. do listopada 2017. na isplatu plaće po povećanoj osnovici od 5. 415,37 kn. Također navodi da prema podacima Državnog zavoda za statistiku, realni međugodišnji rast BDP u navedenom razdoblju je bio manji od 3%, slijedom čega tužiteljica zbog produžene primjene od 6 godina ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećanja osnovice sve do listopada 2017.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u žalbi.

7. Žalba je osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. listopada 2017.

12. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s člankom 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih povreda.

13. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica zaposlenik tuženika, koji sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje: ZPJS), predstavlja javnu službu, a temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću prema osnovici od 5.108,84 kn

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim je utvrđeno povećanje osnovice za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava 6% za 2007., 2008. i 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja sljedeće godine,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak), temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., te u čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja),

- da je 7. prosinca 2011. Arbitražna, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće na način kako je to prethodno opisano,

- da je Vlada RH te Sindikat javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute izmjene i dopune Dodatka od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i Dodatke o osnovici plaća za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi čl. VII Dodatka Sporazuma,

- da je prigovor zastare istaknut u odgovoru na tužbu, u cijelosti neosnovan, jer je tužba podnesena putem e-komunikacije 2.siječnja 2021., time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio na naplatu 16. srpnja 2017., pa nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) niti u odnosu na niti jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće koji tužiteljica utužuje,

- da je plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom,

- da je čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.,

- da su Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a,

- da je slično ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“,

- da je odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

- da je odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, dok je odredbom čl. 139. ZR propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama te odredbi čl. 51. st. 4. TKU kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, a kojom odredbom je bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Stoga, Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena Dodatka.

15. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi tužiteljici obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to ga obvezuje naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

16. Nadalje utvrđuje da je Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016., osnovica povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je tužiteljica uzela u obzir prilikom izračuna. U odnosu na daljnje utuženo razdoblje i to za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., a koje se odnosi na isplatu razlike plaće za veljaču 2017. do zaključno prosinca 2017., ističe kako je odredbom čl. XI. IDD Sporazuma između ostalog propisano kako se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu istog smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja citiranih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

17. Slijedom naprijed iznijetog te imajući u vidu odredbu čl. st. 2. 199. ZR-a prema kojoj se iznimno od odredbe st. 1. istog članka kolektivnim ugovorom može ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, te kod nesporne činjenice ispunjenja uvjeta u smislu članka VII. IDDS-a, zaključuje kako je citiranim odredbama Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno duže razdoblje primjene pravnih pravila sadržanih u TKU/10 i to za daljnjih godinu dana.

18. S obzirom na navedeno, sud smatra kako je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužiteljici po uvećanoj osnovici po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, od lipnja 2017. pa do zaključno listopada 2017. jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), ispunjenjem kojeg uvjeta je sukladno naprijed citiranim odredbama IDDS-a došlo do produljene primjene odredbi Sporazuma i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i nakon 26. siječnja 2017. za daljnjih godinu dana.

19. Sukladno navedenom, a kako visina obračuna razlike plaće nije sporna, te da je isti preciziran sukladno Izračunu razlike dostavljenog od strane tuženika, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće tužiteljice koja joj je trebala biti isplaćena za period od 1. travnja 2016. do 31. listopada 2017.u iznosu od 8.029,54 kn.

20. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO).

21. Na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao pravo na razliku plaće nakon 26. siječnja 2017. do zaključno listopada 2017.

22. Naime, odredbom čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojim je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina) i odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a kojom je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, prema kojem nakon 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016., odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama) nema mjesta primjeni Sporazuma sa Izmjenama i dopunama, a time ni obračunu plaće tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn.

23. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017 ("Narodne novine" broj 128/17) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javim službama prema kojim Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojim je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

24. Posljedično navedenom, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već prema osnovici određene Zakonom o osnovici plaća u javnim službama, prema kojoj osnovici joj je plaća isplaćena.

25. Podaci o razlici plaće među strankama nisu bili sporni, a budući je prema obračunu razlike plaće za preostalo utuženo razdoblje od 1. veljače 2017. do 31. listopada 2017., odnosno za ukupno 2.964,08 kn, zahtjev tužiteljice za isplatu nije osnovan.

26. Kako je prvostupanjska odluka preinačena, tužiteljica je u konačnici uspjela u predmetnoj parnici sa 63 % ( tražila 8.029,54 kn, uspjeh 5.065,45 kn) pa tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu od 4.193,43 kn, budući da je puni iznos troška 6.656,25 kn

27. Slijedom navedenog valjalo je uvaženjem žalbe tuženika presuda suda prvog stupnja preinačena u točki I izreke za iznos od 2.964,08 kn sa zateznom kamatom u točki II izreke za iznos od 2.462,82 kn, a kako je odlučeno u točki II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

28. Tuženik je uspio u žalbenom postupku , pa mu pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 10 t. 5. Tarife i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 , 107/15 i 37/22 ).

29. Presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

30. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu , budući da nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 25. listopada 2022.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara