Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1280/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja B. K. d.o.o. za poslovne usluge, OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici iz Z., protiv tuženika M. L., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. O., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 6400/2021-28 od 21. lipnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6400/2021-28 od 21. lipnja 2022. i odbacuje tužba.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.062,50 kn/539,12 EUR (slovima: četiri tisuće šezdeset dvije kune i pedeset lipa/petsto trideset devet eura i dvanaest centi)[1] te troškove žalbe u iznosu od 1.562,50 kn/207,38 EUR (slovima: tisuću petsto šezdeset dvije kune i pedeset lipa/dvjesto sedam eura i trideset osam centi)[1] , u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku L. M., Z., OIB:…, da tužitelju B. K. d.o.o., Z., OIB: …, namiri tražbinu u iznosu od kn 30.980,50, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 12.06.2019. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.350,79 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 6. srpnja 2022. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbaci tužbu te naloži tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka ili podredno da ukine presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijanom odlukom usvojen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 30.980,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 12. lipnja 2019. do isplate. Navedenom postupku prethodilo je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-409/19 od 1. srpnja 2019. Kako je ovršenik kao tuženik uložio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, to je postupak nastavljen u parnici.

5.1. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je tuženik kao korisnik kredita s bankom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj … od 3. veljače 2006. kojim mu je kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.000,00 EUR na rok od 84 mjeseca te da je između istih stranaka 28. listopada 2011. zaključen Dodatak ugovoru o kreditu broj … kojim je utvrđeno da je na dan 25. listopada 2011. nedospjelo dugovanje tuženika kao korisnika kredita iznosilo 5.048,42 EUR te da mu se odobrava dodatni iznos kredita u visini od 1.458,58 EUR (u kunskoj protuvrijednosti) uz produljenje roka otplate za 20 mjeseci, a prema novom obračunu otplata počinje 10. studenog 2011., a završava zadnjim anuitetom 10. listopada 2014.

5.2. Iz Ugovora o cesiji broj … utvrđeno je da je isti sklopljen između banke (ranije banka) kao cedenta i B. K. d.o.o. kao cesionara i prema kojem Ugovoru je na ovdje tužitelja prenijela tražbine koje predstavljaju dospjela, a nenaplaćena dugovanja, a među kojim potraživanjima je i dospjelo, a nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku. Prema navedenom Ugovoru cedent je na cesionara prenio i cjelokupnu dokumentaciju koja se vezuje na potraživanja koja su obuhvaćena cesijom.

5.3. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka na dan 11. lipnja 2019. (datum izvoda iz poslovnih knjiga na kojem je temeljen prijedlog za ovrhu) obveza tuženika po osnovi glavnog duga iznosila je 28.528,93 kn, a po osnovu redovne kamate 2.451,57 kn ili ukupno iznos od 30.980,50 kn, za koji iznos je i usvojen tužbeni zahtjev.

5.4. Prvostupanjski sud je odbio prigovor zastare jer da se na potraživanje tužitelja primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 26. lipnja 2019., a Ugovor je istekao 10. listopada 2014., da je tužba podnesena unutar zastarnog roka. Prihvaćen je u cijelosti nalaz vještaka jer da na isti nije bilo prigovora glede matematičkog obračuna. Odbijen je prigovor da tužitelj ne bi imao aktivnu legitimaciju jer da tuženiku nije dostavljen Ugovor o cesiji, s obzirom da ga to ne oslobađa od duga. Prvostupanjski sud je izrazio stav da pozivanje tuženika na postupak koji je pokrenut na temelju zadužnice od strane FINE za isti dug ne predstavlja nikakav dokaz jer navode da postoji zadužnica tuženik nije dokazao materijalnim dokazima.

5.5. Kako je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, to je prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužitelju primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) naknadi parnični trošak u cijelosti, a visina parničnog troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.).

6. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o dokazima koji su provedeni u postupku i samih dokaza.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, pa je prvostupanjsku presudu moguće ispitati, a nije počinio niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Sadržajno tuženik svoju žalbu temelji na tvrdnji koju je isticao i tijekom postupka da tužitelj raspolaže s instrumentima osiguranja, konkretno sa zadužnicama koje je predniku tužitelja, banci, izdao on kao korisnik kredita i sudužnik V. R.-L. i da je tužitelj kod FINE aktivirao zadužnicu na ime sudužnika, a zbog čega nema pravnog interesa ishoditi još jednu ovršnu ispravu u obliku sudske presude, a radi naplate istog duga. Inzistira se i na prigovoru zastare jer da je tuženik kredit otplaćivao u mjesečnim anuitetima pa da bi se stoga zastarni rok trebao računati od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, a ne od datuma kada je kredit trebao biti otplaćen.

7.1. Iz Ugovora o kreditu broj … od 3. veljače 2006. proizlazi da su, između ostalog, sredstva osiguranja i izjave o suglasnosti zapljene kojima korisnik kredita i sudužnik dozvoljavaju da se u slučaju neispunjenja dospjelih obveza iz Ugovora kreditor može naplatiti zapljenom dijela njihove plaće, mirovine ili drugog stalnog ili povremenog novčanog primanja, svih njihovih računa otvorenih kod bilo koje banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa.

7.2. Prema članku 183. stavak 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), a koji Zakon je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnica, i koji članak je istovjetan članku 214. stavak 7. sada važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20.), zadužnice su isprave koje imaju učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate te ista ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe.

7.3. Tvrdnju tuženika da je kao instrument osiguranja plaćanja ranijem vjerovniku predao zadužnicu kao i sudužnik, te da je upravo tužitelj aktivirao zadužnice, tužitelj ničim nije ozbiljno opovrgao, osim paušalne tvrdnje da tome nije tako.

7.4. Stav prvostupanjskog suda u pogledu navedenog, a koji se u osnovi svodi na zaključak kako tuženik nije dokazao postojanje zadužnica, nije prihvatljiv iz razloga što tuženik i ne raspolaže zadužnicama koje su izdane kao instrument osiguranja kredita, već su one sastavni dio dokumentacije koju je raniji vjerovnik predao sada tužitelju kao novom vjerovniku, a u okviru prijenosa dospjele a nenaplaćene tražbine prema tuženiku na temelju naprijed navedenih Ugovora o kreditu.

7.5. U konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu postojanja zadužnica kao instrumenata osiguranja naplate potraživanja iz zaključenih Ugovora o kreditu, bilo je potrebno raspraviti prigovor tuženika o nepostojanju pravnog interesa za vođenje parnice u kojoj bi tužitelj ishodio još jednu ovršnu ispravu, s obzirom da raspolaže sa zadužnicama koje predstavljaju ovršne isprave na temelju kojih se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe, a ne samo na novčanim sredstvima ovršenika.

7.6. Postojanje pravnog interesa je procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari, na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa zbog nepostojanja pozitivnih procesnih pretpostavki, odnosno zbog postojanja procesnih smetnji, tužba se u pravilu treba odbaciti kao nedopuštena.

7.7. Iako o postojanju pravnog interesa ZPP govori samo kod tužbe na utvrđenje, ali ne i kod kondemnatorne tužbe, člankom 288. stavak 2. ZPP-a propisano je da je sud dužan odbaciti tužbu ako utvrdi da ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje (deklaratorna tužba), s tim što je u pravnoj praksi domašaj te odredbe proširen na sve vrste tužbi.

7.8. Tužitelj ima pravni interes tražiti kondemnatornu zaštitu i nije ga dužan dokazivati jer se postojanje pravnog interesa presumira, ali u određenim slučajevima pravni interes može nedostajati zbog postojanja neke od negativnih procesnih pretpostavki za vođenje parnice.

7.9. U razlog za osporavanje postojanja pravnog interesa ulazili bi slučajevi u kojima bi aktivna stranka već raspolagala pravnim instrumentom kojim bi mogla ostvariti onaj pravno-zaštitni rezultat koji bi mogla ostvariti i na temelju meritorne odluke čije donošenje traži. To bi bio slučaj kada bi stranka već imala ovršnu ispravu, zbog čega u načelu ne bi iznova smjela tužiti pa u tom smislu ne bi bila dopuštena kondemnatorna tužba ako bi stranka već raspolagala ovršnom ispravom na temelju koje bi mogla ostvariti naplatu svojeg potraživanja kao što je javnobilježnička isprava ili zadužnica kao javnobilježnička ovjerovljena privatna isprava.

7.10. Na ročištu koje je održano 10. lipnja 2021. na tvrdnju tuženika da tužitelj raspolaže zadužnicom i da ih je aktivirao, punomoćnik tužitelja navodi da ga FINA nije o tome obavijestila, ali ne i da nije od svoga prednika primio zadužnice kojima je osigurano vraćanje kredita. Zbog toga, kako u konkretnom slučaju tužitelj raspolaže ovršnom ispravom, zadužnicom koja mu omogućava ostvariti onu pravnu korist koju želi ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu, to tužitelju u konkretnom slučaju nedostaje pravni interes za traženje ovakve sudske zaštite. Tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-288/15-2 od 18. listopada 2016.

7.11. Zbog toga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalno-procesnog prava trebao tužbu tužitelja odbaciti. Kako to nije učinio prvostupanjski sud, to je ovaj sud ukinuo pobijanu presudu i odbacio tužbu.

8. Kako je tuženik uspio sa svojom žalbom u cijelosti, to je ovaj sud primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio o troškovima cjelokupnog postupka na način da je iste dosudio tuženiku primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Parnični trošak tuženika u prvostupanjskom postupku iznosi 4.062,50 kn, a sastoji se od nagrade za rad punomoćnika tuženika utvrđene prema Tarifi i to za pristup na ročište 10. lipnja 2021. i 5. svibnja 2022. za svaku radnju po 1.000,00 kn po Tbr. 9.1. Tarife i za sastav žalbe protiv presude prvostupanjskog suda broj Povrv-4590/19-20 od 22. srpnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn prema Tbr. 10.1. Tarife uz uvećanje za iznos PDV-a od 812,50 kn.

8.1. Tuženiku se dosuđuje i trošak žalbe koji se sastoji od nagrade za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn i PDV-a u iznosu od 312,50 kn ili ukupno iznos od 1.562,50 kn.

Koprivnica, 25. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.