Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj 48 P – 1634/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na prijedlog višeg sudskog savjetnika – specijalista Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., O. k. B. …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. R., odvjetnici u Z., J. D. M. …, protiv tuženice A. B. iz Z., I. …, OIB: …, radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, zaključene 3. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tuženice, na ročištu za objavu presude 25. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Dužna je tuženica A. B. iz Z., I. …, OIB: …, isplatiti tužitelju M. M. iz Z., O. k. B. …, OIB: …, iznos od 3.000,00 (tritisuće) kuna / 398,17 (tristotinedevedesetosameurasedamnaestcenti) eura[1] , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 3. rujna 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.400,00 (dvijetisućečetiristotine) kuna / 318,53 (tristotineosamnaesteurapedesettricenti) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica koristila usluge smještaja u apartmanu kod njega u R., te da je tako rezervirala boravak od 1. srpnja 2021. do 17. srpnja 2021. Ona da je osobno kontaktirala tužitelja, odnosno njegovu kćerku koja vodi apartmane, te da iz korespondencije između istih, proizlazi da tuženica nije u cijelosti isplatila dug za svoj boravak u apartmanu. Pozivana da je na plaćanje dugovanja, dopisom od 30. srpnja 2021., ali da se oglušila na isti.

2. Tuženica je u svom pravodobnom odgovoru na tužbu navela, da nije nikada čula za osobu M. M., niti ga vidjela, pa odbija da je ikada sklopila bilo kakav pravni posao s tužiteljem. Osporava da je kontaktirala tužitelja i da bi iz korespondencije proizlazilo da mu nije isplatila dug. Sms korespondencija ne postoji, dokazni materijali priloženi tužbi da nisu sms poruke, a nisu prikazani niti brojevi telefona koji su sudjelovali u korespondenciji. Fotografija njezine osobne iskaznice da je poslana 2020. K. M., u svrhu prijave turista u sustav eVisitor radi ljetovanja 2020. – te. Ona nije 2021. dobila osobnu iskaznicu niti dozvolu da istom raspolaže. U sustav eVisitor da ju je kao turista , mogao upisati bilo tko i bilo gdje, tko raspolaže njezinim osobnim podacima. Tužbenom zahtjevu da nije priložen niti jedan validni dokaz na temelju kojeg bi tužba, mogla i trebala biti prihvaćena. Nikada da nije poslovala s M. M., pa da onda nije niti vršila uplate na broj računa koji se spominje u pozivu na plaćanje. Uplatu za ljetovanje 2020. da je vršila dijelom na tekući račun i osobno na ruke K. M.. Djelomičan ispis podataka o njezinom tekućem računu, da je izrezan iz cjelovitog dokumenta i priložen tužbenom zahtjevu kao dokazni materijal, kako bi se fabriciralo postojanje duga prema tužitelju

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: poziva za plaćanje od 30. srpnja 2021. (list spisa 3), naloga za plaćanje E.&S. B. d.d. na ime tuženice (list spisa 6, 18, 46), prijepisa mobilne komunikacije (list spisa 7 – 17, 44 - 45), izvadaka iz informacijskog sustava za prijavu i odjavu turista – eVisitora (list spisa 19), potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list spisa 64), te saslušao svjedokinju K. M. (list spisa 81 – 82) i tužitelja u svojstvu stranke (list spisa 83).

4. Sud nije uzeo u obzir dokazne prijedloge iz podneska tužiteljice od 11. siječnja 2022. (list spisa 47 – 48) i prijepis komunikacije putem elektroničke pošte (list spisa 51 – 55), jer je u vrijeme njihovog podnošenja i predlaganja, već nastupila prekluzija prava na predlaganje novih dokaza, sve u smislu odredbi članka 461. a stavka 2. i 7. te članka 465. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), a imajući u vidu da se ne radi o slučaju nemogućnosti iznošenja i predlaganja istih bez krivnje stranaka ranije, kako je to propisano odredbom članka 461. a stavka 6. ZPP.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženici za isplatu, s osnova pružene usluge smještaja u njegovom apartmanu u R. (O. J.).

7. Među strankama nije sporno da tuženica nije podmirila tužitelju utuženi iznos.

8. Sporno je među istima, jesu li uopće zasnovale obveznopravni odnos iz kojeg bi proizašla obveza tuženice na plaćanje tražbine koju ovdje zahtjeva tužitelj. 9. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, dalje: ZOO), propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10. Iz prijepisa mobilne komunikacije (list spisa 7 – 17, 44 - 45), slijedi da se odnose na dogovaranje uvjeta boravka tuženice u apartmanu u R. kojim upravlja K. M., da je dogovor postignut, te da je tuženica s obitelji boravila u apartmanu od 2. srpnja do zaključno 16. srpnja., ali kako je dogovoren boravak 16 dana, bila je dužna platiti 880,00 eura odnosno 6.600,00 kuna. Međutim, nadalje je vidljivo da je kod tuženice došlo do problema s isplatom novca iz bankomata, uslijed čega nije imala dovoljno novca da plati sve za cjelokupni boravak, pa je ostavila iznos od 3.600,00 kuna, a ostatak se obvezala platiti po povratku u Z., a s čime se onda složila K. M. imajući vjere u dobre namjere ovdje tuženice. Istom prijepisu, je priložena slika osobne iskaznice tuženice (broj …).

