Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž-1025/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB: …, vlasnika građevinskog obrta „S.“ iz O., kojeg zastupa punomoćnica I. I. R., odvjetnica u S., protiv tuženika J. Dž., OIB: …, vlasnika obrta „B. s. S. G.“ iz S. G., , kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-359/2013 od 21. rujna 2022., dana 25. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja M. P., vlasnika građevinskog obrta „S.“, preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-359/2013 od 21. rujna 2022. i rješava:
Usvaja se prigovor tužitelja M. P., vlasnika građevinskog obrta „S.“ izjavljen protiv rješenja o pristojbi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi- 359/2013-36 od 19. kolovoza 2016. i isto rješenje ukida.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Odbija se kao neosnovan prigovor tužitelja i potvrđuje rješenje o pristojbi ovoga suda poslovni broj Pi-359/2013-36 od 19. kolovoza 2016. "
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje stavi izvan snage, kao i rješenje o pristojbi od 19. kolovoza 2016., podredno da se isto rješenje preinači ili predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je pobijano rješenje nerazumljivo, proturječno samo sebi i razlozima koji se u istom navode. Naime, nije razvidno tko je podnio prigovor na rješenje o pristojbi, čiji prigovor je odbijen te kome je naloženo platiti sudsku pristojbu. Pored toga, ističe i prigovor zastare pristojbe i naplate pristojbe. Zastara je počela teći danom podnošenja žalbe na presudu (15. lipnja 2016.) te je evidentno da je zastara nastupila 15. lipnja 2021., kako to propisuje odredba čl. 10. Zakona o sudskim pristojbama. Podredno svemu naprijed iznijetom ističe kako je sud prvog stupnja pri obračunu sudskih pristojbi uzeo u obzir pogrešnu visinu pobijanog dijela presude, koji ne iznosi 643.375,18 kn. Pravilnom primjenom obračuna sudskih pristojbi očigledno je da je iznos dužne pristojbe od 10.000,00 kn previsoko obračunat te bi pristojba na žalbu mogla iznositi najviše 3.360,00 kn.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da je pobijano rješenje razumljivo, isto ne proturječi samo sebi niti razlozima koji su u istome navedeni, slijedom čega se isto može ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.
7. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja istog prvostupanjskog suda od 19. kolovoza 2016. kojim mu je naloženo platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 10.000,00 kn i isto rješenje potvrdio, sve sukladno odredbi čl. 39.a st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje ZSP).
8. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj 15. lipnja 2016. podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, te je u trenutku podnošenja tog pravnog lijeka za tužitelja, sukladno odredbi čl. 4. toč. 1. ZSP, a u vezi čl. 3. st. 2. ZSP, nastala obveza plaćanja sudske pristojbe za podnesenu žalbu.
9. Naime, prema odredbi članka 4. toč. 1. ZSP obveza plaćanja sudske pristojbe za podnesenu žalbu nastaje u trenutku kada je predana sudu, a u skladu s odredbom članka 10. istoga Zakona pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina po isteku godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.
10. Kako je žalba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 15. lipnja 2016., to je tada nastala i obveza za plaćanje sudske pristojbe, a zastara propisana odredbom čl. 10. ZSP počinje teći istekom kalendarske godine u kojoj je trebalo platiti sudsku pristojbu, dakle 1. siječnja 2017. i istekla je 1. siječnja 2022., slijedom čega je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja (21. rujna 2022.) protekao rok od pet godina za naplatu predmetne sudske pristojbe.
11. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Zadar, 25. listopada 2022.
Sutkinja
Katija Hrabrov