Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 29 Gž Ob-220/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužiteljce-protutuženice M. R. /OIB:…/, iz G. D., /u daljnjem tekstu: tužiteljica/, koju zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u D., protiv tuženika-protutužitelja Z. K. /OIB:…/, iz G. D. /u daljnjem tekstu: tuženik/, kojeg zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice i o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P Ob-219/2021-52 od 21. prosinca 2021., u sjednici održanoj 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Po žalbi tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P Ob-219/2021-52 od 21. prosinca 2021., u stavku II. i stavku III. točki 2. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. br. 897 k.o. G. i to kč. br. 894/22 - oranica i šuma G.. s 2j (11510 m²), što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama, a sve temeljem ove pravomoćne presude.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u svoti od 6.475,42 kn / 859,44 eura[1] , sa zateznom kamatom od 25. listopada 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj P Ob-219/2021-52 od 21. prosinca 2021. u stavku I. i stavku III. točki 1. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u svoti od 4.707,31 kn / 624,77 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. izreke, prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica preko presudom P Ob-170/2019-41 od 24. veljače 2021. dosuđenih 2/5 do zahtijevanih ½ dijela slijedom čega je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici na jednake dijelove nekretnina:

- upisanih u z.k.ul. br. 1718 k.o. G. D., koje se sastoje od k.č.br. 533/311-stambeni objekt br.82, gospodarski objekt, gospodarski objekt, gospodarski objekt i dvorište P..¹ ul. s 336 čhv (1208 m²), k.č.br. 533/312-voćnjak i oranica P..² s 1112 čhv (3999 m²), k.č.br. 533/313 - oranica i šuma S.. s 1j i 84 čhv (6057 m²) i k.č. br. 533/314 oranica i šuma S.. s 1j i 1191 čhv (10038 m²),

- upisanih u z.k.ul. br. 1033 k.o. G. D. i to k.č.br. 659/230-livada u I.. polju s 1 j (5755 m²),

i to tužiteljica u preostalom dijelu preko 2/5 do ½ dijela a tuženik u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama, a sve temeljem presude po njezinoj pravomoćnosti,

u točki I. 2., odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu kojim zahtijeva utvrđenje da je suvlasnica nekretnina u ½ dijela upisanih u z.k.ul.br. 897 k.o. G. i to kčbr. 894/22-oranica i šuma G.. s 2 j (11510 m²), što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama, a sve temeljem presude po pravomoćnosti,

u točki III. 1. izreke, naloženo je tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici- protutuženici troškove parničnog postupka u svoti od 5.623,39 kn / 746,35 eura, sa zateznom kamatom od donošenja presude 21. prosinca 2021. do isplate,

u točki III. 2. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadom troškova parničnog postupka preko pravomoćno dosuđenih 20.244,94 kn / 2.686,97 eura, presudom P Ob-170/2019-41 od 24. veljače 2021., do ukupno zahtijevanih 27.500,00 kn / 3.649,88 eura, troškovnikom od 21. siječnja 2021., te u dijelu troškova nastalih u povodu žalbe tužiteljice-protutuženice koji prelaze dosuđeni iznos od 5.623,39 kn / 746,35 eura pa do ukupno zahtijevanih 7.031,00 kn / 933,17 eura.

2. Protiv presude žale se tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica se žali protiv stavka II. i protiv točke 2. stavka III., izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa navodima žalbe i zahtijeva naknadu troškova žalbe.

4. Iz navoda žalbe tuženika proizlazi da se žali protiv stavka I. i točke 1. stavka III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u dijelu u kojem se pobija žalbama, u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine, broj : 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP/.

9. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoji ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP.