11. Prema izvatku iz informacijskog sustava za prijavu i odjavu turista – eVisitora (list spisa 19), A. B., broj osobne iskaznice …, je boravila kao turist u ugostiteljskom objektu M. M., u R. (J.), O. A. M. …, u razdoblju od 2. srpnja do zaključno 16. srpnja 2021. Isti izvadak sadrži kod i poveznicu za internet stranicu na kojoj se može provjeriti točnost navedenih podataka.

12. Tuženica je priložila prijepis mobilne komunikacije (list spisa 44), iz kojeg je vidljivo da se odnosi na komunikaciju s K. M. od 26. kolovoza 2020., kojoj je dostavila preslik svoje osobne iskaznice 11. kolovoza 2020. Nadalje je vidljivo da je A. B. izvršila plaćanje iznosa od 5.900,00 kuna, putem naloga E.&S. B. d.d. dana 26. kolovoza 2020.

13. Iz iskaza saslušane svjedokinje K. M. (list spisa 81 – 82), slijedi da njezin otac ima apartmane u R., koje iznajmljuje već 10 godina. Jedna gošća – A. B. ostala im je dužna jedan iznos za ljetovanje 2021. Ona – svjedokinja da je inače domaćin apartmana, zaprima rezervacije, komunicira s gostima putem telefona i ostalih aplikacija, čisti i dočekujem goste, zaprima uplate ako su na ruke ili na tekući račun. A. B. da je boravila u apartmanu od 2. srpnja do 17. srpnja 2021., pri čemu je otišla dan prije iz apartmana. Rekla joj je, da joj je bankomat prilikom zahtjeva za isplatu uzeo ''progutao'' dio novca, te je platila samo pola dužnog iznosa, platila je 3.600,00 kuna. Ostala je još dužna iznos od 3.000,00 kuna koje je obećala platiti. Kasnije da joj je dala priliku da to plati u više rata ili nekako. Međutim, ona nije pokazala dobru volju za to, te su je upozorili da će ju morati tužiti sudu. Ona tu uplatu nije izvršila i ostala je dužna 3.000,00 kuna, a svu korespondenciju je očito izbrisala, ali da ju oni imaju. Ona da inače zaprima uplate od gostiju na očev devizni račun ili na svoj kunski račun za goste iz RH, pa je tako vidljivo da uplata još uvijek nije izvršena na nijedan od ova dva računa. Boravak u 2020. je sve podmirila, uz neka otezanja. Ona da je jednostavno iskoristila njihovu ljubaznost i gostoprimstvo, a nije ozbiljno shvatila njihovo upozorenje da će ju tužiti sudu, ukoliko ne podmiri dug. Iznos od 3.600,00 kuna je ostavila u apartmanu i nakon toga nestala iz apartmana. Uredno su je prijavili u sustav eVisitor u koji se upisuju gosti, na temelju njezine osobne iskaznice koju im je dala radi toga. Ovoliko godina koliko se bave iznajmljivanjem apartmana, nitko ih još nikada nije ovako obmanuo kao tuženica. Oglašavaju se preko stranice smještaj.com, gdje jasno stoji da se cijena formira po dogovoru. Isto tako oglašavaju se preko stranice Adria.lin s kojom imaju dogovor da su mjeseci kao 7. ili 8. obično oglašeni po cijeni od 100 eura dnevno. Gospođi su umanjili cijenu znatno, tako da joj je cijena bila 55 eura po noći, za njezinu obitelj i još tri psa. Apartman se nalazi u prvom redu do mora. Kod nje se radi se o 15 noćenja, u vremenu od 2. do 17. srpnja. Otišla je dan ranije, ali joj je cijena zaračunata kako je dogovoreno. Tuženica da je došla dan prije, 1. srpnja pri čemu se javila taj dan i taj dan je noćila. Vlasnik apartmana da je njezin otac, M. M.. Kada novac stigne na njezin račun, da ga daje svom ocu M., vlasniku apartmana.

13.1. Sud prihvaća iskaz ove svjedokinje kao vjerodostojan jer je isti uvjerljiv, logičan i životan, te u skladu s priloženom dokumentacijom tužitelja. Naime, svjedokinja vrlo detaljno i sadržajno iskazuje o bitnim činjenicama, te obrazlaže, a ničim ne upućuje na mogućnost prilagodbe iskaza potrebama postupka.

