REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Poslovni broj: 43. Pp G-774/2019-48
Stalna služba u Pakracu
Prekršajni odjel
Pakrac, Trg pape I.Pavla II 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Miri Vrbica, uz sudjelovanje zapisničara Brigite Kasner, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika G. B. j.d.o.o. I. I. G. zbog prekršaja iz čl.229. st.1. t.1. i st.2. Zakona o radu i dr. (NN br. 93/14 i 127/17) pokrenutog optužnim prijedlogom Državnog inspektorata P. klasa:
UP/I-116-02/19-01/14 od 21.10.2019.g., i nadopunom optužnog prijedloga od 05.04.2022., nakon provedenog postupka, dana 24. listopada 2022.g. javno uz objavljivanje
p r e s u d i o j e
Temeljem čl. 155. st.1. Prekršajnog zakona
protiv
PRVOOKRIVLJENIKA: G. B. j.d.o.o. sa sjedištem u P., K., za proizvodnju, trgovinu i usluge, OIB..., MBS.. žiro račun otvoren u Erste banci, bez zaposlenika, pravna osoba u stečaju, bez imovine, u 2019.g. poslovala s dobiti oko 50.000,00 kn, pravna osoba neosuđivana
obustavlja se prekršajni postupak
da je:
I. dana 26.09.2019. u P., ul.K. 82 kao poslodavac nisu evidenciju o radnom vremenu radnika K. Ž. vodili na propisani način u skladu s čl.5. Zakona o radu, jer je uvidom u evidenciju o radnom vremenu za mjesec srpanj 2019. utvrđeno da nisu iskazali sve sate rada i nije posebno evidentirano 37 sati prekovremenog rada (jer je radnik u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019.g. radio od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, dakle radio je 77 sati tjedno, odnosno 37 sati tjedno prekovremeno, ,a koji sati nisu iskazani u evidenciji o radnom vremenu imenovanog radnika,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.5, a kažnjivo po čl.229. st.1. t.1. i st.2. Zakona o radu,
II. prije početka rada odnosno najkasnije do 14.04.2019.g. nisu uručili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a obzirom da isti nije sklopljen u pisanom obliku radniku K. Ž., a koji je dana 14.04.2019. započeo sa radom u prvookrivljenoj pravnoj osobi, premda se radi o poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca imaju obilježja radnog odnosa,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.14. st.3. a kažnjivo po čl.229. st.1. t.3. i st.2. Zakona o radu,
III. istoga dana i na istome mjestu utvrđeno da okrivljenici kao poslodavac nisu radniku K. Ž. dostavili obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec travanj 2019.g. do 31.05.2019.g. i za mjesec kolovoz 2019.g. do 30.09.2019., u skladu s člankom 93. st.2. i 4. Zakona o radu,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.93., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.34. i st.2. Zakona o radu,
IV. istoga dana i na istome mjestu utvrđeno da okrivljenici kao poslodavac nisu radniku K. Ž. za mjesec travanj i kolovoz 2019. isplatili minimalnu plaću u propisanom (ugovorenom) roku, budući su plaću za mjesec travanj 2019. isplatili dana 11.06.2019., a bili su dužni do 15.05.2019., a za mjesec kolovoz 2019.g. isplatili su plaću dana 15.10.2019., a bili su dužni najkasnije do 15.09.2019., te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.3., a kažnjivo po čl.10. st.1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći,
V. nisu podatke o početku osiguranja za radniku K. Ž. dostavili tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja najranije 8 dana prije početka rada radnika, a najkasnije prije početka rada, odnosno dana 14.04.2019.g., a što nisu učinili već su prijavu o početku osiguranja izvršili dana 23.04.2019. s datumom početka rada radnika od 23.04.2019.,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.112. st.1. t.2., a kažnjivo po čl.172. st.2. t.4. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18),
VI. da nisu radnika K. Ž. tijelima obaveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu koje se stječe status osigurane osobe, odnosno od početka rada kod poslodavca, dakle najkasnije do dana 22.04.2019. budući je isti započeo s radom kod poslodavca 14.04.2019.g., a što nisu učinili, već su to učinili 23.04.2019.,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.120. st.3., a kažnjivo po čl.150. st.1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN br.80/13, 137/13 i 98/19)
VII. nisu radniku K. Ž. dostavili u propisanom roku primjerak prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s čl.14. st.5. Zakona o radu, a što su bili dužni u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obavezna osiguranja , a što nisu učinili niti do dana 26.09.2019.,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.14. st.5., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.3. i st.2. Zakona o radu,
VIII. nisu organizirali radno vrijeme radnika K. Ž. u skladu s čl.65. st.3. Zakona o radu, budući je radnik u vremenu od najmanje 08.07.2019. do 14.07.2019. odredio raspored radnog vremena na način da je imenovani radnik radio od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, odnosno radio je 77 sati tjedno, odnosno 37 sati tjedno prekovremenog rada,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.65. st.3., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.16. i st.2. Zakona o radu,
IX. nisu kao poslodavac omogućili radniku K. Ž. korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim zakonom, u skladu s čl.75. Zakona o radu, jer je imenovani radnik radio u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. od ponedjeljka do nedjelje svakodnevno, po 11 sati,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.75., a kažnjivo po čl.228. st.1. t.14. i st.2. Zakona o radu,
X. nisu radniku K. Ž. dana 14.08.2019. dostavili otkaz u pisanom obliku, niti su ga obrazložili u pisanom obliku u skladu s čl.120. Zakona o radu,
te da je time pravna osoba počinila prekršaj iz čl.120., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.35. i st.2. Zakona o radu.
XI. Troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu u pogledu prvookrivljene pravne osobe padaju na teret proračunskih sredstava suda
DRUGOOKRIVLJENIK: I. G., sin N. i R., r.V., rođ. 23.02.1979. u P., R.S., OIB..., državljanin RH, s prebivalištem u P., ul. K. 82, oženjen I., otac dvoje mlljt.djece, pismen, završio SSS, obrtnik, vlasnik obrta B. G.
P., mjesečni OD oko 4.000,00 kn, supruga zaposlena i prima mjesečni OD oko 4.000,00 kn, vlasnik dva teretna automobila marke F. I. 2004.g.p. i 2012.g.p., osuđivan prekršajno, vodi se drugi prekršajni postupak protiv istoga, nije pod istragom, neodlikovan
kriv je
što:
XII. u P., ul.K. 82 kao odgovorna osoba nije evidenciju o radnom vremenu radnika K. Ž. vodio na propisan način u skladu s čl.5. Zakona o radu, a u svezi s čl.8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN br. 32/15, 97/15 i 73/17), jer je uvidom u evidenciju o radnom vremenu za mjesec srpanj 2019. utvrđeno da nije iskazao sve sate rada i nije posebno evidentirano 37 sati prekovremenog rada (jer je radnik u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019.g. radio od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, dakle radio je 77 sati tjedno, odnosno 37 sati tjedno prekovremeno, a koji sati nisu iskazani u evidenciji o radnom vremenu imenovanog radnika),
dakle, nije vodio evidenciju o radnicima i o radnom vremenu na propisan način,
čime je počinio prekršaj iz čl.5, a kažnjivo po čl.229. st.1. t.1. i st.2. Zakona o radu,
XIII. prije početka rada odnosno najkasnije do 14.04.2019.g. kao odgovorna osoba nije u Pakracu uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a obzirom da isti nije sklopljen u pisanom obliku radniku K. Ž., a koji je dana 14.04.2019. započeo sa radom u prvookrivljenoj pravnoj osobi, premda se radi o poslovima koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca imaju obilježja radnog odnosa. Nije radniku K. Ž. dostavio u propisanom roku primjerak prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s čl.14. st.5. Zakona o radu do dana 22.04.2019., budući je počeo s radom 14.04.2019. a što su bili dužni u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obavezna osiguranja, a što nisu učinili niti do dana 26.09.2019. (odnosno do dana inspek. pregleda),
dakle, u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada nije izdao radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru i nije dostavio radniku primjerak prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanom roku,
čime je počinio prekršaj iz čl.14. st.3. i 5. a kažnjivo po čl.229. st.1. t.3. i st.2. Zakona o radu,
XIV. nije u Pakracu kao odgovorna osoba radniku K. Ž. dostavio obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec travanj 2019.g. do 31.05.2019.g., jer je istu isplatio 11.06.2019. i za mjesec kolovoz 2019.g. do 30.09.2019. jer je istu isplatio 15.10.2019., u skladu s člankom 93. st.2. i 4. Zakona o radu.
Kao odgovorna osoba nije u P. radniku K. Ž. dostavio ni obračun isplaćene plaće za mjesec srpanj 2019. u roku od 15 dana od dana isplate plaće, budući je plaća isplaćena 29.08.2019. odnosno nisu mu dostavili obračun isplaćene plaće do 13.09.2019. u skladu s čl.93. st.4. Zakona o radu, obzirom da isti ne sadrži sve sate prekovremenog rada i to 37 sati prekovremenog rada.
dakle, nije dostavio radniku obračun dugovane, a ne isplaćene plaće i obračun nema propisani sadržaj,
čime je počinio prekršaj iz čl.93. st.2. i 4., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.34. i st.2. Zakona o radu,
XV. nije u Pakracu kao odgovorna osoba radniku K. Ž. za mjesec travanj i kolovoz 2019. isplatio minimalnu plaću u propisanom (ugovorenom) roku, budući je plaću za mjesec travanj 2019. isplatio dana 11.06.2019., a bio je dužan do 15.05.2019., a za mjesec kolovoz 2019.g. isplatio je plaću dana 15.10.2019., a bio je dužan najkasnije do 15.09.2019.,
dakle, nije isplatio minimalnu plaću u ugovorenom roku,
čime je počinio prekršaj iz čl.3., a kažnjivo po čl.10. st.1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći,
XVI. nije u P. podatke o početku osiguranja za radnika K. Ž. dostavio tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja najranije 8 dana prije početka rada radnika, a najkasnije prije početka rada, odnosno dana 14.04.2019.g., a što nije učinio već je prijavu o početku osiguranja izvršio dana 23.04.2019. s datumom početka rada radnika od 23.04.2019.,
dakle, prijavu tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja nije izvršio najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada,
čime je počinio prekršaj iz čl.112. st.1. t.2., a kažnjivo po čl.172. st.2. t.4. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18),
XVII. kao odgovorna osoba nije u P. radnika K. Ž. prijavio tijelima obaveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu koje se stječe status osigurane osobe, odnosno od početka rada kod poslodavca, dakle najkasnije do dana 22.04.2019. budući je isti započeo s radom kod poslodavca 14.04.2019.g., a što nije učinio, već je to učinio 23.04.2019.,
dakle, nije radnika prijavio tijelu obaveznog zdravstvenog osiguranja u zakonom propisanom roku,
čime je počinio prekršaj iz čl.120. st.3., a kažnjivo po čl.150. st.1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju (NN br.80/13, 137/13 i 98/19),
XVIII. kao odgovorna osoba nije u Pakracu organizirao radno vrijeme radnika K. Ž. u skladu s čl.65. st.3. Zakona o radu, budući je radniku u vremenu od najmanje 08.07.2019. do 14.07.2019. odredio raspored radnog vremena na način da je imenovani radnik radio od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, odnosno radio je 77 sati tjedno, odnosno 37 sati tjedno prekovremenog rada,
dakle, rad radnika trajao je duže od 50 sati tjedno,
čime je počinio prekršaj iz čl.65. st.3., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.16. i st.2. Zakona o radu,
XIX. nije kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u P. omogućio radniku K. Ž. korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim zakonom, u skladu s čl.75. Zakona o radu, jer je imenovani radnik radio u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. od ponedjeljka do nedjelje svakodnevno po 11 sati. Odmor radnik koristi nedjeljom te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi,
dakle, nije radniku omogućio korištenje tjednog odmora,
čime je počinio prekršaj iz čl.75., a kažnjivo po čl.228. st.1. t.14. i st.2. Zakona o radu,
XX. nije kao odgovorna osoba u pravnoj osobi u P. radniku K. Ž. dana 14.08.2019. dostavio otkaz u pisanom obliku, niti ga je obrazložio u pisanom obliku u skladu s čl.120. Zakona o radu,
dakle, nije radniku dostavio otkaz u pisanom obliku i obrazložen, čime je počinio prekršaj iz čl.120., a kažnjivo po čl.229. st.1. t.35. i st.2. Zakona o radu.
XXI. na temelju čl.229. st.1. t.1., 3., 34., 16., 35. i st.2. i čl.228. st.1.t.14. i st.2. Zakona o radu, čl.10. st.1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći, čl.172. st.2. t.4. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl.150. st.1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju drugookrivljeniku I. G. uz primjenu odredbe čl.39. Prekršajnog zakona
utvrđuje se
- za prekršaj pod točkom XII. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
- za prekršaj pod točkom XIII. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
- za prekršaj pod točkom XIV. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
- za prekršaj pod točkom XV. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
- za prekršaj pod točkom XVI.
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.000,00 kn (jednatisućakuna) / 132,72 eura (stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta).
- za prekršaj pod točkom XVII. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
- za prekršaj pod točkom XVIII. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
- za prekršaj pod točkom XIX. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 3.000,00 kn (tritisućekuna) / 398,17 eura (tristotinedevedesetosameuraisedamnaestcenti)
- za prekršaj pod točkom XX. uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona NOVČANA KAZNA u iznosu od 5.000,00 kn (pettisućakuna) / 663,61 eura (šeststotinačezdesettrikuneišezdeset jedancent)
te se
izriče
UKUPNA NOVČANA KAZNA u iznosu od 39.000,00 kn (tridesetdevettisuća- kuna) / 5.176,19 eura (pettisućastosedamdesetšesteuraidevetnaestcenti)
XXII. Drugookrivljenik je dužan ukupnu novčanu kaznu platiti u roku od 120 dana od pravomoćnosti presude, a ukoliko okrivljenik ne plati izrečenu novčanu kaznu u cijelosti ili djelomice u ostavljenom roku novčana kazna naplatiti će se prisilno temeljem čl.34. Prekršajnog zakona.
Ukoliko drugookrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne (26.000,00 kn (dvadesetšesttisućakuna) / 3.450,79 eura (tritisućečetiristotinepedeseteuraiosamdesetcenti)), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, temeljem čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.
XXIII. Drugookrivljenik I. G. je dužan u smislu čl.138. st.2. t.2. i 3. Prekršajnog zakona platiti ukupne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 543,20 kn (petstotinačetrdesettrikuneidvadestlipa) / 72,10 eura (sedamdesetdvaeuraideset centi), a koji se odnose na troškove dolaska svjedoka na ročište u iznosu od 43,20 kn i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn, u roku od 120 dana od pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat Ispostava P. podnio je optužni prijedlog dana 31.10.2019. i nadopunu optužnog prijedloga dana 05.04.2022. protiv okrivljenika G. B. j.d.o.o. i I. G. radi prekršaja opisanih u izreci ove presude.
2. Drugookrivljenik I. G. pozvan temeljem čl.171a Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavljuje da je razumio optužni prijedlog i ne osjeća se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Drugookrivljenik I. G. ispitan izjavljuje da radnik K. Ž. nije u prvookrivljenoj pravnoj osobi počeo raditi 14.04.2019.g. već 17. ili 18.04.2019., ali se ne sjeća točno. Radnik je u pravnoj osobi radio i u 7. mj. 2019.g. Vodili su evidenciju o radnom vremenu i za 7. mj. 2019. radniku K. Ž. evidentirano je 37 sati prekovremenog rada. Pored evidencije o radnom vremenu vodili su i građevinski dnevnik gdje su točno evidentirali koje su poslove radili i od kada do kada je tko radio. U to vrijeme bili su na radu u A., a taj građevinski dnevnik potpisao je nadležni inženjer. Dostavit će sudu na uvid građevinski dnevnik i šihtericu. U. o radu sklopljen je s radnikom K. Ž. oko 20.04.2019., a radnik je misli jedan dan prije počeo raditi i donio je papire. Radnik je radio prije nego što su potpisali ugovor da vide da li radniku taj posao odgovara, da li okrivljenik odgovara radniku i da li radnik odgovara okrivljeniku. Priznaje da je radnik počeo raditi dan ranije, prije nego što je potpisao ugovor o radu, ali tako rade svi. Misli da je prije početka rada izdao potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za taj jedan dan, ali misli da je to napravila Ž. O. koja je u to vrijeme njemu vodila računovodstvo za pravnu osobu. Bravar je, odnosno majstor i te poslove oko slaganja ugovora prepustio je računovodstvu. Radniku je dostavljen obračun dugovane, a ne isplaćene plaće za travanj 2019.g. u mjesecu svibnju do 31.05.2019. i to mu je dostavila Ž. O. iz računovodstva. Radniku nije dostavljen obračun dugovane, a ne isplaćene plaće za kolovoz 2019.g. do 30.09.2019., jer je radniku ugovor o radu istekao 31.07.2019. i više nije produživan. Nije radniku K. Ž. dostavljen obračun plaće za mjesec srpanj 2019.g. u roku od 15 dana od dana isplate plaće, tj. do 13.09.2019., jer 37 prekovremenih sati rada nije se evidentiralo na obračunu plaće, već mu je to isplaćivano preko dnevnice. Te dnevnice se ne isplaćuju preko tekućeg računa već je to radniku isplatio u gotovini na ruke. Radnik K. Ž. je imao zaštićeni račun, pa ga je molio da mu samo dio plaće isplati preko računa, a ostalo da mu plati na ruke kroz te dnevnice, jer će mu to na računu uzeti budući je imao nekakvu ovrhu. Nije radniku K. Ž. u propisanom, tj. ugovorenom roku isplatio minimalnu plaću za mjesec travanj 2019.g. do 15.05.2019. već 11.06.2019., jer nije uspio naplatiti svoja potraživanja, pa je tako radnik u 6. mjesecu dobio dvije plaće. Nije radniku za mjesec kolovoz 2019. isplatio do 15.09.2019., a nije mu isplatio niti 15.10.2019., a nije mu imao što isplatiti, jer isti nije radio, budući mu je istekao ugovor 31.07.2019.g. Misli da je radnik K. Ž. počeo raditi dan prije nego što je potpisan ugovor, a kada je točno prijavljen tijelima mirovinskog osiguranja to ne zna točno, jer je bio na terenu u A., a to je za pravnu osobu obavljala Ž. O. i predlaže da se ista ispita kao svjedok. Misli da je radnik K. Ž. prijavljen tijelima zdravstvenog osiguranja isti dan kada i tijelu mirovinskog osiguranja, a što je sve obavljala Ž. O.. Bio je na terenu i prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje radniku K. Ž.. dostavila je Ž. O., a misli isti dan kada ga je i prijavila. Radnik K. Ž. u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radio je od ponedjeljka do subote, uključujući i subotu i to 9,5 sati minus 1 sat za ručak. Znači radili su svaki dan 8,5 sati. Radnici nedjelju nisu radili, jer se u A. nedjeljom ne smije raditi, a radnik je radio u A.. U tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radnik je radio od ponedjeljka do subote uključujući i subotu, ali nedjelju nije radio, nedjelju je imao slobodno, odnosno tjedni odmor. Radnik nije radio niti jedan dan u 8. mjesecu, jer mu je istekao ugovor sa 31.07.2019. Nije istome dostavio otkaz u pisanom obliku, jer ne treba otkaz u pisanom obliku kada istekne ugovor, jer nije bio prekid radnog odnosa. Njega je knjigovodstvo savjetovalo da ne treba dostaviti otkaz u pisanom obliku, a niti ga treba obrazložiti, jer je istekao ugovor o radu. Drugookrivljenik predlaže da se kao svjedoci ispitaju Ž. O. na okolnosti papirologije i plaća i K. E. na okolnosti trajanja radnog vremena i satnice rada. Oni su u A. bili plaćeni po satu, odnosno u režiji, pa je njima bilo u interesu da napišu da su radili što više sati.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je se zapisnik o inspek. nadzoru od 21.10.2019. (list br.7-18), prijava na mirovinsko osiguranje za radnika K. Ž. (list br.19), obračunska lista (list br.20), izvod prometa po računu (list br.21, 25-26 i 29), obračunska lista (list br.22), obavijest o trajanju privremene nesposobnosti / spriječenost za rad od 13.07.2019. do 31.07.2019. (list br.23), obračun plaće za 8. mj. 2019. za radnika K. Ž. (list br.27-28), evidencija radnog vremena (list br.30-34), ugovor o radu na određeno vrijeme s punim radnim vremenom između pravne osobe i K. Ž.(list br.35-38), izvadak iz prekršajne evidencije (list br.40-41) i izvadak iz sud. registra (list br.42-43).
4. Drugookrivljenik ima primijetiti da prijava o bolovanju za radnika K. Ž. nije došla do računovodstva, tj. do Ž. O. i ista mu nije otvorila bolovanje. Radnik K. Ž. prestao je s radom 31.07.2019., ali greškom Ž. O. isti nije odjavljen s 31.07.2019. Pravna osoba je s 15.08.2019. promijenila računovodstvo i djelatnici iz tog novog računovodstva odjavili su radnika s 31.07.2019. Zatim je radniku K. Ž. isplatio plaću za 8. mj. do dana odjave, iako nije trebao budući isti nije radio. Drugookrivljenik upitan izjavljuje ne zna zašto nije potpisan ugovor o radu od strane radnika, jer je to sve Ž. O. odrađivala. Ima ugovore o radu s radnicima na njemačkom i na hrvatskom, a koji su potpisani od strane radnika, a koje je imao na radilištima.
5. Svjedok K. Ž. ispitan izjavljuje da je kod poslodavca trg.društva G. B. j.d.o.o. sa sjedištem u P., K. 82 započeo s radom 14.04.2019. na obavljanju poslova montaže ograda. S poslodavcem je sklopio ugovor na određeno vrijeme s datumom početka rada od 23.04.2019. i trajanjem ugovora do 31.07.2019.g. Nakon toga prvog ugovora o radu na određeno vrijeme s poslodavcem je sklopio još jedan ugovor o radu na određeno vrijeme s početkom rada od 01.08.2019. i trajanjem do 31.12.2019. Za razdoblje od 14.04.2019. do 22.04.2019. s poslodavcem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je poslodavac prije početka rada dakle dana 14.04.2019. uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Poslodavac ga nije prijavio nadležnim tijelima obaveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja prije početka njegovog rada, obzirom da je s radom započeo 14.04.2019. a poslodavac ga je prijavio HZMO s datumom stjecanja statusa osiguranika tek dana 23.04.2019. Za razdoblje od 14.04.2019. do 22.04.2019. nije stekao status osiguranika pri nadležnom tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja, odnosno radio je „na crno“ kod predmetnog poslodavca. Primjerak prijave na nadležna tijela obaveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja nije dobio u roku od 8 dana od dana početka njegovog rada, a niti do današnjeg dana tj. 26.09.2019.g. nije zaprimio primjerak prijave na obavezna osiguranja. Dana 15.07.2019. doživio je ozljedu na radu kada je za predmetnog poslodavca obavljao poslove u A.. Dana 18.07.2019. javio se je svojoj liječnici koja mu je otvorila bolovanje sa datumom 15.07.2019.g. Dana 30.07.2019. po pozivu direktora I. G., a pod prijetnjom otkaza radio je na postavljanju zaštitne pješačke ograde na pružnom prijelazu u P., iako je još uvijek bio na bolovanju. Dana 12.08.2019. nazvao je direktor i tražio da mu dostavi dokumentaciju sa fizikalnih terapija, najkasnije do 17:00 sati jer on ide u Austriju, a u protivnom dobiva otkaz. Dana 20.08.2019.g. je u Hrvatskom zavodu za mirovinskog osiguranje provjerio da li još uvijek radi za predmetnog poslodavca međutim isti ga je odjavio sa datumom 14.08.2019.g. iako je tada još uvijek bio na bolovanju. Plaća za mjesec srpanj 2019.g. mu je isplaćena krajem kolovoza 2019.g. na tekući račun.
Za sve vrijeme rada kod poslodavca odnosno dok nije otvorio bolovanje, dakle od 14.04.2019. do 15.07.2019.g. radio je prekovremeno na način da je u svakom tjednu radio po 60 sati tjedno. Sati prekovremenog rada nisu mu evidentirani u evidenciju o radnom vremenu, nisi su mu bili iskazani na obračunima isplaćene plaće, obzirom da mu je direktor društva te sate prekovremenog rada isplaćivao u gotovom novcu na ruke, u iznosu od 26,00 kuna po satu. Sve vrijeme njegovog rada kod navedenog poslodavca vrlo često nije koristio tjedni odmor u trajanju od 24 sata neprekidno, ali se ne može sjetiti točno svih tjedana u kojima nije koristio tjedni odmor. Ono što sa sigurnošću može tvrditi da u tjednu od 08.07.2019. -14.07.2019. radio je svakodnevno, po 11 sati dnevno od 07:00 do 18:00 sati. Obračun isplaćene plaće za mjesece od travnja do kolovoza 2019. nisu mu uručivani u roku od 15 dana od dana isplate plaće. Poslodavac mu nije uručio otkaz u pisanom obliku dana 14.08.2019. a niti do dana 26.09.2019. nije zaprimio otkaz u pisanom obliku. Osobno ne posjeduje ugovor o radu sklopljen od 01.08.2019. do 31.12.2019., jer ga nije dobio, ali ga je potpisao. Siguran je da je počeo raditi 14.04.2019., jer je 09.04.2019. bio na razgovoru za posao. Radno vrijeme je imao od 07:00 do 17:00 sati i to svaki dan od ponedjeljka do subote, uključujući i subotu, a desilo se nekada da su radili i nedjelju. Mogao bi to vidjeti iz bilježaka koje je slikao na mobitelu, odnosno slikao je na mobitelu dnevnik rada iz kojeg se vidi od kada do kada je radio. Taj dnevnik rada bio je na gradilištu, a taj tjedan ga je vodio on. Tamo je točno napisao koliko je sati radio i što se je radilo. Više ne radi za prvookrivljenu pravnu osobu. Drugookrivljenik ga je poslao kod njegove knjigovotkinje Ž. O. da potpiše ugovor, a ne sjeća se točno kada je to bilo. Njegovo radno vrijeme je bilo od 07:00 do 17:00 i tako je bilo svaki dan, a što se je evidentiralo u dnevniku rada. U dnevniku rada pisali su se stvarni sati rada radnika. U tom vremenu cijelo vrijeme sa njim je radio i radnik K. E.. U tom tjednu od 08.07. do 14.07.2019. radili su u A., a radio je tamo i Kristijan Erceg. Bila je to uobičajena praksa da sa Ž. O. rješavaju papirologiju kada ga je poslao drugookrivljenik. Plaća od strane okrivljenika mu je isplaćivana u minimalcu i putnim troškovima koji su išli na račun, a ostalo je išlo na ruke u gotovini. Ne zna zašto nije sve išlo na račun, na to nije utjecao. Nije tražio okrivljenika da mu dio isplati na račun, a dio na ruke. U vrijeme dok je radio kod drugookrivljenika imao je zaštićeni račun. Nije tražio da mu se isplati minimalac na tekući račun, a ostalo na ruke, već je tražio da mu se isplati puna plaća na račun, a drugookrivljenik mu je rekao da mu ne može sve isplatiti na tekući račun, jer su mu onda preveliki doprinosi. U spis dostavlja izlist građevinskog dnevnika koji je uslikao na svom mobitelu. Slikao je građevinski dnevnik putem mobitela, a građevinski dnevnik je potpisan od građevinskog inženjera i svi su ti listovi ostali u građevinskom dnevniku, jer se iz njega ništa ne smije kidati. To što se je upisivalo u dnevniku rada ti sati su stvarni sati rada. Dnevnik rada je nekada popunjavao on, a nekada i K. E., ovisi tko je gdje radio. Ako su bili na više radilišta onda je nekada netko popunjavao. Dnevnik rada nalazio se je nekada kod njega, nekada kod K., a nekada u kombiju i popunjavali su ga u pravilu na kraju radnog dana. Slike građevinskog dnevnika koji je dostavio u spis popunjavao je K. E.. Nije mu radno vrijeme baš svaki dan bilo od 07:00 do 17:00 sati, a nekada je bilo 11 sati rada, nekada je bilo 10 sati. Bilo je nekada da su radili i 8 sati kada je bila kiša ili kada nisu imali što raditi. U građevinskom dnevniku pišu zaista stvarni sati rada, jer je na gradilištu bio građevinski inženjer i tamo nisu mogli upisati što su htjeli, već zaista pravo radno vrijeme. Sa njim je skroz radio K. E., jedino kada su bili na različitim gradilištima. Slikao je građevinski dnevnik koji je bio na gradilištu, a znao ga je drugookrivljenik tražiti i da mu poslika pojedini dan u građevinskom dnevniku, a što je i učinio. Vodio je još sebi posebnu evidenciju o radnom vremenu da zna koliko ima sati rada, jer nakon radnog vremena nije imao pristup tom dnevniku, jer je isti ostao u kombiju kod drugookrivljenika. Nakon što su došli s posla popunili su građevinski dnevnik i vratili su ga u kombi drugookrivljenika i tek nakon što je isti pregled od strane drugookrivljenika ili ako drugookrivljenik nije bio tamo poslikali su mu građevinski dnevnik i isti je ostao u kombiju. Više nisu imali potrebe da dođu do njega. Građevinski dnevnik se ne smije uprljati, ne smije se šarati po njemu. Vozio je kombi u A. kada nije bilo drugookrivljenika, a to znači da je imao i pristup njemu, tj. kombiju. Sati rada koji su navedeni u građevinskom dnevniku zaista su bili i sati rada. Vidio je kada je K. E. popunjavao građevinski dnevnik i nisu dodavali sate rada, čak ako su ostali i duže pola sata to nisu evidentirali. Svjedok K. Ž. na ispitivanju navodi da je u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radio po 11 sati dnevno od ponedjeljka do subote, uključujući i subotu od 07:00 do 18:00 sati, ali se sada točno ne sjeća da li je radio i nedjelju, jer je već prošlo dosta vremena, pa se ne sjeća točno, a sud je povjerovao njegovom iskazu danom prilikom inspek. nadzora dana 26.09.2019. koji je propisno sastavljen, a kada su svjedoku sjećanja još bila svježija, da sa sigurnošću može tvrditi da je u tjednu od 08.07.2019.
- .07.2019. radio svakodnevno po 11 sati dnevno. Ugovor zaključen 23.04.2019. je potpisao, ali nije dobio kopiju tog ugovora.
6. Drugookrivljenik ima primijetiti na iskaz svjedoka da se je radilo od 07:00 do 16:00 sati, a minus sat vremena za ručak. Drugookrivljenik ima primijetiti na iskaz svjedoka da nema pojma o tom ugovoru, a koji je zaključen u 8. mj. Drugookrivljenik ima primijetiti na iskaz svjedoka da je radnik dobio primjerak ugovora o radu. Prvi ugovor je radnik potpisao, osobno mu je bio uručio primjerak ugovora. Dan ranije je radniku dao ugovor i neka ga pročita i potpiše i sutradan mu ga je donio potpisanog i jedan je dao njemu, a jedan sebi ostavio. Uvijek kada se printaju ugovori printaju se dva primjerka ugovora i siguran je da je uručio primjerak ugovora radniku.
7. Svjedok K. E. ispitan izjavljuje da je radio u prvookrivljenoj pravnoj osobi u tijeku 2019.g. i to cijelu 2019., a još uvijek radi u prvookrivljenoj pravnoj osobi. U to vrijeme radio je tamo i radnik K. Ž., a radio je na poslovima montaže ograda, a K. Ž. je radio kao pomoćni radnik. Imali su radno vrijeme 9 sati dnevno i sat vremena pauze. Radno vrijeme im je bilo od 07:00 do 16:00 sati, s tim da su imali sat vremena za ručak, a tako su radili od ponedjeljka do petka, uključujući i petak, a radili su i jednu subotu u mjesecu. Subotom su radili od 07:00 do 12:00 sati. Radili su u Austriji i petkom su uglavnom išli u Hrvatsku. Vodila se je evidencija o radnom vremenu, a vodio ju je drugookrivljenik I. G., a vodili su si je i sami. Drugookrivljenik je vodio građevinski dnevnik na način da je upisivao sate rada, što se je radilo, tko je radio. Većinom si je sam upisivao sate rada i gdje je bio i što je radio, a to si je pisao u bilježnicu običnu. Građevinski dnevnik je bio na radilištu, odnosno imali su dva građevinska dnevnika, jedan je bio kod drugookrivljenika, a jedan je bio kod njega. U građevinski dnevnik su upisivali što su radili, a upisivali su i radno vrijeme. Sada se točno ne sjeća, ali misli da su upisivali točno od kada do kada su radili. Znali su pisati nekada samo u 7,00 sati počeli raditi, iako nisu počeli u 7,00 sati, zato što su zbog gužve u prometu zakasnili na posao. Njihovo radno vrijeme je bilo od 07:00 do 16:00 sati. Nekada su na gradilište došli u 09 sati, zato što je to Beč i gužva, a svejedno su pisali da su radili od 7:00 sati. Nekada su pisali da su radili do 17:00 sati kada su inženjeri otišli, zato što su bili plaćeni po satu. Sa njim nije skroz radio K. Ž., a radili su zajedno oko 3 mj., ali ne može sada biti siguran. Građevinski dnevnik je bio svuda, nekada na gradilištu, nekada u kombiju, nekada tamo gdje su spavali, tj. gdje su bili smješteni. Podaci koji su navedeni u građevinskom dnevniku ne odgovaraju baš uvijek istini, jer je nekada za neki dan napisano da je neki radnik radio, a zaista nije radio. Sati koji su navedeni u građevinskom dnevniku ne odgovaraju baš uvijek istini, tj. stvarnom radu. Oni su si dodavali sate koje zaista nisu odradili, jer su bili plaćeni po satu. Ne zna gdje je taj građevinski dnevnik završio, možda kod njega kod kuće, možda u staroj radioni, a možda je ostao i tamo. Nekada je i drugookrivljenika obavijestio koliko su radili. Nije mu poznato gdje je taj građevinski dnevnik završio. Siguran je da u građevinskom dnevniku nisu prikazani stvarni sati rada. Pisali su da su radili od 07:00 do 16:00 sati, ali nisu tako i fizički radili, dovukli bi se na gradilište oko 08:00 sati, 08:30 sati, a nekada i 09:00 sati, jer inženjera nije bilo. Znali su nekada sjediti na stubištu i po dva sata za vrijeme posla.