10. Tuženik se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika a nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Navodima žalbe kojima tuženik po svome analizira iskaze stranaka i saslušanih svjedoka i prema kojima je sud trebao na prijedlog tuženika izvesti dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka D. K., J. B., J. K. i R. K., tuženik se neosnovano žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP i članka 220. ZPP. Naime, svi navedeni svjedoci su saslušani tijekom postupka između ostalog upravo i na spornu okolnost je li tuženik otac darovao 8.000,00 eura, ako je - kada i u koju svrhu. Sud je u takvim okolnostima pravilno odlučio da neće dopunski saslušavati te svjedoke te je odlučio koje će činjenice uzeti dokazanim prema svom uvjerenju na temelju brižljive i savjesne ocjene iskaza tih svjedoka i svih ostalih dokaza a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud je pravilno zaključio da tuženik, na kojemu je teret dokaza tih odlučnih činjenica, nije dokazao da mu je otac darovao 8.000,00 eura prije kupnje i upravo u svrhu kupnje predmetne kuće, s obzirom na u tom dijelu neodređenost iskaza saslušanih svjedoka i različitost iskaza stranaka. Prema članku 220. stavku 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. S obzirom da nije trebalo dopunski saslušavati svjedoke koji su saslušani upravo na navedene sporne činjenice to nisu osnovani niti s tim u vezi izneseni navodi žalbe prema kojima bi sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP).

11. Tijekom postupka pravilno i potpuno su utvrđene sve odlučne činjenice. Zbog toga se tužiteljica i tuženik neosnovano žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja /članak 355. ZPP/.

12. Između stranaka nije sporno:

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj R1 Ob-87/2015-15 od 18. veljače 2019. /list 83 spisa/, razveden brak stranaka sklopljen 4. rujna 1999., odlučeno je da će zajednička djeca stranaka M.K.¹, rođen … 2001., M.K.², rođen … 2004., M.K.³, rođen … 2006., i M.K.⁴, rođena … 2009., živjeti sa majkom, određeni su susreti i druženja djece sa ocem kojemu je naloženo plaćati za uzdržavanje maloljetnog M.K.¹ po 700,00 kn mjesečno, za maloljetnog M.² po 700,00 kn mjesečno, za maloljetnog M.³ po 600,00 kn mjesečno i za maloljetnu M.⁴ po 600,00 kn mjesečno, do svakog 15.-tog u tekućem mjesecu i to od 1. siječnja 2019., pa nadalje sa zateznim kamatama od zakašnjenja sa isplatom svakog pojedinog iznosa do isplate i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove;

- da su Đ. M. rođena N. i Z. K. rođena N., kao prodavateljice i tuženik kao kupac, zaključili 1. rujna 2008. Ugovor o kupoprodaji nekretnina /list 9 i 10 spisa/, kojim su prodane predmetne nekretnine za 36.000,00 eura, s time da je 16.000,00 eura plaćeno odmah, te je ugovoreno da kupac stupa u posjed kupljenih nekretnina nakon isplate ostatka kupoprodajne cijene;

- da je u zemljišnoj knjizi u pogledu nekretnina u ZK ulošku: 1033 k.o. G. D. k.č.br. 659/230 i u pogledu nekretnina u ZK ulošku: 1718 k.o. G. D. - k.č.br. 533/311, 533/312, 533/313 i 533/314, upisan tuženik kao vlasnik 1/1, a da su u pogledu nekretnina u Z.K. ulošku: 897 k.č. br. 894/22 k.o. G., ostale upisane prodavateljice kao suvlasnice svaka u 1/2 dijela;

13. Dakle, predmetne nekretnine kupljene su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka 2008., kada je na snazi bio Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 57/2011. - u daljnjem u tekstu: ObZ/03). Prema članku 247. ObZ/03, bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (članak 248. ObZ/03), u pogledu koje su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici, ako nisu drukčije ugovorili (članak 249. stavak 1. ObZ/03). U članku 253. stavku 1. i 2. ObZ/03, propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, te je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. toga Zakona (nasljeđivanje, darovanje isl.). Kako je tuženik tvrdio da mu je u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina 1. rujna 2008., otac darovao 8.000,00 eura upravo radi kupnje predmetnih nekretnina to je te činjenice trebao dokazati upravo tuženik. S obzirom da je svjedokinja M. P., sestra tužiteljice iskazala da joj je poznato da je tuženik od oca dobio nešto novca ali u vrijeme kada je već bila kupljena predmetna kuća, da su svjedoci D. K., brat tuženika i R. K., majka tuženika, iskazali su da je tuženik dobio od oca 8.000,00 eura za života oca ali nisu znali kada je to vremenski bilo a svjedok J. K. brat tuženika nije bio siguran niti o kojem se iznosu radilo, da je svjedok D. K. iskazao da je tuženik nabavljao i poljoprivredne strojeve te da su iskazi stranaka u tom pogledu suprotni, u kakvim okolnostima je sud pravilno zaključio da tuženik te sporne činjenice nije dokazao slijedom čega da su nekretnine opisane u stavku I. izreke, stranke stekle radom za vrijeme bračne zajednice odnosno da potječu iz te imovine pa da se radi o bračnoj stečevini u pogledu koje su stranke kao bivši bračni drugovi, suvlasnici svaki u ½ dijela /s obzirom da stranke niti ne navode da bi u vezi bračne stečevine odnosno suvlasničkih omjera nešto drugačije ugovorile/.

14. Zbog toga je u stavku I. izreke prvostupanjske presude odlučeno pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u navedenim odredbama ObZ/03.

15. Presudom je u stavku II. izreke, odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da suvlasnica u ½ dijela upisanih u z.k.ul. br. 897 k.o. G. i to k.č.br. 894/22-oranica i šuma G.. s 2. (11510 m²), što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnim knjigama a sve po pravomoćnosti presude jer da tužiteljica u odnosu na tuženika ne može zahtijevati utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela onih nekretnina koje nisu uknjižene na tuženika /već eventualno utvrđenje bračne stečevine, kakav zahtjev da nije istakla/, jer da u pogledu tih nekretnina protiv tuženika nije dopušten upis u zemljišne knjige, pozivom na članak 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2001., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017., u daljnjem tekstu: ZV), prema kojem se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu a prema članku 45. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/2019.),da su upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u trenutku podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik). Međutim, pri tom je sud izgubio iz vida da u ovom predmetu tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi njezino pravo suvlasništva u ½ dijela glede i tih nekretnina kupljenih istim kupoprodajnim ugovorom za vrijeme trajanja bračne zajednice, dakle kao bračne stečevine nje i njezinog supruga, ovdje tuženika, a onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, u ovom slučaju suvlasništva, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva /suvlasništva u zemljišnoj knjizi sukladno članku 130. stavku 1. ZV-a.

16. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom u pogledu glavne stvari u pogledu glavne stvari preinačena je presuda i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka. Ti troškovi do donošenja ranije odluke iznose 25.312,50 kn čemu su pribrojeni zahtijevani troškovi sastavljanja ranije žalbe u iznosu od 3. 906,25 kn i troškovi zastupanja na ročištu održanom 17. studenog 2021., na kojem se je raspravljalo o glavnoj stvari u punom iznosu ili 3.15,00 kn, što ukupno iznosi 32.343,75 kn od čega je odbijen pravomoćno dosuđeni iznos od 20.244,94 kn tako da je u stavku II. točki 2. izreke drugostupanjske presude po osnovi troškova dosuđeno 12.098,81 kn sa zateznom kamatom od donošenja presude (članak 151. stavak 3. ZPP), do isplate.

17. Iz navedenih razloga osnovom članka 373. točke 3. ZPP, odlučeno je kao u stavku I. točke 1. i 2. izreke drugostupanjske presude a osnovom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u stavku II. izreke drugostupanjske presude.

18. Tužiteljici su s obzirom na uspjeh žalbe dosuđeni troškovi sastavljanja žalbe koji sa obračunatim PDV od 25% iznose ukupno 4.707,31 kn (stavak III. izreke drugostupanjske presude).

19. S obzirom da je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, kao neosnovan je odbijen i zahtjevi tuženika za naknadom troškova žalbi (članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, točke III. i IV. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu 25. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.