14. Tužitelj M. M. u svom stranačkom iskazu (list spsia 83), je potvrdio u cijelosti iskaz svoje kćeri, te pored njenog iskaza nije imao što za odati. Ne zna zašto tuženica osporava da nije imala nikakav poslovni odnos sa njim 2021. vezano za ljetovanje. Zadnjih nekoliko godina je bio bolestan ili u bolnici ili na stanu, te uopće nije niti dolazio u R., pa iz tog razloga njegova kći K. vodi sve oko apartmana. Dao joj je ovlasti da se time bavi, uz njegovo puno povjerenje, koje da je ona i opravdala. Dobije uvijek kada zatraži novce koje njegova kći dobije na ruke ili račun, kao i uvid u račune i ostalu dokumentaciju vezanu za goste.

14.1. Sud prihvaća stranački iskaz tužitelja istinitim, te mu poklanja svoju vjeru, jer je uvjerljiv i životan, suglasan s iskazom svjedokinje, te dokumentacijom priloženom tužbi. Osim toga, sud ne drži realnim da bi osoba njegove (starije) životne dobi i narušenog zdravstvenom stanja, imala potrebu bez povoda voditi postupak pred sudom protiv osobe, zbog "izmišljene/nepostojeće" usluge i to one koja je već jednom boravila kod njega u apartmanu i podmirila svoju obvezu za isto. Takvo što ne bi pogodovalo pozitivnoj promidžbi apartmana koju onda prate dobra iskustva (recenzije) gostiju koji su tamo boravili, a čemu sigurno teži svaki iznajmljivač apartmana.

15. S druge strane, tuženica iako uredno pozvana na raspravu radi saslušanja u svojstvu stranke, na istu nije pristupila, niti je opravdala svoj izostanak odgovarajućom medicinskom dokumentacijom, u situaciji kada je na taj dan prije održavanja samog ročišta, zatražila da ju se ispriča s ročišta jer je zaprimljena u bolnicu. Ista nije uopće zatražila da ju se naknadno sasluša, pa sud na temelju odredbe članka 269. stavka 2. ZPP zaključuje, da joj nije u interesu da se potpuno utvrde sve relevantne činjenice.

16. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud drži da je tužitelj dokazao da je tuženica boravila u njegovom apartmanu u predmetnom razdoblju, a da za isto nije platila dogovorenu cijenu boravka. To proizlazi iz gore cit. materijalnih dokaza (list spisa 7 – 17, 19), naknadno dopunjenih iskazima svjedokinje K. M. i stranačkim iskazom tužitelja (list spisa 81 – 83), kojima je sud poklonio svoju vjeru iz već spomenutih razloga.

17. Izvedeni dokazi, suprotno tvrdnjama tuženice, ukazuju da je tuženica zasnovala obveznopravni odnos s tužiteljem, posredstvom njegove kćeri K. M. kao ovlaštene osobe, za uslugu boravka u apartmanu, u srpnju 2021. Tuženica tijekom postupka nije dovela u pitanje te dokaze. To se odnosi i na prepisku mobilne komunikacije tuženice i svjedokinje, koja je opravdana izvedenim personalnim dokazima, te izvatkom iz sustava eVisitor. Dokumentacija koju je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu, se ne odnosi na utuženo razdoblje. Ona je dakle, postupila protivno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP, koja propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

18. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti na temelju odredbe članka 9. ZOO, te još dosuditi zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

19. Prema odredbi članka 48. stavaka 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22., dalje: ZOE), sud kao tijelo javne vlasti je dužno u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, dvojno iskazivati novčane iskaze vrijednosti u sudskim aktima koje donosi, s tim da se dvojno iskazuje ukupan iznos novčane obveze ili prava uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

19.1. Odredbom članka 1. Uredbe Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, je utvrđeno da se stopa konverzije određuje na 7,53450 kuna za jedan euro. Ta odredba je unesena u članak 2. stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22.), na način da je fiksni tečaj konverzije, određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

19.2. Stoga je prilikom dvojnog iskazivanja i preračunavanja novčane obveze u ovoj odluci, korišten prethodno navedeni fiksni tečaj konverzije.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pa su tužitelju kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu, kao opravdani, priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: OT) i to za sastav tužbe – 50,00 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT) i podneska od 11. siječnja 2022. – 50,00 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanja na ročištima od 20. siječnja 2022. – 50,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT) i 3. listopada 2022. - 50,00 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. OT), te opravdane troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 200,00 kuna i presudu u iznosu od 200,00 kuna (Zakon o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 i 118/18), sveukupno iznosi 2.400,00 kuna / 318,53 eura.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 25. listopada 2022.

Viši sudski savjetnik- specijalist

Sutkinja

Josip Dušević, v.r.

Jasna Baričević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženici.