REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1096/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z.- P., R. K., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. J., odvjetniku u Z., protiv tuženice Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici S. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 149 P-1194/2020-29 od 3. veljače 2022. u sjednici vijeća od 24. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalbe tuženice, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 149 P-1194/2020-29 od 3. veljače 2022.

II Prihvaća se žalba tužiteljice, te se u stavku II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 149 P-1194/2020-29 od 3. veljače 2022. preinačava rješenje o parničnom trošku, tako da se tužiteljici, povrh dosuđenog troška, dosuđuje daljnji trošak postupka od 3.537,50 kuna/469,50 eura[1] , sa zakonskom zateznom kamatom, koja na iznos od 3.125,00 kuna/414,75 eura, teče od 3.veljače 2022. do isplate .

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu kao nepotreban.

Obrazloženje

1st Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže tuženiku Z. b. d.d., Z., da tužiteljici M. Z.-P., R. K., isplati iznos od 19.177,23 kune, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate do dana 31.prosinca 2007.godine, a od dana 1. siječnja 2008.godine do dana 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 11,90 kuna od 5.kolovoza 2007.godine do isplate

- na iznos od 18,41 kuna od 5.rujna 2007.godine do isplate

- na iznos od 1,00 kuna od 5.studenog 2007.godine do isplate

- na iznos od 17,06 kuna od 5.prosinca 2007.godine do isplate

- na iznos od 30,78 kuna od 5.siječnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 29,80 kuna od 5.veljače 2008.godine do isplate

- na iznos od 79,37 kuna od 5.ožujka 2008.godine do isplate

- na iznos od 75,11 kuna od 5.travnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 32,03 kuna od 5.svibnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 44,37 kuna od 5.lipnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 37,61 kuna od 5.srpnja 2008.godine do isplate

- na iznos od 10,91 kuna od 5.kolovoza 2008.godine do isplate

- na iznos od 23,09 kuna od 5.rujna 2008.godine do isplate

- na iznos od 51,96 kuna od 5.listopada 2008.godine do isplate

- na iznos od 151,50 kuna od 5.studenog 2008.godine do isplate

- na iznos od 107,39 kuna od 5.prosinca 2008.godine do isplate

- na iznos od 210,37 kuna od 5.siječnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 210,24 kuna od 5.veljače 2009.godine do isplate

- na iznos od 225,99 kuna od 5.ožujka 2009.godine do isplate

- na iznos od 188,56 kuna od 5.travnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 196,57 kuna od 5.svibnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 167,60 kuna od 5.lipnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 150,25 kuna od 5.srpnja 2009.godine do isplate

- na iznos od 152,16 kuna od 5.kolovoza 2009.godine do isplate

- na iznos od 169,94 kuna od 5.rujna 2009.godine do isplate

- na iznos od 154,28 kuna od 5.listopada 2009.godine do isplate

- na iznos od 150,18 kuna od 5.studenog 2009.godine do isplate

- na iznos od 173,48 kuna od 5.prosinca 2009.godine do isplate

- na iznos od 194,60 kuna od 5.siječnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 221,25 kuna od 5.veljače 2010.godine do isplate

- na iznos od 214,99 kuna od 5.ožujka 2010.godine do isplate

- na iznos od 255,32 kuna od 5.travnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 254,02 kuna od 5.svibnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 291,00 kuna od 5.lipnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 379,62 kuna od 5.srpnja 2010.godine do isplate

- na iznos od 326,73 kuna od 5.kolovoza 2010.godine do isplate

- na iznos od 451,10 kuna od 5.rujna 2010.godine do isplate

- na iznos od 416,29 kuna od 5.listopada 2010.godine do isplate

- na iznos od 353,20 kuna od 5.studenog 2010.godine do isplate

- na iznos od 471,29 kuna od 5.prosinca 2010.godine do isplate

- na iznos od 552,28 kuna od 5.siječnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 510,26 kuna od 5.veljače 2011.godine do isplate

- na iznos od 496,86 kuna od 5.ožujka 2011.godine do isplate

- na iznos od 464,81 kuna od 5.travnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 515,65 kuna od 5.svibnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 654,38 kuna od 5.lipnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 608,79 kuna od 5.srpnja 2011.godine do isplate

- na iznos od 891,55 kuna od 5.kolovoza 2011.godine do isplate

- na iznos od 885,40 kuna od 5.rujna 2011.godine do isplate

- na iznos od 673,45 kuna od 5.listopada 2011.godine do isplate

- na iznos od 662,02 kuna od 5.studenog 2011.godine do isplate

- na iznos od 634,56 kuna od 5.prosinca 2011.godine do isplate

- na iznos od 678,02 kuna od 5.siječnja 2012.godine do isplate

- na iznos od 719,13 kuna od 5.veljače 2012.godine do isplate

- na iznos od 713,49 kuna od 5.ožujka 2012.godine do isplate

- na iznos od 639,92 kuna od 5.travnja 2012.godine do isplate,

- na iznos od 701,72 kuna od 5.svibnja 2012.godine do isplate

- na iznos od 718,61 kuna od 5.lipnja 2012.godine do isplate

- na iznos od 701,01 kuna od 5.srpnja 2012.godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.142,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude. (dana 3.veljače 2022.godine) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2nd Protiv prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su tužiteljica i tuženica.

2nd1st Tužiteljica podnosi žalbu protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u prvostupanjskoj presudi, navodeći da je sud pogrešno primijenio čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te neosnovano nije tužiteljici priznao sastav podnesaka od 9. lipnja 2020. i 13. lipnja 2021. po 100 bodova, prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 23. rujna 2020. i 29. studenog 2020. od 25 bodova za svaki, te pristup ročištu od 17. lipnja 2020. u iznosu od 50 bodova, po Tbr. 7. toč. 1. Tarife i Tbr. 9. toč. 2., odnosno daljnji trošak postupka u iznosu od 3.000,00 kuna uvećan za pripadajući PDV, ukupno 3.750,00 kuna. Naime, radi se o podnescima koji su bili nužni za postupak jer se u njima tužiteljica očitovala na prigovore koje je tuženik po prvi puta istaknuo ili na nalaz i mišljenje vještaka. Stoga predlaže da se prvostupanjsko rješenje o trošku preinači shodno navodima iz žalbe.

2nd2nd Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela pravovremenu žalbu, iz svih žalbenih razloga, te predlaže da se ista preinači, odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženici, a podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnje postupanje. 3rd Sa žalbom tuženice postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku. 4th Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženice, u kojem navodi da su žalbeni navodi tuženice neosnovani i da je o njima jasno i nedvosmisleno već pravomoćno odlučeno, da ima status potrošača, da njezino obrazovanje nema nikakve veze sa njenim pravom na predmetno potraživanje, te da iako je znala što načelno znači valutna klauzula, da nije imala nikakve specifične informacije o riziku rasta tečaja CHF. Također da tuženica nije istakla protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja, u svezi sa tečajnim razlikama, pa je taj prigovor neosnovan. Predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Potražuje trošak odgovora na žalbu.

5th Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.

6th Prvostupanjski je sud naložio tuženici da plati tužiteljici 19.177,23 kune, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose za razdoblje od 5. kolovoza 2007. do 5. srpnja 2012., sa obrazloženjem, u bitnome, da tužiteljica ima status potrošača, da je zaključila ugovor sa valutnom klauzulom vezanom u CHF, da je tuženik bio stranka kolektivnog spora u kojem je donesena presuda po čl. 502.a Zakona o parničnom postupku, pa joj pripada pravo na povrat više uplaćenog temeljem čl. 502.c. istog zakona i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Također nije osnovan prigovor zastare potraživanje tužiteljice, jer je tužba podnesena u općem zastarnom roku od pet godina, te da nije bilo procesnih uvjeta da se tečajne razlike koje su bile u korist tuženice umanje.

7th Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, niti onaj koji ističe tuženica, a niti onaj na koji ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku. 8th Tuženica u žalbi ističe počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je naloženo tuženici da tužiteljici plati 19.177,23 kune sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno u stavku I. izreke prvostupanjske presude, međutim, zbroj pojedinačnih iznosa ne daje 19.177,23 kune, već 19. 123,23 kune (razlika na štetu tuženice je 54,00 kune). 9th Točan je navod tuženice da zbroj pojedinačnih iznosa na koje teku kamate ne daje 19.177,23 kune, već 19.123,23 kune, međutim navedeno se ne može podvesti pod bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, odnosno da se zbog toga prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati, da je nejasna i slično, jer se radi o očitoj grešci u zbrajanju, a očite pogreške u pisanju i računanju može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti u svako doba prvostupanjski sud ispraviti rješenjem po čl. 342. Zakona o parničnom postupku. 10th Nije počinjena niti bitna povreda postupka u svezi sa saznanjem tužiteljice što znači valutna klauzula, jer iako je tužiteljica poduzetnica i članica uprave ili nadzornih odbora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda temeljen na dokazu saslušanjem tužiteljice kao stranke, koja je iskazala da su joj ponudili kredit u CHF za koji je djelatnica banke navela da je to trenutno najpovoljniji kredit, da joj nisu objasnili odredbe koje se tiču valutne klauzule, da je obrazac ugovora bio unaprijed pripremljen, te je ona u načelu znala što znači valutna klauzula, odnosno da ako tečaj raste, da raste i rata kredita, međutim da joj nije objašnjeno koji elementi mogu utjecati na povećanje tečaja i koliko bi mogao porasti.

11th Prema tome, neosnovano žaliteljica navodi da bi tužiteljica, inače po struci informatičar, bila informirana u dovoljnoj mjeri o svim rizicima koje nosi kredit vezan uz valutnu klauzulu u CHF, niti da joj je netko od strane tuženice na to ukazao, pa prema tome neosnovano tuženica navodi da tužiteljica ne bi imala pravo na potraživanje po čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, s obzirom da je tuženica bila stranka kolektivnog spora iz čl. 502.a istog zakona.

12th Tuženica neosnovano navodi da tužiteljica nije potrošač, s obzirom na čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) samo zbog činjenice da je ista poduzetnica i da je članica uprave ili nadzornih odbora trgovačkih društava, jer je iz uvida u ugovor o kreditu i saslušanjem tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica ugovor zaključila za kupnju osobnog automobila, za osobne potrebe, kao fizička osoba, dakle, iz navedenog proizlazi da ona u ovom pravnom poslu ima svojstvo potrošača, jer bi u suprotnom vozilo kupila na ime trgovačkog društva, a isto tako ne znači da netko tko je član uprave ili nadzornih odbora istovremeno ne može biti i potrošač u privatnom životu ako kupuje stvari za osobnu potrebu, tako da su ti žalbeni navodi žalitelja vezani uz svojstvo tužiteljice kao potrošača neosnovani. Tužiteljica je dokazala svojstvo prosječnog potrošača, sukladno čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Kako je osobni automobil tužiteljica kupila za svoje osobne potrebe, dakle izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, ona ima svojstvo prosječnog potrošača i na nju se primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača.

13th Tuženica nadalje ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava vezano uz valutnu klauzulu, ukazujući na presudu suda EU C-81/19 u predmetu SC Banca Translivanija SA, te kako je norma hrvatskog nacionalnog prava vezano uz valutnu klauzulu dispozitivnog karaktera, da je ista izuzeta od primjene Direktive Vijeća EU, 93/13 EEZ u smislu odredbe čl. 1. st. 2. te Direktive, slijedom tumačenja danog u presudi C-81/19 u vezi s pitanjem žalbenog suda u Cluju. Stoga da iz presude suda EU analogijom proizlazi da je isključena dopustivost kontrole nepoštenosti valutne klauzule, kao dispozitivne odredbe Hrvatskog nacionalnog prava, a na osnovi odredbe čl. 1. st. 2. Direktive 93/13.

14th Navedeni žalbeni navod nije osnovan s obzirom da u konkretnom slučaju tužiteljica nije trebala dokazivati ništetnost valutne klauzule i dokazivati nepoštenost tuženice prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, s obzirom da je povodom tih pitanja donesena presuda po čl. 502.a Zakona o parničnom postupku, u kojem postupku je tuženica bila stranka postupka kod Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, u kojem je bila donesena presuda od 7. travnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. koja tužiteljici daje mogućnost da bez ponovnog dokazivanja nepoštenosti valutne klauzule potražuje temeljem čl. 502.c. ZPP-a naknadu više plaćenog iznosa po osnovu tog ugovora.

15th U svezi sa žalbenim navodom o negativnoj tečajnoj razlici, za koju je trebalo umanjiti iznos dosuđen tužiteljici, osnovano prvostupanjski sud navodi da za to nije bilo procesnopravnih pretpostavki s obzirom da tuženica tijekom postupka nije istakla protutužbu ili prigovor radi prebijanja, pa prvostupanjski sud o tome nije imao procesnopravne osnove da odlučuje.

16th Također je neosnovan žalbeni navod tuženice vezano uz pitanje zastare potraživanja tužiteljice, jer je tužba podnesena 28. veljače 2020. a podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., povodom koje je donesena presuda P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., zastara je prekinuta u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, pa je nakon prekida počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, prema čl. 245. Zakona o obveznim odnosima.

17th Prema tome, tužba podnesena 28. veljače 2020. podnesena je unutar općeg zastarnog roka od pet godina, iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da je rok zastare počeo teći ispočetka, 14. lipnja 2018. Pri tome nije od nikakvog značaja što je tužiteljica podneskom od 22. siječnja 2021. snizila tužbeni zahtjev, a tuženica navela da se protivi toj preinaci, iz razloga što se nije radilo o preinaci tužbe. Naime, tužiteljica je tužbom potraživala isplatu iznosa od 20.029,10 kuna, a u podnesku koji tuženica spominje, isti je snižen na 19.177,23 kune, pa kako se smanjenje tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ne smatra preinakom tužbe, to se tuženica niti nije toj preinaci mogla protiviti, a niti je ista mogla utjecati na zastaru potraživanja, jer njime nije tužbeni zahtjev povišen. 18th Također je neosnovan žalbeni navod da je pogrešna primjena materijalnog prava u svezi s tijekom zateznih kamata, jer da je tuženica bila pošteni stjecatelj pa da bi eventualno morala zatezne kamate platiti tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, međutim, navedeni žalbeni navod nije osnovan te je pravilno prvostupanjski sud primijenio čl.323.st.1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, po kojem kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, a ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, jer je tuženica nepošteni stjecatelj činjenicom da je unosila u ugovore nepoštene odredbe na štetu potrošača, pa je pravilno i kamata određena od dana kada je tužiteljica izvršila plaćanje. Tuženica ne spori da su anuiteti plaćani svakog 5-tog u mjesecu, pa je od toga dana naloženo tuženici da plati i zakonske zatezne kamate.

19th Tuženica ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava jer da se presuda poziva na čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, da je ta odredba stupila na snagu 13. svibnja 2011., odnosno da se ne može primijeniti retroaktivno na ugovor sklopljen 2007., međutim navedeno je neosnovano, te su postojali svi uvjeti da sud primijeni čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, jer su njime upravo propisane posljedice koje ima donošenje presude po čl. 502.a istog zakona. 20th Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da joj prvostupanjski sud nije priznao sve troškove koji su bili potrebni u postupku po čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tako je ovom presudom uz dosuđeni trošak, tužiteljici priznat i daljnji trošak za pristup njenog punomoćnika na ročište 17.06.2020. po Tbr. 9/5 Tarife, ili 312.50 kuna sa PDV-om, sastav podneska od 09.06. 2020. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu i podneska od 13.06.2021., kojim se tužiteljica očitovala na podnesak tuženice od 01.06.2021. ( u pogledu preinake tužbe, zastare i početka tijeka zatezne kamate), po 100 bodova Tarife, po Tbr 8/1, ili 2.500,00 kuna, uključujući PDV, za oba podneska i za sastav podneska od 23.09.2020.,kojim se tužiteljica očitovala na nalaz vještaka i po nalazu uskladila tužbeni zahtjev, zatraženih 25 bodova po Tbr.8/3 Tarife, ili 312,50 kuna sa PDV-om, ili ukupno 3.125,00 kuna. Trošak odgovora na žalbu nije priznat tužiteljici jer nije bio potreban po čl. 155.st.1.ZPP-a kao ni trošak podneska od 29.11. 2020. Tužiteljici je priznat i trošak žalbe s kojom je uspjela i to za sastav žalbe 250,00 kuna, PDV 62,50 kuna i pristojba na žalbu 100,00 kuna, ukupno 412,50 kuna.

21st Slijedom navedenoga je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda, temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a žalba tužiteljice prihvaćena po čl. 380. st. 1. toč. 3. istog zakona.

U Puli-Pola 24. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić, v.r.