8. Drugookrivljenik se obvezuje da će sudu dostaviti šihtericu u roku od 3 dana od današnjeg dana, a građevinski dnevnik više ne posjeduje jer ga je morao ostaviti u A., gdje je obavljao radove, ali ima sve podatke u računalu, a što će izlistati i dostaviti sudu na uvid. Morao je ostaviti dnevnik zato što je bio kooperant glavnom izvoditelju radova.
Drugookrivljenik prigovara fotografijama dnevnika rada koje je svjedok dostavio u spis, jer nema potpisa nadzornog inženjera. Obvezuje se da će sudu dostaviti dnevnik rada sa potpisom nadzornog inženjera. Vodio je građevinski dnevnik za investitora, a ako su radnici sebi vodili evidenciju to je bilo za njihovu evidenciju. Drugookrivljenik ima primijetiti na iskaz svjedoka da svjedok najprije kaže da nije imao pristup građevinskom dnevniku nakon posla, a zatim kaže da je dnevnik bio u kombiju, odnosno u sobi. Nikada se nije počelo raditi u 07:00 sati, a u 16:00 sati si već bili debelo na putu. Od svih tih 9 sati koliko se piše da su radili nisu imali ni 6 sati efektivnog rada.
9. Svjedok Ž. O. ispitana izjavljuje da osobno poznaje drugookrivljenika, jer mu je radila knjigovodstvene usluge za pravnu osobu G. B. i za obrt B. G.. Za prvookrivljenu pravnu osobu je radila knjigovodstvene usluge od 01.06.2017. do 14.08.2019. U to vrijeme kod okrivljenika radio je i radnik K. Ž.. Radnik K. Ž. je radio od 23.04.2019. do 14.08.2019., a to se sve vidi kroz dokumentaciju. Sa radnikom K. Ž. sklopljen je ugovor o radu dan prije početka rada, a nije joj poznato da li je on počeo raditi prije sklopljenog ugovora o radu. Poslodavac radniku nije izdao potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku. Radila je sve ugovore i prijave o mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Vodila je evidenciju o radnom vremenu i to na osnovi usmene obavijesti od drugookrivljenika I. G. i to je vodila u kompjutoru, a ako je neki radnik bio na bolovanju onda su joj dostavili doznaku, jer je na osnovi toga radila i plaću. Može sudu dostaviti evidenciju o radnom vremenu za radnika K. Ž. i K. E. u tijeku 2019.g., a to može do perioda do kada je radila za njih. Misli da ima zadnju evidenciju sa 31.07.2019., jer za 8 mj. više nije radila plaću. Vršila je obračun plaće i nakon što je to napravila meilom dostavila obračunske liste drugookrivljeniku, a to osobno nije radnicima uručivala, već je to uručivao drugookrivljenik. Popunila je ugovore o radu sa svim radnicima, dala ih je drugookrivljeniku, ali ih drugookrivljenik nikada potpisane nije vratio u računovodstvo. Plaće su isplaćivane redovito i to do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, jer je tako bilo ugovoreno, dok je vodila knjigovodstvo. Radnici su bili prijavljeni tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u onom roku kako je njoj rečeno da se prijave, a da li su oni što radili prije to ne zna, jer s radnicima nije imala kontakata. Za radnika K. Ž. je sačinila otkaz u pisanom obliku, ali je ostavila prazno razlog otkaza, jer je drugookrivljenik tražio da se kao razlog otkaza navede skrivljeno ponašanje radnika, odnosno izvanredni otkaz ugovora o radu zbog teških povreda iz radnog odnosa, ali za nju nije bilo uvjeta za takav otkaz, jer je radnik K. Ž. bio na bolovanju i imala je doznaku da je on na bolovanju. Imala je doznaku za 7 mj. odnosno do kraja 7. mj. i za nju je radnik bio na bolovanju, a knjigovodstvo je vodila do 14.08.2019. Taj otkaz u pisanom obliku je predala drugookrivljeniku, a nije isto predala radniku. Radnik K. Ž. imao je sklopljen ugovor o radu s poslodavcem do 31.07.2019. Nakon toga na zahtjev drugookrivljenika sačinila je produženje ugovora o radu za radnika K. Ž. do 31.12.2019., a da li je taj ugovor okrivljenik dao radniku to ne zna. Također je sačinila i potvrdu A1, a to je potvrda za izaslane radnike u inozemstvu, jer je K. Ž. radio u Austriji. Nakon toga joj je drugookrivljenik rekao da radniku K. Ž. prestaje ugovor o radu dana 14.08.2019., to je dobila usmeno, a misli da joj je to čak rekao taj dan. Radnik K. Ž. bio je prijavljen tijelima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja od 23.04.2019. do 14.08.2019. Nakon 14.08.2019. putem meila dostavila je drugookrivljeniku knjigovodstvenu dokumentaciju, a njoj je ostao primjerak dokumentacije u kompjutoru. U spis prilaže ugovore o radu za radnika K. Ž., ali isti nisu potpisani, zato što njoj te ugovore drugookrivljenik nije vratio. Zamolba za produžetak A1 potvrde, ugovor o ustupanju radnika, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu za radnika K. Ž. i odjava s mirovinskog osiguranja za radnika K. Ž.. Imala je kontakte s radnicima kada je trebala izdati nekakvu potvrdu, oni su došli kod nje u računovodstvo, ali bi je prethodno drugookrivljenik nazvao i rekao da će doći taj i taj radnik i da mu to izda. Nije im uručivala ugovore o radu, niti su oni to pred njom potpisivali. Radnik K. Ž. je bio u periodu kao što je to izjavila na bolovanju i imala je doznaku, a bila je to doznaka za 7. mj. i ta bi doznaka morala biti u registratoru, odnosno bila je, a to je predala okrivljeniku nakon što mu je prestala raditi knjigovodstvo. Za radnika K. Ž. u evidenciji o radnom vremenu evidentirala bolovanje po doznaci.
9.1. Nakon ispitivanja svjedok Ž. O. dostavila je ovom sudu 05.07.2021. očitovanje u kojem navodi da dostavlja obračunsku listu za K. Ž. za 7. mj. 2019.g. a na njoj nije vidljivo bolovanje iz razloga što je radnik K. Ž. imao povredu na radu, radeći na terenu u A., kada se je Kristian vratio na oporavak u H.. U dogovoru sa okrivljenikom I. G. promijenio je doznaku (šalje doznake u prilogu na A0 – osobna bolest) kako ne bi prijavljivali povredu na radu što obično povlači i inspekcijski nadzor, a dogovor između I. i K. je bio da se K. isplati plaća u cijelosti, kao da nije bilo povrede na radu. Da je prihvatila i knjigovodstveno obradila doznaku A0 isplata bi bila 70 % po ER-1 obrascu. K. je obračunata 100 % plaća i terenski dodatak (šalje u prilogu). Gospodin I. je ispoštovao dogovor i obračun plaće je napravljen u dogovorenom iznosu.
10.Drugookrivljenik I. G. ima primijetiti na iskaz svjedoka da radnik K. Ž. u navedenom periodu nije bio na bolovanju i nije bilo doznaka. Svjedok je imala kontakte s radnikom, a svjedok K. Ž. je sam izjavio na zapisnik da mu je svjedok dala ugovor o radu na potpis. S. K. Ž. se nije pojavljivao na poslu negdje od 25.07. do 15.08.2019.
Drugookrivljenik predlaže da se izvrši uvid u platnu listu za 7. mj. za radnika K. Ž. iz koje mora biti vidljivo da li je isti bio na bolovanju ili nije.
U vrijeme navedeno u optužnom aktu bio je odgovorna osoba u prvookrivljenoj pravnoj osobi, ali je pravnu osobu prodao pred jedno dvije godine, odnosno pravna osoba je u međuvremenu prestala i postojati.
11.Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud nalazi da je drugookrivljenik počinio prekršaje koji se stavljaju na teret, a nalazi da postoje okolnosti za obustavu prekršajnog postupka za prvookrivljenu pravnu osobu.
12. Uvidom u izvadak iz sudskog registra (str. br.132) utvrđeno je da je pravna osoba rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu broj Tt-21/4996-2 od 22.09.2021. brisana dana 22.09.2021. iz sudskog registra. Kako je sud činjenicu da je pravna osoba prestala postojati utvrdio nakon započinjanja postupka, rješenjem je obustavio prekršajni postupak protiv prvookrivljene pravne osobe temeljem čl.155. st.1. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz čl. 229. st.1. t.1., 3., 14., 34. i 35. i st.2. Zakona o radu, čl.10. st.1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći, čl.172. st.2. t.4. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl.150. st.1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju opisane pod točkom I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX. i X. izreke ove presude.
13. Drugookrivljenik za prekršaj pod točkom XII. izjavljuje da u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radnik je radio od ponedjeljka do subote uključujući i subotu, ali nedjelju nije radio, nedjelju je imao slobodno, odnosno tjedni odmor. Vodili su evidenciju o radnom vremenu i za 7. mj. 2019. radniku K. Ž. evidentirano je 37 sati prekovremenog rada, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, na temelju iskaza svjedoka K. Ž. da je njegovo radno vrijeme je bilo od 07:00 do 17:00 i tako je bilo svaki dan, a što se je evidentiralo u dnevniku rada. U tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radili su 11 sati dnevno svakodnevno od 07:00 do 18:00 sati. U dnevniku rada pisali su se stvarni sati rada radnika, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u evidenciju o radnom vremenu za 7. mj. 2019.g. (str.31-32) utvrđeno je da nisu evidentirani prekovremeni sati, uvidom u zapisnik o inspek. pregledu (str.7-18) utvrđeno je da drugookrivljenik nije u mjesecu srpnju 2019.g. iskazao sve sate rada i nije posebno evidentirao u evidenciji rada radnika 37 sati prekovremenog rada u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019., uvidom u obračun plaće za 7. mj. 2019.g. (str.22.) utvrđeno je da je samo evidentiran redovan rad, a nema prekovremenog rada, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba nije vodio evidenciju o radnom vremenu na propisani način za mjesec srpanj 2019.g. jer nije evidentirao 37 sati prekovremenog rada radnika K. Ž., pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XII., a nalazeći u djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
14.Drugookrivljenik za prekršaj pod točkom XIII. navodi da je ugovor o radu sklopljen s radnikom K. Ž. oko 20.04.2019., a radnik je misli jedan dan prije počeo raditi i donio je papire. Radnik je radio prije nego što su potpisali ugovor da vide da li radniku taj posao odgovara, da li okrivljenik odgovara radniku i da li radnik odgovara okrivljeniku. Priznaje da je radnik počeo raditi dan ranije, prije nego što je potpisao ugovor o radu, a nije isti počeo raditi 14.04.2019. već 17. ili 18.04.2019. ne sjeća se točno. Misli da je prije početka rada izdao potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu za taj jedan dan i da je to napravila Ž. O. koja je u to vrijeme njemu vodila računovodstvo za pravnu osobu, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je sud povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da je kod poslodavca trg.društva G. B. j.d.o.o. sa sjedištem u P., K. 82 započeo s radom 14.04.2019. na obavljanju poslova montaže ograda. S poslodavcem je sklopio ugovor na određeno vrijeme s datumom početka rada od 23.04.2019. i trajanjem ugovora do 31.07.2019.g. Za razdoblje od 14.04.2019. do 22.04.2019. s poslodavcem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je poslodavac prije početka rada dakle dana 14.04.2019. uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, i sud je povjerovao iskazu svjedoka Ž. O. da je radnik K. Ž. radio od 23.04.2019. do 14.08.2019., a to se sve vidi kroz dokumentaciju. S. radnikom K. Ž. sklopljen je ugovor o radu dan prije početka rada, a nije joj poznato da li je on počeo raditi prije sklopljenog ugovora o radu. Poslodavac radniku nije izdao potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, koja je iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a sud ne vidi razloga zašto bi ista neosnovano teretila drugookrivljenika, a koja iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da poslodavac nije sa radnikom K. Ž. sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je do dana 14.04.2019. prije početka rada izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada nije izdao radniku pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru tj. prije 14.04.2019., pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XIII., a nalazeći u djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
14.1.Sam drugookrivljenik na ispitivanju navodi da priznaje da je radnik počeo raditi dan ranije prije nego što je potpisao ugovor o radu, da vide da li mu taj posao odgovara, a u tijeku postupka je nedvojbeno utvrđeno da radniku prije početka rada nije izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu.
14.2.Sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika da je bio na terenu, a prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje radniku K. Ž. dostavila je Ž. O., a misli isti dan, kada ga je i prijavila, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da primjerak prijave na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje nije dobio u roku od 8 dana od dana početka njegovog rada, a niti do dana 26.09.2019. tj. do inspekcijskog pregleda, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a sud ne vidi razloga zašto bi isti neosnovano teretio drugookrivljenika, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima. Uvidom u zapisnik o inspek. pregledu utvrđeno je da poslodavac nije radniku dostavio primjerke prijava na obavezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 8 dana od isteka roka za prijavu na obavezna osiguranja, tj. do 22.04.2019.g.
15. Drugookrivljenik za prekršaj pod točkom XIV. navodi da je radniku dostavljen obračun dugovane, a ne isplaćene plaće za mjesec travanj 2019. u mjesecu svibnju do 31.05.2019. i to mu je dostavila Ž. iz računovodstva. Radniku nije dostavljen obračun dugovane, a ne isplaćene plaće za mjesec kolovoz 2019.g. do 30.09.2019., jer je radniku istekao ugovor o radu 30.07.2019. i više nije produživan. Nije radniku K. Ž. dostavljen obračun plaće za mjesec srpanj 2019.g. u roku od 15 dana od dana isplate plaće, tj. do 13.09.2019., jer 37 prekovremenih sati rada nije se evidentiralo na obračunu plaće, već mu je to isplaćivano preko dnevnice, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je sud povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da mu je plaća za mjesec srpanj 2019.g. isplaćena krajem kolovoza 2019.g. na tekući račun. Za sve vrijeme rada kod poslodavca odnosno dok nije otvorio bolovanje dakle od 14.04.2019. do 15.07.2019.g. radio je prekovremeno na način da je u svakom tjednu radio po 60 sati tjedno. Sati prekovremenog rada nisu mu evidentirani u evidenciju o radnom vremenu, niti su mu bili iskazani na obračunima isplaćene plaće, obzirom da mu je direktor društva te sate prekovremenog rada isplaćivao u gotovom novcu na ruke, u iznosu od 26,00 kuna po satu, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, a uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da poslodavac nije radniku K. Ž. najkasnije dostavio u roku od 15 dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, obračun isplaćene plaće za mjesec srpanj 2019.g. iz kojeg se vidi kako su ti iznosi utvrđeni, budući isti ne sadrži sve sate rada i to 37 sati prekovremenog rada. Također je utvrđeno da poslodavac nije radniku K. Ž. dostavio obračun dugovane, a ne isplaćene plaće za mjesec travanj 2019.g. i kolovoz 2019.g., jer nije radniku do dana dospijeća plaće za mjesec travanj 2019. tj. do dana 31.05.2019. isplatio minimalnu plaću za mjesec travanj 2019.g. već je istu isplatio 11.06.2019. a nije niti do dana dospijeća plaće za mjesec kolovoz 2019.g. odnosno do dana 30.09.2019. isplatio minimalnu plaću za mjesec kolovoz 2019.g., već je istu isplatio 15.10.2019. a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, uvidom u obračunsku listu za radnika K. Ž. (str.22) utvrđeno je da isti sadrži samo redovan rad, a ne prekovremeni rad, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije radniku K. Ž. dostavio obračun dugovane, a ne isplaćene plaće za mjesec travanj 2019.g. do 31.05.2019.g., jer je plaću za mjesec travanj isplatio 11.06.2019.g. i za mjesec kolovoz 2019.g. do 30.09.2019. jer je plaću za mjesec kolovoz isplatio 15.10.2019. i nije dostavio obračun isplaćene plaće za mjesec srpanj 2019.g. u roku od 15 dana od dana isplate plaće budući je plaća isplaćena 29.08.2019. nisu dostavili obračun isplaćene plaće do 13.09.2019. jer ista ne sadrži 37 sati prekovremenog rada, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XIV., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
16. Drugookrivljenik za prekršaj pod točkom XV. navodi da nije radniku K. Ž. u propisanom, tj. ugovorenom roku isplatio minimalnu plaću za mjesec travanj 2019.g. do 15.05.2019. već 11.06.2019., jer nije uspio naplatiti svoja potraživanja, pa je tako radnik u 6. mjesecu dobio dvije plaće. Nije radniku za mjesec kolovoz 2019. isplatio plaću do 15.09.2019., a nije mu isplatio niti do 15.10.2019., a nije mu imao što isplatiti, jer isti nije radio, budući mu je istekao ugovor 31.07.2019.g., koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, jer je uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da poslodavac nije radniku K. Ž. isplatio minimalnu plaću, u propisanom ugovorenom roku za travanj 2019. i kolovoz 2019.g. budući je plaću za mjesec travanj isplatio 11.06.2019. a bio ju je dužan isplatiti do najkasnije 15.05.2019., dok je plaću za mjesec kolovoz 2019. isplatio 15.10.2019. a bio ju je dužan isplatiti najkasnije do 15.09.2019., a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, uvidom u obračunsku listu za radnika Kristiana Žunčić (str.20-21) utvrđeno je da mu je plaća za 4. mj. 2019. isplaćena 11.06.2019., iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije kao odgovorna osoba radniku K. Ž. za mjesec travanj i kolovoz 2019. isplatio minimalnu plaću u propisanom (ugovorenom) roku, budući je plaću za mjesec travanj 2019. isplatio dana 11.06.2019., a bio je dužan do 15.05.2019., a za mjesec kolovoz 2019.g. isplatio je plaću dana 15.10.2019., a bio je dužan najkasnije do 15.09.2019., pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XV., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
17.Drugookrivljenik za prekršaj pod točkom XVI. navodi da ne zna točno kada je K. Ž.. prijavljen tijelima mirovinskog osiguranja, a to je za pravnu osobu obavljala Ž. O., koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je sud povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da ga Poslodavac nije prijavio nadležnim tijelima obaveznog mirovinskog osiguranja prije početka njegovog rada, obzirom da je s radom započeo 14.04.2019. a poslodavac ga je prijavio HZMO s datumom stjecanja statusa osiguranika tek dana 23.04.2019., koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, na temelju iskaza svjedoka Ž. O. da su radnici bili prijavljeni tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u onom roku kako je njoj rečeno da se prijave, a da li su oni što radili prije to ne zna, jer s radnicima nije imala kontakata, koja je iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koja iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da drugookrivljenik nije radnika K. Ž. prijavio tijelima obaveznog mirovinskog osiguranja najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, a budući je imenovani radnik započeo s radom dana 14.04.2019. bio ga je dužan prijaviti najkasnije 14.04.2019., a što nije učinio već 23.04.2019., a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, uvidom u prijavu Zavodu za mirovinsko osiguranje (str.br.19) utvrđeno je da je radnik K. Ž. stekao svojstvo osiguranika 23.04.2019., iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije podatke o početku osiguranja za radnika K. Ž. dostavio tijelu obaveznog mirovinskog osiguranja najranije 8 dana prije početka rada radnika, a najkasnije prije početka rada, odnosno dana 14.04.2019.g., a što nije učinio već je prijavu o početku osiguranja izvršio dana 23.04.2019. s datumom početka rada radnika od 23.04.2019., pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XVI., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na najmanju novčanu kaznu propisanu zakonom za taj prekršaj.
18. Drugookrivljenik za prekršaj pod točkom XVII. navodi da misli da je radnik K. Ž. prijavljen tijelima zdravstvenog osiguranja isti dan kada i tijelu mirovinskog osiguranja, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je sud povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da ga Poslodavac nije prijavio nadležnim tijelima obaveznog zdravstvenog osiguranja prije početka njegovog rada, obzirom da je s radom započeo 14.04.2019. a poslodavac ga je prijavio s datumom stjecanja statusa osiguranika tek dana 23.04.2019., koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, na temelju iskaza svjedoka Ž. O. da su radnici bili prijavljeni tijelu zdravstvenog osiguranja u onom roku kako je njoj rečeno da se prijave, a da li su oni što radili prije to ne zna, jer s radnicima nije imala kontakata, koja je iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koja iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da drugookrivljenik nije radnika K. Ž. prijavio tijelima obaveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu koje se stječe status osigurane osobe, odnosno najkasnije do 22.04.2019., a budući je imenovani radnik započeo s radom dana 14.04.2019., a što nije učinio već ga je prijavio dana 23.04.2019., a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Z. o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije radnika K. Ž. prijavio tijelu obaveznog zdravstvenog osiguranja u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu koje se stječe status osigurane osobe, odnosno najkasnije do 22.04.2019. budući je imenovani radnik započeo s radom dana 14.04.2019., a što nije učinio već ga je prijavio dana 23.04.2019., pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XVII., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
19.Sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika za prekršaj pod točkom XVIII. da su vodili evidenciju o radnom vremenu i za 7. mj. 2019. radniku K. Ž. evidentirano je 37 sati prekovremenog rada, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, a sud je povjerovao iskazu iskaza svjedoka K. Ž. da je za sve vrijeme rada kod poslodavca odnosno dok nije otvorio bolovanje dakle od 14.04.2019. do 15.07.2019.g. radio je prekovremeno na način da je u svakom tjednu radio po 60 sati tjedno. Sati prekovremenog rada nisu mu evidentirani u evidenciju o radnom vremenu, nisi su mu bili iskazani na obračunima isplaćene plaće. U tjednu od 08.07.2019. -14.07.2019. radio je svakodnevno, po 11 sati dnevno, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da drugookrivljenik radniku K. Ž. odredio raspored radnog vremena najmanje od 08.07.2019. do 14.07.2019. na način da je imenovani radnik radio od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, dakle radio je 77 sati tjedno, odnosno 37 sati prekovremenog rada, a prekovremeni rad radnika ne može biti duži od 50 sati tjedno, a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, uvidom u obračunsku listu (str.br.20) za radnika K. Ž. za 7. mj. 2019. utvrđeno je da nema evidentiranog prekovremenog rada, već samo redovan rad, uvidom u evidenciju o radnom vremenu (str.br. 30-34) utvrđeno je da u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. za radnika K. Ž. nema evidentiranog prekovremenog rada već samo rad od 08:00 do 16:00 sati, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije organizirao radno vrijeme radnika K. Ž. u skladu s čl.65. st.3. Zakona o radu, budući je radniku u vremenu od najmanje 08.07.2019. do 14.07.2019. odredio raspored radnog vremena na način da je imenovani radnik radio od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, odnosno radio je 77 sati tjedno, odnosno 37 sati tjedno prekovremenog rada, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XVIII., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
20. Sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika za prekršaj pod točkom XIX. da je radnik K. Ž. u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radio od ponedjeljka do subote, uključujući i subotu i to 9,5 sati minus 1 sat za ručak. Znači radili su svaki dan 8,5 sati. U tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radnik je radio od ponedjeljka do subote uključujući i subotu, ali nedjelju nije radio, nedjelju je imao slobodno, odnosno tjedni odmor, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da za sve vrijeme njegovog rada kod navedenog poslodavca vrlo često nije koristio tjedni odmor u trajanju od 24 sata neprekidno, ali se ne može sjetiti točno svih tjedana u kojima nije koristio tjedni odmor. Ono što sa sigurnošću može tvrditi da u tjednu od 08.07.2019.
-14.07.2019. radio svakodnevno, po 11 sati dnevno od 07:00 do 18:00 sati, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da je radnik K. Ž. u tjednu od 08.07.2019. - 14.07.2019. radio svakodnevno, po 11 sati dnevno, pa drugookrivljenik u prethodno navedenom vremenskom razdoblju nije omogućio radniku korištenje tjednog odmora, a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi radniku K. Ž. u tjednu od 08.07.2019. -14.07.2019. nije omogućio korištenje tjednog odmora, jer je isti radio od ponedjeljka do nedjelje svakodnevno po 11 sati dnevno, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XIX., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
21.Sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika za prekršaj pod točkom XX. da nije radniku dostavio otkaz u pisanom obliku, jer ne treba otkaz u pisanom obliku kada istekne ugovor, jer nije bio prekid radnog odnosa, koja obrana je neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, već je povjerovao iskazu svjedoka K. Ž. da mu poslodavac nije uručio otkaz u pisanom obliku dana 14.08.2019., a niti do dana 26.09.2019. odnosno do dana inspek. nadzora, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koji iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, na temelju iskaza svjedoka Ž. O. da je za radnika K. Ž. sačinila otkaz u pisanom obliku i to je u pisanom obliku predala drugookrivljeniku, ali nije isto predala radniku, koja je iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a koja iskazuje sukladno drugim provedenim dokazima, uvidom u zapisnik o inspek nadzoru utvrđeno je da okrivljenik nije radniku K. Ž. dostavio otkaz u pisanom obliku, niti ga je obrazložio u pisanom obliku, a zapisnik je sastavljen sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te u smislu čl.158. st.5. Prekršajnog zakona predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, iz čega ovaj sud zaključuje da drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nije radniku K. Ž. dostavio otkaz u pisanom obliku i nije ga obrazložio dana 14.08.2019. kada je radnik prestao s radom, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo drugookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude za prekršaj pod točkom XX., a nalazeći u istim djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.
22.Sud nije povjerovao iskazu svjedoka K. E. da su imali radno vrijeme od 07:00 do 16:00 sati i sat vremena za ručak, jer je njegov iskaz suprotan drugim dokazima u spisu, a isti je i dalje zaposlenik drugookrivljenika i očito pristran spram drugookrivljenika, jer je iz iskaza svjedoka K. Ž. proizlazi da je radno vrijeme bilo od 07:00 do 17:00 sati i to svaki dan od ponedjeljka do subote, uključujući i subotu, a desilo se nekad da su radili i nedjeljom, a u tjednu od 08.07.2019. do 14.07.2019. radili su svakodnevno od ponedjeljka do nedjelje po 11 sati dnevno, odnosno od 07:00 do 18:00 sati. Uvidom u kopiju dijela građevinskog dnevnika koju je svjedok Kristian Žunčić dostavio u spis, utvrđeno je da su svjedok K. Ž. i K. E. dana 02.06.2019. (nedjelja) radili 10 sati, 03.06.2019. (ponedjeljak) 10 sati, dana 06.06.2019. (četvrtak ) 12 sati, dana 14.06.2019. (petak) 11 sati, 24.06.2019. (ponedjeljak) 10 sati i dana 29.06.2019. (subota) 7,5 sati, s naznakom završetak radova u 14:00 sati. Tako nije istiniti iskaz svjedoka K. E. da im je radno vrijeme bilo od 07:00 do 16:00 sati i minus jedan sat za ručak. Da su tako radnici radili ne bi imali toliko sati rada. Vidi se da su radili i 02.06.2019. a to je nedjelja i to 10 sati, pa je istiniti iskaz svjedok K. Ž. da su nekad radili i nedjeljom.
Radi svega gore iznesenog sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika da je radno vrijeme bilo od 07:00-16:00 sati, minus 1 sat za ručak. Uvidom u evidenciju radnog vremena od 23.04.2019. do 31.07.2019. koji je u spis dostavila Ž. O. proizlazi da su radili neke dane od 07:00 do 15:00 sati, a neke dane od 08:00 do 16.00 sati, a to je evidencija koju je Ž. O. vodila za poslodavca
Iz iskaza svjedoka Ž. O. proizlazi da je vodila evidenciju o radnom vremenu u kompjuteru i to na osnovi usmene obavijesti drugookrivljenika
Iz iskaza samog drugookrivljenika proizlazi da su za 7. mj. 2019. vodili evidenciju i da su radniku K. Ž. evidentirali 37 sati prekovremenog rada, ali je uvidom u evidenciju utvrđeno da to nisu evidentirali, a 37 prekovremenih sati radniku K. Ž. isplatio je na ruke. Da su radnici radili kao što to navodi drugookrivljenik od 07:00 do 16:00 sati minus 1 sat za ručak ne bi niti bilo prekovremenih sati.
Sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika da se radnik K. Ž. nije pojavljivao na poslu negdje od 25.07.-15.08.2019. a nije bilo bolovanja i nije bilo doznaka, jer je uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (str.115-116) utvrđeno je da je radnik K. Ž. bio na bolovanju od 15.07.-14.08.2019.g. I sud nije prihvatio obranu drugookrivljenika da je radnik K. Ž. prestao s radom 31.07.2019., ali greškom Ž. O. nije odjavljen dana 31.07.2019., jer iz iskaza svjedoka K. Ž. proizlazi da je sa poslodavcem sklopio još jedan ugovor o radu na određeno vrijeme od 01.08.2019. – 31.12.2019.
Dana 15.07.2019. doživio je ozljedu na radu kada je za poslodavca obavljao poslove u A. i zatim je otvorio bolovanje, a dana 30.07.2019. po pozivu direktora društva I. G. pod prijetnjom otkaza radio je na postavljanju zaštitne pješačke ograde na pružnom prijelazu u P., iako je bio na bolovanju. Iz iskaza svjedoka Ž. O. proizlazi da je radnik K. Ž. radio od 23.04.2019.-14.08.2019. Radnik je imao sklopljen ugovor do 31.07.2019., a zatim je na zahtjev drugookrivljenika sačinila produženje ugovora o radu do 31.12.2019., ali joj nije poznato da li je taj ugovor drugookrivljenik dao radniku. Nakon toga joj je drugookrivljenik rekao da radniku K. Ž. prestaje ugovor o radu dana 14.08.2019.g.
Iz svega gore navedenog proizlazi da se obrana drugookrivljenika može smatrati neuvjerljivom i usmjerenom ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, jer je ista suprotna provedenim dokazima u spisu, a pogotovo što se tiče radnog vremena radnika, jer sam drugookrivljenik navodi da su radnici radili suprotno, odnosno različito od evidencije o radnom vremenu radnika koja je vođena kod poslodavca.
23.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom XII. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 – 10.000,00 kn.
24.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom XIII. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 – 10.000,00 kn.
25.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom XIV. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 – 10.000,00 kn.
26.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom XV. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 – 10.000,00 kn.
27.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom
XVI. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz istog ili sličnog zakonskog opisa, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je stoga osudio na zakonom propisanu najmanju novčanu kaznu za taj prekršaj, držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom okrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 – 10.000,00 kn.
28.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom
XVII. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece, s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 8.000,00 – 15.000,00 kn.
29.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom
XVIII. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz istog ili sličnog zakonskog opisa gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 – 10.000,00 kn.
30.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom
XIX. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece, s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 4.000,00 – 6.000,00 kn.
31.Pri odmjeravanju novčane kazne drugookrivljeniku za prekršaj pod točkom XX. ovaj sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da drugookrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz oblasti gospodarstva, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (str.br.41), da je otac dvoje mlljt. djece s vrlo malim primanjima, a otegotnih okolnosti nije bilo, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom drugookrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od 7.000,00 – 10.000,00 kn.
32.Odluka o troškovima postupka za prvookrivljenu pravnu osobu temelji se na odredbi čl.138. st.2. t.3. Prekršajnog zakona.
33.Odluka o troškovima postupka za drugookrivljenika temelji se na odredbi čl.138. st.2. t.2. i 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na troškove dolaska svjedoka na ročište i troškove vođenja prekršajnog postupka određene u paušalnom iznosu, u smislu točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a određeni su razmjerno dužini trajanja, složenosti postupka i imovinskim prilikama okrivljenika, a sud je iste obvezao na platež navedenih troškova, jer su isti proglašeni krivima.
34.Na temelju iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Pakracu, 24. listopada 2022. godine.
ZAPISNIČAR:
SUDAC:
Brigita Kasner v.r.
Mira Vrbica v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka.
za točnost otpravka – ovlašteni službenik
Brigita Kasner
