Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-2260/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. l. d.d., OIB:… iz P.¹, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u P.², protiv 1. tuženika A. A., OIB:…, sada nepoznata boravišta, ranije na adresi P.¹, i 2. tuženice V. A., OIB:… iz M., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj P-896/19-92 od 22. veljače 2021., ispravljene rješenjima toga suda poslovni broj P-896/2019-110 od 23. ožujka 2022. i poslovni broj P-896/2019-19 od 13. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj P-896/19-92 od 22. veljače 2021., ispravljena rješenjima toga suda poslovni broj P-896/2019-110 od 23. ožujka 2022. i poslovni broj P-896/2019-19 od 13. rujna 2022., u pobijanom dijelu toč. III. izreke i u dijelu toč. IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom ispravljenom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku ad 1. A. A. i tuženici ad 2. V. A. da tužitelju predaju u posjed slobodno od svih osoba i stvari zemljište na kojem se nalazi naprava, te napravu koja je na shematskom prikazu označena kao U. P., dimenzije tlocrta cca 7,01 m x 7,06 m, visine 3,10 m od kvote uređenog terena izgrađenog na nekretnini oznake k.č. br. 5573 zgrada i park sa 677 m2, upisanoj u z.k. ul. 4609, k.o. P.¹, te se odbija da taj iznos plate solidarno.

II Nalaže se tuženiku ad1 A. A. i tuženici ad2 V. A. da tužitelju isplate iznos 61.250,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2014. godine do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO), u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaze tuženicima da tužitelju solidarno isplate novčani iznos iznad dosuđenog u točki II ove presude do iznosa 125.000,00 kn odnosno za iznos 63.750,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena od dana 25. listopada 2014. do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu 15.356,39 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. veljače 2021. do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, u roku 15 dana.“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. III. izreke i dijela toč. IV. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 I 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika nekretnine za predaju u posjed nekretnine opisane u izreci presude sukladno odredbama čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV) i za isplatu naknade za korištenje nekretnine bez pravne osnove za razdoblje do kraja turističke sezone 2014.

5. Osnovanost svoga zahtjeva tužitelj temelji na tvrdnji da je vlasnik nekretnine k.č.br. 5573 k.o. P.¹, upisane u zk. ul. 4609 k.o. P.¹, u naselju Z. l. i da je dio te nekretnine Ugovorom broj 2/2013 o zakupu površine za postavljanje štandova – naprave od 15. ožujka 2013. (dalje u tekstu: Ugovor) dao u zakup I. u. D. r. H. iz P.² za postavljanje štanda – naprave broj 1 – veličine 10 m2 do isteka turističke sezone 2013., no da je zakupnik nakon isteka zakupa istu površinu koja je bila predmet zakupa dao u podzakup tuženicima, koji taj dio nekretnine koriste bez valjane pravne osnove i odbiju ga predati tužitelju u posjed.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odrede čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tužitelj. Presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio i činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, te je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice relevantne za rješenje spornog odnosa između parničnih stranaka.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da zakupnik I. u. D. r. H. nakon isteka ugovora o zakupu (završetak turističke sezone 2013.) nije postupio po odredbi čl. 11. Ugovora, jer nije s predmetnog dijela nekretnine koji mu je bio dan u zakup maknuo napravu, već je protivno odredbi čl. 8. citiranog Ugovora broj 2/2013 površinu koja je bila predmet zakupa dao bez znanja i odobrenja tužitelja u podzakup tuženicima. Očevidom na licu mjesta i provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da se sporna naprava dimenzija 7,01m x 7,06m i visine 3,10 m nalazi na nekretnini tužitelja i da se radi o objektu kontejnerskog tipa koji je čeličnim nosačima neodvojivo povezan sa tlom, a financijskim vještačenjem je utvrđeno da naknada za korištenje spornog dijela nekretnine za razdoblje od 1.1.2014. do 17.10.2014. iznosi 61.250,00 kn.

9. Polazeći od utvrđenja da je Ugovor o zakupu sukladno odredbi čl. 545. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) istekao protekom vremena na koje je bio zaključen (istekom turističke sezone 2013.) i da tuženici nisu u postupku dokazali da imaju pravo koje ih ovlašćuje na posjedovanje spornog dijela nekretnine tužitelja, već ga koriste bez valjane pravne osnove, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje: ZV) obvezo tuženike da predaju tužitelju sporni dio nekretnine slobodan od osoba i stvari i da kao nesavjesni posjednici isplate tužitelju naknadu na ime stečenog bez osnove u iznosu od 61.250,00 kn sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

10. Tužitelj žalbom pobija nepravomoćni dio III. izreke prvostupanjske presude uz tvrdnju da je neosnovano odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 125.000,00 kn, i da mu je taj iznos trebao biti dosuđen u cijelosti, jer da predmetna nekretnina ima površinu od gotovo 50 m2 (7,01 m2 x 7,06 m =49,4906 m2), a da je financijskim vještačenjem utvrđeno za naknada za štand veličine 10 m iznosi 61.250,00 kn.

11. Iznijeti žalbeni navod ne može se prihvatiti osnovanim.

12. Naime, tužitelj je u činjeničnim navodima tužbe, za koje je sud vezan, naveo da se na njegovoj nekretnini nalazi naprava dimenzija 7,01 x 7,06 m i visine 3,10 m2 i da je Ugovorom o zakupu 2/13 dao u zakup dio svoje nekretnine za postavljanje štanda broj 1., veličine 10 m2, koja se nalazi na lokaciji Z. l., a koji je zakupnik nakon isteka zakupa bez njegova dopuštenja dao u podzakup tuženicima. Provedenim očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem na koje stranke nisu imale nikakvih primjedbi je utvrđeno da naprava – kontejnerski objekt dosta ima prednje navedene dimenzije koje je tužitelj i naveo u tužbi, a provedenim financijskim vještačenjem, kojemu stranke također nisu prigovarale, je utvrđeno da naknada za površinu od 10 m2 koja se uobičajeno daje u zakup i koja ima osiguran priključak za struju za utuženo razdoblje (turističku sezonu 2014. – koja završava 17.10.2014.) iznosi 61.250,00 kn.

13. Kako tuženici taj sporni dio nekretnine koriste bez ovlaštenja i bez pravne osnove, u obvezi su kao nepošteni posjednici sukladno odredbama čl. 18. st. 3. i 165. ZV isplatiti tužitelju naknadu temeljem stečenog bez osnove (čl. 1111. st. 1. ZOO) za štand veličine 10 m u visini od 61.250,00 kn, kako je pravilno i utvrdio sud prvog stupnja, dok se preostali zahtijevani iznos i prema ocjeni ovoga suda ukazuje neosnovanim.

14. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl.154. st. 2. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. st. 1. ZPP), te i toj odluci tužitelj neutemeljeno prigovara. Na navode žalitelja da nije trebalo primijeniti odredbe čl. 28. – 31. ZID ZPP/19 kojima je izmijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP, valja odgovoriti da se ta odredba sukladno odredbi čl. 117. st. 3. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do 1. rujna 2019. nije donesena prvostupanjska presuda. U konkretnom slučaju prvostupanjska presuda je donesena nakon toga datuma, a presuda zbog ogluhe na koju se žalitelj poziva uopće ne egzistira, jer je ukinuta od strane ovoga drugostupanjskog suda. Tužitelju su, kao to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude priznati svi stvarni troškovi očevida, građevinskog i financijskog vještačenja koje je imao u postupku, a omjer uspjeha stranka pravilno je utvrđen razmjerno uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i visine zahtjeva sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP. Opravdano tužitelju nije priznat zatraženi trošak izbivanja njegova odvjetnika iz ureda za vrijeme održavanja očevida, jer mu je trošak pristupa na očevid priznat u okviru parničnih troškova.

15. Slijedom iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku ispravljenu presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.