REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 8. P-545/2020-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužitelja M. M. d.o.o. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u M., protiv tuženika G. M., OIB: …, M., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika 5. rujna 2022., objavljene 24. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku G. M., OIB: …, isplatiti tužitelju M. M. d.o.o., sa sjedištem u M., OIB: …, iznos od 139.972,41 HRK (stotinu trideset i devet tisuća kuna devetsto sedamdeset dvije kune četrdeset jednu lipu), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. kolovoza 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak."

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 28. rujna 2020. tužba tužitelja protiv tuženika radi povrata nezakonito naplaćenog iznosa od 139.972,41 kn.

2. Naslovni sud je po prijedlogu FINE od 2. studenog 2017. otvorio stečajni postupak nad tužiteljem M. M. d.o.o., M. Postupak se vodio pod brojem St-1235/16. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 20. prosinca 2017. odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7545/17.

Navedenim rješenjem pozvani su svi vjerovnici, izlučni vjerovnici i razlučni vjerovnici da u roku od 60 dana od objave obavijeste stečajnog upravitelja o svojim tražbinama na propisanom obrascu. Tuženik G. M. nije prijavio nikakvo potraživanje niti sudu, niti stečajnom upravitelju, niti je to učinio izvan propisanog i određenog roka pa ni do odluke o zaključivanju stečajnog postupka od 6. veljače 2019. U ovom postupku su svoja potraživanja prijavili vjerovnici drugog višeg isplatnog reda i to: Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Lučka uprava Splitsko-dalmatinska i C. osiguranje d.d.

Tijekom vođenja postupka pred naslovnim sudom zaključen je stečajni plan kojim su dužnik i vjerovnici postigli sporazum o namirivanju stečajnih vjerovnika. Ovim planom je dogovoren način namirenja vjerovnika, a sud je 6. veljače 2019. donio rješenje kojim se zaključuje stečajni postupak nad tužiteljem.

Iz navedenog tijeka stečajnog postupka da je nesporno da tuženik nije prijavio svoje potraživanje iako je kao i ostali vjerovnici bio pozvan na Zakonom propisan način, sukladno članku 64. stavak 1. Stečajnog zakona. Sam tužitelj je izvijestio tuženika da je otvoren stečajni postupak te ga je pozvao da potraživanja koja nisu prijavljena u stečajnu masu briše iz evidencije.

Međutim, unatoč tome što tuženik nije imao nikakvog pravnog osnova provoditi ovrhu za potraživanje koje nije prijavio u stečajnom postupku, tuženik je bez ikakvog upozorenja naložio Financijskoj agenciji provođenje ovrhe za dugovanja iz 2016., 2014. kao i za dugovanja iz 2019. Predmet ovog postupka je nezakonito naplaćeno potraživanje nastalo u 2016. i 2014. Navedenom nezakonito pokrenutom ovrhom sa računa tužitelja je ovršeno ukupno 173.397,49 kn od čega se na 2019. odnosi 33.425,08 kn, a iznos od 139.972,41 kn odnosi se na ranije godine. Račun tužitelja je blokiran baš pred rokove isplate plaća i podmirivanja troškova tekućeg poslovanja kada je zbog objektivnih okolnosti prepolovljen prihod od turizma.

Tužitelj se obratio predstavnicima gradskih vlasti radi mirnog rješenja spora, radi povrata nezakonito ovršenih sredstava, ali bez rezultata. Stoga se predlaže sudu donijeti presudu sadržaja pobliže navedenog u izreci.

Pred ovim sudom zaprimljen je 2. rujna 2022. podnesak tužitelja kojim je tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev sadržaja pobliže navedenog u izreci.

Pred ovim sudom zaprimljen je 29. listopada 2020. odgovor na tužbu tuženika. U svom odgovoru na tužbu tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev bez ikakvog stvarnog i pravnog osnova te im se u svemu protivi. Ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja za iznos od 139.972,41 kn nije proveo tuženik već Fina, a na temelju tuženikovih rješenja o ovrsi kao zakonite i valjane osnove za plaćanje.

Financijska agencija je provela ovrhu po rješenjima G. M., klasa: UP/I-403- 05/15-50/724-1 i klasa: UP/I-403-05/17-50/332-1 ukupno za iznos od 139.972,41 kn te je znala i imala sve podatke o stečajnom postupku koji je bio proveden nad tužiteljem, a s obzirom da je Fina i pokrenula taj postupak. Točnije stečajni postupak nad tužiteljem bio je pokrenut na temelju prijedloga kojeg je Fina uputila naslovnom sudu 11. svibnja 2016. pa je stoga neuvjerljiva tvrdnja tužitelja da bi u tom slučaju Fina provela ovrhu suprotno odredbama Zakona o stečaju i suprotno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

G. M. kao porezno tijelo od tužitelja kao poreznog dužnika je temeljem predmetnih rješenja o ovrsi naplatio svoje pravomoćno utvrđene porezne tražbine sukladno odredbama Općeg poreznog zakona i u propisanom roku. Tužitelju je zaplijenjen upravo onaj novčani iznos kojeg je on bio dužan platiti po rješenjima G. M. klasa: UP/I-403-05/15-50/724-1 i klasa: UP/I-403-05/17-50/332-1. Međutim, tužitelj nije postupao ispravno i zakonito koji je mimo stečajnog postupka i prije nego što je stečajni postupak nad njim bio otvoren, sve vrijeme poslovao na crno jer su svi njegovi računi bili ugašeni radi čega se ovrha radi naplate poreznog duga rješenja G. M. nije mogla provesti. S obzirom da ovrha po rješenju G. M. klasa: UP/I-403-05/15- 50/724-1 i klasa: UP/I-403-05/17-50/332-1 nije bila provedena iz razloga što su svi računi tužitelja bili zatvoreni, Fina je ovrhu provela kada su se za to stekli zakonski uvjeti tj. kada je tužitelj otvorio novi račun pod istim osobnim identifikacijskim brojem.

Nadalje se navodi da je tužitelj i u stečajnom postupku postupao nezakonito i tijekom prethodnog postupka u kojem je bio dužan dostaviti popis imovine i obveza porezni dug prema G. M. nije prikazao niti je taj dug vodio u svojim poslovnim knjigama.

Tuženik smatra da je račun tužitelja ovršen u skladu sa Zakonom i na temelju valjanog pravnog osnova te da je tuženik naplatio ono što je po Zakonu imao pravo naplatiti.

U dokaznom postupku sud je izvršio pregled spisu priloženih isprava te proveo dokaz saslušanjem svjedoka T. S. i S. M. i izvršio uvid u stečajni spis ovog suda St- 1235/16.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7545/17 od 20. prosinca 2017. potvrđeno rješenje ovog suda broj St-1235/16 od 2. studenog 2017. kojim je otvoren stečaj nad tužiteljem;

- da je rješenjem ovog suda broj St-1235/16 od 6. veljače 2019. zaključen stečajni postupak nad tužiteljem te da je donošenjem ovog rješenja prestala služba stečajnog upravitelja, a stečajni dužnik je ponovno stekao pravo slobodnog raspolaganja stečajnom masom;

- da je u tijeku stečajnog postupka nad tužiteljem pristupljeno izradi sanacijskog stečajnog plana;

- da je Fina tuženiku 16. ožujka 2016. dostavila obavijest o vraćanju osnove za plaćanje navodeći da tužitelj nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima jer su svi računi ugašeni;

- da je Fina tuženika dopisom od 23. lipnja 2017. obavijestila o vraćanju osnove za plaćanje jer ovršenik nema aktivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima.

- da je G. M. donijela rješenja o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava kod banke ili druge financijske organizacije broj klasa: UP/I-403-05/15-50/724-1 i klasa: UP/I-403- 05/17-50/332-1;

- da je Financijska agencija provela rješenja G. M. u iznosu od 139.972,41 kn. Sud je na okolnost iz odgovora na tužbu proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka S. M. i T. S. komunalnih redara i to na okolnost da je tužitelj izbjegavao podmirivati svoje obveze dok je ubirao prihod iz poslovne djelatnosti i vršio plaćanja mimo računa.

Svjedok S. M. je u svom iskazu naveo da je zaposlen u G. M. kao komunalni redar već 20 godina. Što se tiče firme M. M. d.o.o., ističe da mu je poznat brod M. J. koji je služio za jednodnevne izlete i vezano za to su se prodavale karte. Prodaja karata je vršena na rivi ispred broda i na gradskoj plaži na šetnici i uz šetnicu gradske plaže. Što se tiče korištenja javne površine iste se koriste po odobrenju G. M. ili se sastavlja zapisnik o korištenju i to vezano za način i vrstu korištenja. Misli da je M. M. d.o.o. uvijek imao uvjete za korištenje javnih površina.

Svjedok T. S. je naveo da je zaposlen u G. M. od 1996. godine i radi na poslovima prometnog i komunalnog redara. Poznata mu je tvrtka M. M. jer se radi o dugogodišnjem korisniku javnih površina u M. Ta firma inače ima turistički brod koji vozi turiste na izlete po otocima. Koristi javnu površinu za reklame i prodaju voznih karata i to na više lokacija u gradu, a jedna od tih lokacija je na rivi ispred broda. Zna da je prijašnji vlasnik M. M. d.o.o. prodao taj brod i da je tuženik često s tim vlasnikom imao problema jer je bez osnova koristio javnu površinu te je često bio dužnik, stavljao je reklame bez dozvole. Naveo da su i sadašnjem vlasniku oduzete dvije reklame prije dva mjeseca.

Sud je iskazima utvrdio da je radi nezakonitog korištenja javnih površina tuženik tužitelju izdao rješenja o ovrsi klasa: UP/I-403-05/15-50/724-1 i klasa: UP/I- 403-05/17-50/332-1. Međutim, kako je tužitelj zatvorio račune to tuženik nije mogao provesti svoja rješenja o ovrsi.

Nesporno je, što se ponavlja da tuženik nije izvršio prijavu tražbine u stečaju. Međutim, ovdje prvenstveno valja obratiti pažnju na odredbu članka 19. stavak 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Odredbom članka 19. stavak 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima propisano je da ako Agencija utvrdi da su zatvoreni svi računi ovršenika na kojima se može provesti ovrha te da ovršenik niti u jednoj banci nema oročena novčana sredstva na kojima se može provesti ovrha, osnove za plaćanje upisane u Očevidnik nastavit će se izvršavati kada na temelju podataka iz Jedinstvenog registra računa utvrdi da je ovršenik otvorio novi račun pod istim osobnim identifikacijskim brojem.

Dakle, prije nego što je otvoren stečajni postupak nad tužiteljem, tuženik je pokušao naplatiti svoje potraživanje, ali u tome nije uspio iz razloga što je FINA u dva navrata obavijestila tuženika o vraćanju osnove za plaćanje jer tužitelj nema aktivnih računa s kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima (dopisi Fine od 16. ožujka 2016. i 23. lipnja 2017.). Tužitelj je otvorio račun nakon što je nad njim zaključen stečajni postupak i tek je tada Fina uspjela provesti tuženikova rješenja o ovrsi donijeta prije otvaranja stečajnog postupka i to u skladu s odredbom članka 19. stavak 3. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Stoga je slijedom iznijetog tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

Odluka o trošku je izostala budući da tuženik nije popisao trošak.

U Splitu 24. listopada 2022.

Sudac

Marija Balić Jurišić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja, u tri primjerka.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis