REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-596/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz S., , OIB ………………., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u O. društvu L. i Č. u S.,

protiv

tužene

R.

H.,

Z.,

,

OIB

………………….., koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave

zaključene

22.

rujna

2022.

u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja I. R., odvjetničke vježbenice i zakonske zastupnice tužene O. B., na ročištu radi objave 24. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, platiti tužitelju iznos od 1.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 27. studenog 2014. do isplate po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, nadoknaditi tužitelju parnične troškove."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.187,050 kn/157,61 euro.

Obrazloženje

1. Dana 29. studenog 2019. tužitelj je ustao protiv tužene tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem Pn-707/2019 radi naknade štete u iznosu od 1.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 27. studenog 2014., a sve temeljem izmakle koristi. Navodi kako je odvjetnik i kako ga je Županijski presudom broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. proglasio krivim za kaznena djela iz članka 337. stavka 4. KZH i dr. te osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, nakon čega je raspravni sudac u tom predmetu podnio protiv tužitelja disciplinsku prijavu Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje HOK) i dostavio joj označenu sudsku odluku. Nadalje navodi kako je HOK rješenjem broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. tužitelju obustavila obavljanje odvjetničke djelatnosti jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu, koju je nakon svega Vrhovni Republike Hrvatske ukinuo i u odnosu na tužitelja odbio optužnicu, radi čega je HOK rješenjem broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinula svoju odluku od 8. rujna 2014., tako da je ukinuta obustava prava tužitelja na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Dodaje kako za vrijeme trajanja izrečene mjere nije mogao obavljati odvjetničke poslove pa tako ni biti branitelj Zdenke Bajić u predmetu Prekršajnog suda u Splitu broj Pp 16 J-384/14, u kojem je optužena za prekršaj protiv javnog reda i mira, odnosno pisati podneske i zastupati je na ročištu, čime je pretrpio štetu u iznosu od 1.000,00 kn, prema odredbi iz Tbr. 4.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

2. Presudom zbog ogluhe br. Pn-707/2019 od 17. lipnja 2020. tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti, a tuženoj naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn, dok je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem br. 2 Gž- 1148/2020 od 1. prosinca 2020. ukinuo ovu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nakon čega je spis zaveden pod novim poslovnim brojem

3. U svom odgovoru od 19. svibnja 2020. tužena je predložila odbačaj tužbe jer se tužitelj prethodno nije obratio zahtjevom za mirnim rješenjem spora koji bi bio uredan i u skladu odredbom iz čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, a podredno osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz prigovor nedostatka aktivne legitimacija tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije, uz obrazloženje kako tužitelj nije dostavio dokaz je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno ili u odvjetničkom društvu, odnosno iz razloga što zabranu obavljanja djelatnosti nije donijela tužena, već HOK, koju je sud o presudi bio dužan obavijestiti temeljem Zakona o odvjetništvu.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 25. listopada 2018., odgovora ODO Split od 3. prosinca 2018., obavijesti HOK od 1. veljače 2020. i rješenja br. 7070/2014 od 8. rujna 2014. i 5. srpnja 2017., pregledom spisa Prekršajnog suda broj Pp 16 J-384/14,

presude Županijskog suda u Splitu broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. te presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj I Kž-646/14-17 od 23. svibnja 2017.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osporenog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tužene te osnovanosti tužbe.

8. Odredbom iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnih okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, kako propisuje odredba iz čl. 1089. st. 3. ZOO. Odredbom iz čl. 1086. ZOO propisano je kako se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

9. Uzimajući u obzir odgovor tužene u dijelu u kojem prigovara nedostatku procesnih pretpostavki sadržanih u odredbi iz čl. 186. a Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19., dalje ZPP) prije svega valja navesti kako je tužiteljev zahtjev za mirnim rješenjem spora od 3. prosinca 2018. postavljen na veći iznos (15.170,00 kn) od iznosa postavljenog u predmetnom tužbenom zahtjevu, a odnosi se na naknadu štete koju tužitelj potražuje od tužene po istom činjeničnom osnovu, odnosno u vezi je s predmetom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01. Zahtjev za mirno rješenje spora ne mora biti istovjetan tužbi, već sadržavati činjenice bitne za odlučivanje o zahtjevu te njegovu pravnu osnovu, što tužiteljev ispunjava, jer ima označenu naknadu štete kao pravnu osnovu i novčani iznos koji je veći od iznosa koji se potražuje ovom tužbom, stoga je tužitelj podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku ispunio procesne pretpostavke za vođenje parnice protiv tužene.

10. Pregledom presude Županijskog suda broj K-16/2001 od 27. lipnja 2014. razvidno je kako je ovdje tužitelj Ž. L. proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela radi čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

11. Pregledom rješenja HOK broj 7070/2014 od 8. rujna 2014. razvidno je kako je odvjetniku Ž. L. obustavljeno obavljanje odvjetništva danom primitka te odluke do drugačije odluke disciplinskih tijela, a ovo rješenje doneseno je po zaprimanju gore označene presude Županijskog suda , kako proizlazi iz podneska disciplinskog tužitelja HOK od 8. rujna 2014.

12. Pregledom presude Vrhovnog suda broj Ur 1/15-4 od

15. srpnja 2015. razvidno je kako je odbijen priziv Željka Lubine podnesen protiv gore označenog rješenja HOK od 8. rujna 2014.

12. Pregledom presude i rješenja Vrhovnog suda broj I Kž

646/14-17 od 23. svibnja 2017. razvidno je kako je preinačena presuda Županijskog suda u od 27. lipnja 2014., a odbija optužba protiv ovdje tužitelja Ž. L.

radi počinjenja kaznenih djela koji su mu stavljani na teret, dok iz rješenja HOK broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. proizlazi kako je označenog dana ukinuto rješenje Izvršnog odbora HOK od 8. rujna 2014. kojim je Ž. L. obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva.

13. Pregledom Imenika odvjetnika HOK razvidno je kako je odvjetnik Ž. L. osnivač i član Odvjetničkog društva

14. Što se tiče pasivne legitimacije tužene, za navesti je kako je presudom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. ovdje tužitelj Ž. L.

proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon čega je HOK, postupajući po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta, dana 8. rujna 2014. donijela rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, primjenjujući odredbu iz čl. 53. st. 2. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) po kojoj se odvjetniku može obustaviti obavljanje odvjetništva ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak za djelo koje je po svojoj prirodi takvo da ga čini nedostojnim za obavljanje odvjetništva. Kako je u žalbenom postupku Vrhovni sud presudom od 23. svibnja 2017. oslobodio tužitelja optužbe, HOK

je rješenjem od 5. srpnja 2017. ukinula odluku od 8. rujna 2014. na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti, stoga je jasna uzročno posljedična veza između odluka sudova i odvjetničke komore. U odnosu na prijedloge tužitelja radi saslušanja sudionika kaznenog postupka, sud smatra kako u predmetu Županijskog suda broj K-16/01 nije bilo nezakonitog ili nepravilnog rada sudca prilikom obnašanja sudačke dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (NN broj 28/13, 33/15, 82/15 i 82/16) što bi bila pretpostavka odgovornosti države za štetu koju je njezin dužnosnik nanio oštećenoj stranci u postupku, već je prilikom donošenja presude iskazano pravo na slobodno izražavanje pravnih mišljenja i stavova, kao i neovisnost prilikom odlučivanja, što su temeljne pretpostavke za slobodan rad sudca kao pojedinca, ali i za očuvanje slobodnog i neovisnog funkcioniranja pravosuđa. U takvim okolnostima, iskazi svjedoka bili bi suvišni, jer je potpuno jasan tijek i ishod kaznenog postupka koji je vođen protiv tužitelja, stoga su ti dokazni prijedlozi odbijeni kao suvišni i nesvrsishodni.

15. Međutim, pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhićenja zajamčeno je međunarodnim pravom o ljudskim pravima i slobodama te odredbom iz čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske po kojoj svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. S tim u vezi valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 146. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 110/97) po kojoj pravo na naknadu štete ima osoba koja je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, a tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske, kako to propisuje odredba iz čl. 478. st. 3. Naime, Zakon o kaznenom postupku iz 2008.(NN broj 152/08) ne sadrži propise o naknadi štete zbog neopravdane osude, jer je prihvaćeno shvaćanje da je riječ o materiji koju treba normirati posebnim zakonom, stoga je u njegovoj odredbi iz čl. 573. propisano kako će se glava XXX (Postupak za naknadom štete i ostvarenje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba) Zakona o kaznenom postupku iz 1997., primjenjivati do donošenja posebnog zakona, a i sadržaj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN broj 70/17) upućuje na daljnju primjenu odredbi iz 1997. U svakom slučaju, prigovor tužene o promašenoj pasivnoj legitimaciji nije osnovan, jer je neopravdano osuđenom tužitelju za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017., mogla nastupiti imovinska šteta, a u tom slučaju odgovornost za njezinu naknadu bila bi na strani tužene.

16. Slijedom iznijetog, tužitelj je trebao dokazati kako mu je šteta nastala zbog izmakle koristi, jer za vrijeme obustave obavljanja odvjetništva, kao izabrani branitelj Z. B., nije mogao zastupati ovu optuženu u predmetu Prekršajnog suda u broj Pp 16 J-384/14 koji je protiv nje vođen radi prekršaja protiv javnog reda i mira, radi čega je izgubio nagradu za radnje koje je poduzeo u tom postupku. Pregledom označenog spisa utvrđeno je kako je Z. B. dana 14. travnja 2014.

ispustila punomoć za zastupanje odvjetniku Ž. L., nakon čega je 17. travnja 2014. Prekršajni sud u zaprimio njegov podnesak s memorandumom

Odvjetničkog društva kojim, kao branitelj Z. B., predlaže

odgodu rasprave određene za označeni dan, a na kraju ovog podneska je potpis branitelja i pečat odvjetnika Ž. L.. Dana 27. studenog 2014. pred

Prekršajnim sudom u Splitu održana je glavna rasprava na koju je uz okrivljenu Z. B. pristupila zamjenica njezinog branitelja J. Š. iz O. društva, koja je tom prilikom priložila zamjeničku punomoć svog

odvjetničkog društva od 27. siječnja 2015., a istoj odvjetnici dostavljena je i sudska presuda od 3. travnja 2015.

17. Odredbom iz čl. 27. Zakona o odvjetništvu (NN broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) propisano je kako dva ili više odvjetnika, upisana u imenik odvjetnika Komore, mogu osnovati odvjetničko društvo sa svojstvom pravne osobe i to kao javno trgovačko društvo ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću, a na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Prema odredbama iz čl. 29. pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti njegovi članovi.

18. Na temelju prethodno iznesenog, nedvojbeno je kako je tužitelj član i osnivač Odvjetničkog društva S., u kojem su u sporno vrijeme

radili i drugi odvjetnici te odvjetnički vježbenici pa tako i odvjetnica J. Š., koja je zastupala okrivljenicu Z. B. u predmetu pred Prekršajnim sudom broj Pp 16 J-384/14. Potrebno je istaknuti kako je temeljem zamjeničke punomoći

odvjetnica Š. prihvaćena kao braniteljica, što znači da je okrivljenica bila uredno zastupana pred sudom radi počinjenja prekršaja koji joj se stavljao na teret, a za koji tužitelj potražuje naknadu štete. Ovome valja dodati kako javno trgovačko društvo nastaje udruživanjem dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, kako se pravni odnosi između članova društva uređuju društvenim ugovorom, a svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva. Dobit tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva. Slijedom iznijetog, tužitelju nije nastupila nikakva šteta, jer je okrivljenica zastupana po drugom članu društva, a sve i da nije tako, spisu nisu priloženi dokazi iz kojih bi jasno proizlazilo da je okrivljenica Zdenka Bajić zbog obustave obavljanja odvjetništva uskratila tužitelju ili njegovom društvu nagradu i naknadu za zastupanje pred prekršajnim sudom, odnosno da je tu nagradu platila trećoj osobi, tako da je tužitelju ili odvjetničkom društvu. izmakla dobit u iznosu od predmetnih 1.000,00 kn.

19. U skladu s iznesenim, tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

20. S obzirom na ishod parnice, tužitelj je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP dužan protivnoj stranci naknaditi trošak ovog postupka u cijelosti. Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 19. svibnja 2020. te zastupanja na ročištima održanim 9. veljače i 22. rujna 2022. u iznosu od 250,00 kn za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), a pored toga priznat mu je trošak sastava žalbe od 24. lipnja 2020.

u iznosu od 312,50 kn i zastupanja na ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev tužene za tu radnju drži neosnovanim.

21. Slijedom iznijetog, tužitelju je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužene u iznosu od 1.187,50 kn, odnosno iznos od 157,61 euro. Ovaj iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (1.187,50 kn / 7,53450 = 157,61 eura), kako je i odlučeno u točki II izreke.

Split, 24. listopada 2022.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- zz tužene